Foto: Jens Krick
Po prvi put u svojoj povijesti, Ministarski sastanak Ujedinjenih naroda za očuvanje mira (PKM) održat će se u Berlinu od 13. do 14. svibnja. Cilj sastanka je rasprava o budućnosti mirovnih misija UN-a. Ovi dvogodišnji sastanci služe kao pokazatelj kontinuirane političke podrške takvim misijama, koje su, naravno, samo jedan od alata u sveobuhvatnom „alatima“ UN-a za rješavanje sukoba – uz opće misije sprječavanja sukoba, posredovanja i mjere izgradnje mira. No, potreba za reformom je jasna: planiranje, izvršenje i uspješno dovršetak mirovnih misija opterećeni su izazovima.
Posljednja velika mirovna misija UN-a koja je pokrenuta bila je MINUSCA u Srednjoafričkoj Republici 2014. godine. Iako se postojeće misije redovito produžuju, drugi akteri sve više dobivaju na važnosti, posebno regionalne i subregionalne organizacije. Uspjeh misija UN-a i dalje je ograničen, dok se broj sukoba diljem svijeta povećava. Promjene u dinamici sukoba, na primjer kao rezultat novih prijetnji poput dezinformacija, dodatno komplikuju njihov rad. Ipak, mirovne misije UN-a smatraju se jednim od najisplativijih i najučinkovitijih instrumenata u međunarodnom upravljanju sukobima. Dokazano je da smanjuju izravno nasilje nad civilnim stanovništvom te su stoga i dalje nezamjenjive.
S obzirom na sve veće izazove, nadolazeći PKM u Berlinu raspravljat će o novim, fleksibilnijim modelima za buduće mirovne operacije. U Paktu za budućnost u rujnu 2024., države članice UN-a već su zadužile glavnog tajnika Antónia Guterresa da razvije prijedloge za reformu mirovnih operacija UN-a. Takve su misije stoga trenutno vruća tema. I vrijedi pogledati ulogu Njemačke u svemu tome.
Ključna uloga
Prva Strategija nacionalne sigurnosti (NSS), objavljena 2023., naglasila je želju Njemačke da preuzme odgovornost za međunarodno upravljanje krizama. Međutim, u praksi je njezina predanost i dalje ograničena, posebno kada je riječ o osoblju. Ruski napad na Ukrajinu pomaknuo je prioritete sigurnosne politike prema obrani zemlje i saveza. Međutim, nedostatak značajne njemačke predanosti mirovnim operacijama UN-a bio bi koban. Sudjelovanje zemlje ključno je iz nekoliko razloga – ne samo zbog potrebe za dobro obučenim osobljem te za logistikom, transportom i visokovrijednim vještinama i kompetencijama, već i zbog političkog kredibiliteta.
Oni koji žele utjecati i imati riječ u budućnosti mirovnih misija također moraju preuzeti odgovornost na terenu. Završno izvješće Istražne komisije za Afganistan poziva na jačanje sustava UN-a boljim upravljanjem krizama, većim financijskim resursima i realističnim, prioritetnim mandatima. To može uspjeti samo ako „mirovne misije dobiju relevantnu podršku od Njemačke, i u smislu materijala i ljudi“. Međutim, do danas je osoblje na terenu bilo nedovoljno. Do povlačenja 2023. godine, misija UN-a u Maliju bila je posljednji značajniji – iako selektivan – mirovni angažman Njemačke. Trenutno je doprinos Njemačke uglavnom ograničen na pomorske komponente misije UNIFIL u Libanonu.
Iako je Njemačka tradicionalno pouzdan sudionik u financiranju raspoređivanja UN-a, njezina prisutnost na terenu uvijek je bila ograničena – što je rezultiralo gubitkom njezinog političkog utjecaja. U mnogim je prilikama sudjelovanje njemačkih trupa paradoksalno čak i opalo kada je Njemačka bila zastupljena dvije godine u Vijeću sigurnosti UN-a. Stoga već dugo postoji jaz između ambicije i stvarnosti. Ta je kontradikcija vidljiva i u Strategiji nacionalne sigurnosti. S jedne strane, tvrdi se: „Osnovna je misija vojske braniti zemlju i savez; svi su zadaci podređeni toj misiji.“ S druge strane, izjavljuje se da „ćemo se truditi osigurati da mirovne misije Ujedinjenih naroda imaju jasan politički mandat i potrebne resurse.“ Ovako kako jest, poruka vanjske politike ostaje ambivalentna – i ukazuje na kontinuiranu potrebu za pojašnjenjem u procesu političkog donošenja odluka.
Tri ključna izazova
Sveukupno, tri ključna izazova ometaju njemačku predanost UN-u.
Prvo, njemačka javnost i dalje je u osnovi skeptična prema značajnijoj ulozi Njemačke u međunarodnim kriznim operacijama. Unatoč mantričkoj izjavi o želji za preuzimanjem veće odgovornosti, nova vlada mora pružiti uvjerljivije argumente kako bi opravdala takva raspoređivanja. Budući da se mnoge od ovih misija odvijaju daleko od stvarnosti života ljudi kod kuće, postoji stvarna potreba za otvorenom i jasnom komunikacijom o važnosti multilateralnog djelovanja – bez ignoriranja kritičkih glasova. U svakom trenutku, njemačko sudjelovanje mora se, naravno, pažljivo procijeniti, a šanse za uspjeh procijeniti zajedno s nacionalnim i međunarodnim partnerima.
Drugo, vojska je i dalje nedovoljno financirana unatoč takozvanoj ‘Zeitenwende’ (ili prekretnici) i ustavnim promjenama. Svako održivo poboljšanje zahtijeva stabilne financijske obveze i strukturne reforme – i kada je riječ o osoblju. Da bi se to dogodilo, obrambeni proračun mora dugoročno rasti, a strukture se moraju prilagoditi – i s obzirom na obustavu obvezne vojne službe. Nova vlada stoga bi trebala činiti jednu stvar, a ne napuštati drugu: obranu zemlje i saveza treba razmatrati zajedno s raspoređivanjem snaga u problematičnim žarištima. U konačnici, NSS naglašava da je njemačka sigurnost „povezana sa sigurnošću i stabilnošću drugih regija svijeta“.
Ministarski sastanak za mirovne misije nudi važnu priliku za davanje vidljivosti njemačkom političkom angažmanu, za pomoć u oblikovanju budućnosti mirovnih misija UN-a i za obećanje obvezujućih doprinosa.
Treće, civilnom sektoru nedostaje političke volje i odgovarajućih struktura za snažniju ulogu. Iako je Koalicijski ugovor iz 2021. obećao jačanje sprječavanja kriza i civilnog upravljanja krizama, ta je težnja u praksi ostala uglavnom neispunjena. Primjerice, u ožujku je samo 12 njemačkih policajaca raspoređeno u mirovne misije UN-a – unatoč dugogodišnjim ciljevima rasta u ovom području. Uz različite interese savezne i državnih vlada, nedostaju i poticaji za karijeru u međunarodnim misijama. Za usporedbu, više od 280 njemačkih policajaca trenutno je raspoređeno u Frontex – jasan znak političkih prioriteta.
S obzirom na globalne promjene u mirovnim misijama UN-a, Njemačka bi trebala u potpunosti sudjelovati u nadolazećim raspravama o reformama, doprinijeti vlastitim idejama i, posebno, osigurati konkretne resurse. Ministarski sastanak za mirovne misije u svibnju nudi važnu priliku za davanje vidljivosti njemačkom političkom angažmanu, za pomoć u oblikovanju budućnosti mirovnih misija UN-a i za obećanje obvezujućih doprinosa. U konačnici, Njemačka mora dokazati da ozbiljno misli o mirovnim operacijama UN-a ako želi ponovno podnijeti zahtjev 2026. za nestalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a za 2027./2028. – te naglasiti jačanje mirovnih operacija UN-a u svojoj kandidaturi.
Međutim, održiva podrška ne smije se ograničiti samo na ministarske ili sastanke Vijeća sigurnosti. Njemačka bi trebala sustavno gurati naprijed sa svojom predanošću miru i sigurnosti unutar cijele arhitekture UN-a, na primjer u svojoj trenutnoj ulozi predsjedavajuće Komisije za izgradnju mira ili u Općoj skupštini, čije će predsjedanje zemlja preuzeti u rujnu. Njemačka bi općenito trebala nastaviti poticati bližu integraciju konsolidacije mira i mirovnih operacija – politički, strukturno i operativno. Uključena ministarstva stoga bi trebala definirati ciljeve njemačkog sudjelovanja u mirovnim operacijama pod vodstvom UN-a – s obvezujućim rasporedima te obvezama u pogledu osoblja i financijskih obveza. Ove ciljeve također treba koordinirati sa strateškim procesima NATO-a i EU-a kako bi se osigurala međunarodna koherentnost i podjela rada. Takve dobrovoljne obveze mogu se uključiti i u revidirane smjernice za krizne situacije (izvorno iz 2017.).
Nova vlada mora hitno djelovati – ne samo zbog kriza u mirovnim operacijama, već i zbog porasta prekograničnih sigurnosnih prijetnji. U razdoblju višestrukih kriza, Njemačka si ne može priuštiti da bude u drugom planu kada je u pitanju sigurnosna politika. Utjecaj trenutnih sukoba osjetit će se ovdje prije ili kasnije.
