Foto: The Washington Post
Nakon što je gotovo 2.000 ljudi privedeno u demonstracijama, mladi aktivisti su prilagodili svoju taktiku – preplavili su društvene mreže protestnim sadržajem, bojkotirali kompanije za koje smatraju da su povezane s vladom i napustili ispite.
Oni pripadaju generaciji koja je poznavala svoju zemlju samo pod predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koji je optužen za stalno slabljenje nezavisnih medija, civilnog društva i njegovih političkih protivnika tokom više od dvije decenije na vlasti. Većina mladih ovdje nema iluzija o brzoj promjeni statusa quo. Ali nakon godina političke staze, neki kažu da su barem u stanju da zamisle drugačiju budućnost.
“Prvi put se više ne osjećam beznadežno”, rekao je Baris, 23-godišnji student istorije. Kao i drugi u ovoj priči, govorio je pod uslovom da bude identifikovan po imenu iz straha od hapšenja.
Baris se pridružio protestima 19. marta, na dan kada je Ekrem Imamoglu, gradonačelnik Istanbula i glavni Erdoganov rival, priveden zbog optužbi za korupciju i terorizam. Imamoglu ostaje u zatvoru zbog optužbi za korupciju koje on negira i koje su grupe za ljudska prava ocijenile politički motiviranim.
Erupcija velikih protesta mladih iznenadila je čak i bliske posmatrače turske politike. „Malo ljudi nije očekivalo da će ova generacija učiniti nešto ovako“, rekao je Gonul Tol, viši saradnik na Bliskoistočnom institutu.
Mnogi ljudi su se okrenuli prema unutra 2013., rekao je Tol, nakon vladinog oštrog gušenja protesta u parku Gezi, koji su počeli u suprotnosti s projektom urbanog razvoja, ali su simbolizirali dublje frustracije sa državom. Nakon što je preživio pokušaj državnog udara 2016. godine, Erdogan je pojačao stisak: turske vlasti su ućutkale kritične novinare, uhapsile opozicione poslanike i očistile akademike. U godinama nakon toga, postojali su samo raštrkani protesti, čak i kada je inflacija skočila, a nezadovoljstvo javnosti produbljeno.
“Gužva na ulicama prije tri sedmice bila je buđenje”, rekla je 23-godišnja Esin, čija pro-Erdoganova porodica ne zna da je bila među demonstrantima.
“Ljudi su jednostavno muka od toga – vlade, od ovakvog života i od toga što se gotovo svaki dan budi užasnim vijestima”, rekla je Nazli Eylul Ozdemir, 33, čiji su video snimci o protestima postali viralni na društvenim mrežama.
Spontani izljev javnog bijesa zbog ekonomske i političke stagnacije signalizira novo poglavlje, kažu analitičari, jer se mladi ljudi osjećaju osnaženim da podignu svoj glas.
Za Erdogana to znači da “ima veliki demografski problem”, rekao je Soner Cagaptay, direktor turskog istraživačkog programa na Washington Institutu.
Veliki šator
Iako je mnoge proteste predvodila Imamogluova Republikanska narodna partija (CHP), glavna turska opoziciona stranka, oni su privukli široki dio turskog društva. Čak su se i krajnje desničarski nacionalisti i Kurdi – grupe koje su politički rijetko bile na istoj strani – pridružile, mašući turskim zastavama umjesto stranačkih transparenta.
Tokom godina, vlada je otuđila različite grupe na različite načine, rekla je Rumeysa Camdereli, osnivačica Ženskog udruženja Havle, muslimanske feminističke organizacije. Umit Ozdag, lider krajnje desničarske, antiimigrantske Partije pobjede, u zatvoru je od januara, a Selahattin Demirtas, bivši lider prokurdske stranke, od 2016. godine.
Iako je Camdereli uznemirena nekim od nacionalističkih slogana koji se skandiraju na ulicama, ona je također bila ohrabrena da vidi ljude ujedinjene preko ideoloških linija. Za razliku od prethodnih protesta, rekla je, ovaj pokret “zaista liči na mejnstrim stanovništva”.
Erdoganovi saveznici osporavaju da njegova Partija pravde i razvoja (AKP) gubi demografiju mladih u zemlji. Ahmet Fethan Baykoc, poslanik AKP-a, naveo je uspješan pokušaj stranke u 2017. da snizi starosnu granicu za političke kandidate na 18 godina, dajući “mladim ljudima mjesto na čelu politike i parlamenta”.
Ali u kampusima koledža postojali su rani znakovi upozorenja za vladu. Studenti iz cijelog političkog spektra protivili su se Erdoganovom imenovanju predsjednika univerziteta koji su mu posljednjih godina viđeni kao lojalni. Studenti su kao odgovor organizovali bojkote i skupove.
Kada je Imamoglu uhapšen prošlog mjeseca, ove studentske mreže iznijele su na ulice svoju knjigu igranja u kampusu, iznenadivši vladu, koja je nastojala da univerzitetske proteste prikaže kao marginalni pokret.
Mobilizacija velikih razmjera možda je dijelom posljedica Imamogluove široke popularnosti, koja ga je učinila jedinim ozbiljnim izazivačem Erdogana, rekao je Mert Arslanalp, politikolog. Međutim, u svojoj srži “protesti su više odbrana onoga što je ostalo od turske demokratije nego podrška Imamoglua”, rekao je on.
U prošlosti je postojao “istinski osjećaj da bi opozicija mogla pobijediti”, rekao je Arslanalp, ali Imamogluovo hapšenje je signaliziralo mnogima da vrijeme za izjašnjavanje možda ističe.
Bio je to “zadnji ekser u kovčeg”, rekao je.
Razbijanje
Vladin odgovor na proteste odrazio se na njeno gušenje demonstracija u parku Gezi.
“Bez obzira šta uradite, ne možete ometati tok pravde”, rekao je Erdogan u utorak. On je ranije optužio demonstrante za “terorizam”.
Ali za razliku od 2013. godine, turska ekonomija je u teškom stanju, a Erdoganova baza više nije tako čvrsta, kažu analitičari. Od Imamogluove iznenadne pobjede u utrci za gradonačelnika Istanbula 2019., AKP je poražena na drugim lokalnim izborima visokog profila, a vladin žestok odgovor riskira daljnje reakcije javnosti.
Vlasti su se trudile da objasne zašto su neki demonstranti zatvoreni u odeljcima koji su obično rezervisani za visokorizične zatvorenike. Mnogi univerzitetski pritvorenici držani su pod optužbama koje su toliko male da bi morali odmah biti pušteni čak i ako budu proglašeni krivima, rekli su njihovi advokati.
Tursko ministarstvo pravde nije odgovorilo na zahtjev za komentar. Baykoc, poslanik AKP, rekao je da je hapšenje – uključujući nekoliko osumnjičenih optuženih za nasilne napade na policiju – naredilo “nezavisno pravosuđe”.
Foto: Emin Ozmen
Sinan Sayin je rekao da je njegovu kćer, 21-godišnju Irem, policija privela ubrzo nakon što se rastala od porodice tokom protesta. Ona je optužena za kršenje turskog zakona o demonstracijama i puštena je tek u četvrtak nakon više od dvije sedmice u zatvoru, rekao je njen otac.
“Svi znaju da su ova hapšenja potpuno proizvoljna”, rekao je Sayin, govoreći na koncertu održanom u utorak u Istanbulu pod jakim prisustvom policije tražeći oslobađanje demonstranata koji su još uvijek u pritvoru. Većina je puštena u četvrtak i petak.
Mnogi učesnici koncerta krili su lica maskama ili šalovima, plašeći se da ih vlasti ne identifikuju.
Kakva budućnost?
Erdogan je dugo gajio imidž snažnog čovjeka, crpeći svoju izbornu snagu iz “trajne koalicije vjerskih konzervativaca, radničke klase, populista, nacionalista i državnih poslovnih elita”, rekao je Tol iz Instituta za Bliski istok.
On sebe još uvijek prikazuje kao branitelja islamskih vrijednosti koji je podigao ugrožene grupe i modernizirao Tursku. Njegove pristalice zaslužne su za zagovaranje velikih infrastrukturnih projekata, uključujući nove aerodrome, autoputeve i brze željeznice.
Ali velika državna potrošnja i niske kamatne stope, koje su prkosile ekonomskoj ortodoksiji, dovele su finansije zemlje do ruba prije nego što je Erdogan počeo mijenjati kurs 2023., kažu ekonomisti. Godišnja stopa inflacije je naglo porasla, dostigavši vrhunac od oko 86 posto krajem 2022. i još uvijek se kreće blizu 40 posto.
Rastući najam tjera porodice iz gradskih centara. Mladi diplomirani studenti se bore da nađu posao u odabranim oblastima.
Erdogan je razbio pretpostavku da će se obrazovanje pretvoriti u uspjeh, rekao je Bahadir Ozgur, ekonomski kolumnista u Istanbulu. „Obrazovani ljudi napuštaju zemlju“, rekao je, jer „ne vide budućnost“.
Mladi demonstranti kažu da žele da vodeće turske kompanije osjete njihovu bol. Širom zemlje bojkotiraju kafiće, TV kanale, proizvođače automobila i druga preduzeća koja se smatraju bliskim vladi.
Berat, 21, upravlja jednim od kafića koji se bojkotuju u Istanbulu. On podržava kupce koji se kloni, ali je rekao da nema izbora nego da nastavi raditi tamo, barem za sada. “Tako je teško naći pristojan novi posao”, rekao je.
