Ličnosti koje su obilježile 2025: Vladimir Andrle – Čuvar ptica rugalica i zajedničkih vrijednosti

Jedna od meni najdražih emisija na brojnim televizijskim kanalima je ona o filmu na HRT-u – „Posebni dodaci“', koju uređuje Dean Šoša. U emisiji posvećenoj Gregoryju Pecku prikazana su dva njegova velika filma: Ubiti pticu rugalicu i Momci iz Brazila. Ima se mnogo toga naučiti u toj emisiji, posebno od Živorada Tomića, hodajuće filmske enciklopedije, koji je o Pecku govorio kao o glumačkom spomeniku.
Vladimir Andrle / Facebook

Film je, dakako, adaptacija čuvenog romana Harper Lee, a u kultnoj sceni Atticus Finch, kojeg glumi Peck, kaže: „Pucaj u limenke koliko god hoćeš, ako ih uspiješ pogoditi, ali zapamti – grijeh je ubiti pticu rugalicu. One ne čine ništa, osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu.“ Finch je advokat koji brani pravu pticu rugalicu – crnca Toma Robinsona, krivo optuženog za silovanje bjelkinje.

Fincha možemo smatrati moralnim vodičem i junakom: on ne galami, ne huška, ne dijeli ljude – on ih podsjeća na savjest. U vremenima kada je mržnja postala glasna, kada se predrasude normaliziraju, a „drugi“ i „drugačiji“ sve češće targetiraju kao prijetnja, rijetki su ljudi koji mirno, dosljedno i bez velikih riječi brane vrijednosti otvorenog društva poput Fincha.

U našoj avliji imamo vlastitog Fincha – Vladimira Andrlea, predsjednika Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva La Benevolencija. On je upravo takav lik. Zato zaslužuje da bude jedna od Ličnosti godine 2025. Andrle ne govori samo o Sarajevu kao simbolu multikulturnog života – on ga živi. U trenucima globalnih polarizacija, antisemitizma, islamofobije i rastuće netrpeljivosti njegovi javni istupi podsjećaju na jednostavnu ali često zaboravljenu istinu: Sarajevo je grad koji opstaje samo ako je (i ostane) otvoren. Grad u kojem solidarnost nije fraza, već iskreni refleks.

Njegove poruke bile su posebno važne u vremenima kada su i u Bosni i Hercegovini odjekivali sukobi iz svijeta. Andrle je jasno razdvajao kritiku politike od mržnje prema ljudima, insistirajući da se Jevreji u Sarajevu ne smiju osjećati kao meta – i da niko ne smije biti kolektivno optužen. S druge strane, govorio je o tome da su Jevreji najsigurniji baš u Sarajevu. U tom smislu, on je jedan od rijetkih javnih glasova koji uspijeva govoriti moralno, a ne navijački.

Poput Fincha, Andrle razumije da je najveća hrabrost ostati moralan kada je lakše šutjeti ili se svrstati uz većinu. U Sarajevu, gradu simbolike i rana, on je podsjetnik da se ptice rugalice ne smiju ubijati – kao niti zajedničke vrijednosti. Zato Vladimir Andrle nije samo glas Jevrejske zajednice. On je glas Sarajeva kakvo još želimo da bude.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Picture of Amer Obradović

Amer Obradović

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Povodom devete godišnjice smrti profesora Dubravka Lovrenovića ponovo objavljujemo tekst koji je napisao novinar Amer Obradović....
Početkom dvadesetog stoljeća u vokabular politike i ekonomije ušao je izraz „banana-republika“. Uveo ga je američki pisac William Sydney Porter nakon kratkog boravka u Hondurasu,...
Povrh centra Novog Pazara nalazi se kvart Hadžet. Koloritna je to mahala, s malim porodičnim dućanima, pizza majstorima koji su zanat učili od Italije i...
Imaju na zidu u zgradi Narodnog pozorišta u Sarajevu, u administrativnom dijelu, fotografije nekadašnjih direktora ove kulturne institucije. Prepoznao sam mog nekadašnjeg profesora, rahmetli Muhameda...