foto: Vatican Media
Umro je papa Franjo, jedan od malobrojnih pouzdanih oslonaca u preteškim vremenima kojima svjedočimo. Svijet se na mnoge načine toliko brzo i neočekivano mijenja da ga sve manje i manje poznajemo i razumijemo, a snalaženje u novonastalim okolnostima postaje težak zadatak za časnog čovjeka. Globalnu krizu morala karakterizira poremećaj vrijednosti, konzumerizam kao dominantan svjetonazor te količina posjeda kao konačna mjera čovjekove vrijednosti. Čini se da sve ima cijenu, život i smrt, završetak ratnih stradanja i zaustavljanje genocida, sve je svedeno na robu kojom je moguće trgovati na tržištu beščašća.
Tako poremećenom svijetu, ako išta, možda još samo jednostavnost i skromnost mogu pomoći, i zato je smrt pape Franje pogodila mnoge. Svoju dosljednost u življenju vjere svjedočio je uporno i svakodnevno: odbacivši raskošan život uobičajeno namijenjen pontifexu maximusu Katoličke Crkve odbio je živjeti u Apostolskoj palači uronjen u zlato i kadifu te prigrlio skroman život u Domu svete Marte. Oko vrata nije nosio zlatni križ, nego običan, željezni, kojeg je dobio pri zaređenju za svećenika. Na nogama mu nisu bile crvene papinske cipele koje simboliziraju moć još od etrušćanskih kraljeva, nego obične crne, nije se odijevao u svilu i brokat, nego nosio jednostavnu svećeničku odoru. Još kao biskup, kasnije i kardinal u Argentini, Jorge Mario Bergoglio odbio se voziti u limuzini, radije je koristio javni prijevoz, a biskupske dvore zamijenio je iznajmljenim stanom, zbog čega su ga Argentinci nazvali „kardinalom siromašnih”. Pa i na dan kad je izabran za papu, kući se vratio autobusom. „Idem autobusom jer sam autobusom i došao”, rekao je i dodao: „Moji ljudi su siromašni, a ja sam jedan od njih”. Pa i na kraju, za svoj pokop odabrao je običan drveni lijes i rimsku Baziliku svete Marije Velike, a ne glavnu vatikansku crkvu, Baziliku svetog Petra u kojoj je počivalište većine papa. U oporuci je također naznačio i to da na grobnoj ploči ne želi nikakve ukrase, samo ime.
„Boli me kad vidim da se svećenici ili časne sestre voze u najnovijim modelima automobila. Ne može se to raditi. Kad budete kupovali automobil, razmislite samo koliko gladne djece ima u svijetu”, rekao je u septembru 2013. godine, pola godine nakon što je izabran za papu.
Njegove riječi nisu bile komplicirane, pozivao je na zaštitu najranjivijih skupina društva poput migranata, isticao potrebu brige o planeti, upozoravao na klimatske promjene i onečišćenje, bez fige u džepu osudio pedofilske zločine svećenika, otvorio raspravu o ulozi žena u Crkvi, odnosu prema ateistima, uključivanju rastavljenih i homoseksualnih osoba u zajednicu vjernika te se čvrsto i bezuvjetno protivio ratu. Ukrajince je nazvao „mučeničkim narodom” koji pati zbog agresije i kontinuirano pozivao na prekid ratnih operacija i uspostavu mira, a treću godišnjicu rata okarakterizirao „bolnom i sramotnom obljetnicom za čitavo čovječanstvo”. Osudio je genocid nad Palestincima, napade na njih nazvao neljudskima i slao poruke državnicima da zaustave taj „nezapamćeni nivo nasilja”. „Ovo više nije rat, ovo je terorizam”, izjavio je nakon sastanka s obiteljima ubijenih Palestinaca tijekom svoje posjete Palestini. Pontifikat je započeo odlaskom na talijanski otok Lampedusu, susretom s migrantima i molitvom za one koji su stradali pri pokušaju da se gumenim čamcem preko Sredozemnog mora dovezu do obećane zemlje i boljeg života.
Katolička crkva, na čelu s Papom, u nekoliko posljednjih godina napravila je značajan korak u prihvaćanju i zalaganju za veća prava do tada potpuno obespravljenih i prezrenih homoseksualaca, razvedenih osoba te ateista. Prošlo je dvanaest godina otkako je Papa 2013. pitao: „Ako je netko gay, a traži Boga i njegovu dobru volju, tko sam ja da mu sudim?”. U januaru 2023. uputio je javnu kritiku vlastima 67 država koje i dalje zakonima kriminaliziraju homoseksualnost s posebnim naglaskom na njih jedanaest koje za homoseksualne spolne odnose dosuđuju smrtnu kaznu. Takve je zakone proglasio nepravednim zahtijevajući pravnu regulaciju istospolnih zajednica. Pritom je naglasio da homoseksualnost nije zločin te istospolne osobe nazvao „djecom Božjom”. Ovakvim se nastojanjima Papa pridružio Ujedinjenim narodima u pokušaju ukidanja zakona koji krše prava na privatnost i diskriminiraju građane. Pozvao je katoličke biskupe cijelog svijeta da s poštovanjem izraze dobrodošlicu LGBTIQ+ vjernicima u crkvu kao zajednicu svih vjernika budući da „smo svi Božja djeca, a Bog nas voli takve kakvi jesmo”. Biskupima koji se ovome protive odgovorio da „moraju proći proces preobraćenja” te da diskriminaciji u crkvi više nema mjesta. Zatim je 18. decembra 2023. Vatikanski doktrinarni ured izdao Deklaraciju u kojoj dopušta svećenicima blagoslivljanje istospolnih parova te dokument kojim se dopušta krštenje transrodnih osoba, a jedna od zadnjih odluka koje je donio, samo dan prije odlaska na liječenje u bolnicu Gemelli, bila je imenovanje sestre franjevke Raffaelle Petrini za prvu ženu na čelu Papinskog povjerenstva i predsjednicu Uprave Vatikana.
Kad je riječ o crkvenom učenju kojeg je 2005. potvrdio i papa Ivan Pavao II., a prema kojem katolici koji su razvedeni i ponovno vjenčani bez prethodnog dobivanja poništenja sakramenta ženidbe, ne smiju primiti svetu pričest, papa Franjo je odgovorio kako „ne možemo svesti ljudsku situaciju na propis” te dodao: „Kada ljubav ne uspije, a mnogo puta ne uspije, moramo shvatiti kolika je bol takvog gubitka i neuspjeha te biti potpora braći i sestrama koji kroz nju prolaze”.
Na posljetku, što se tiče ateista, papa Franjo je 2019. upozorio vjernike kako je „bolje živjeti kao ateist, nego lažno svjedočiti da si kršćanin”, a u razgovoru s rabinom Abrahamom Akorkom iz Buenos Airesa rekao: „Nikad ne bih rekao (ateistu) da je njegov život osuđen, jer sam uvjeren da nemam pravo suditi poštenju te osobe, još manje ako pokaže da posjeduje ljudske vrline, one koje osobu čine velikom i čine dobro”. 2013. je na misi istaknuo da je Kristovom žrtvom iskupljen svaki čovjek te se obratio ateistima govoreći: „Ako činite dobro, susrest ćemo se u vječnosti”.
U svojoj biografiji papa Franjo je napisao da je potomak obitelji koja je iz talijanskog Pijemonta emigrirala u Argentinu, kako je u djetinjstvu bio strastveni ljubitelj nogometa i golman, a u mladosti radio kao izbacivač u noćnom klubu i bio zaljubljen u djevojku. Diplomirao je filozofiju, a u doba vojne diktature spašavao ljude ilegalno ih prevozeći autom preko granice. Pele mu je bio omiljeni nogometaš, rado je čitao „Cvjetove zla” Charlesa Baudelairea te posebno uživao u tangu i glazbi Edith Piaf i Elvisa Presleya. Člansku iskaznicu navijača kluba San Lorenzo iz Buenos Airesa doživotno je zadržao, kao i borbu za bolji život slabih, siromašnih i obespravljenih.
Isus reče: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste… a što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” (Mt, 25, 40/45)
