U dimu srdela na Pjaci nestao je grad kakav smo poznavali, i od štekata koji su nicali preko noći jedva smo prolazili gradom. Prljav, pretrpan, kaotičan, to je bio grad bez reda, grad u kojem su rodijaci dobivali koncesije, a jedino što se gradilo bila je šetnica ispred megalomanskog hotela novog gradonačelnika Keruma, mi to od sredstava namijenjenih saniranju Karepovca, koji će se u godinama iza pokazati ključnim problemom za grad pod Marjanom. Vidjeti grad tada i vidjeti grad danas – dijametralno je suprotna stvar. No vidjeti izborne rezultate tada i vidjeti ih danas, zlokobno je upozorenje svima nama koji pamtimo dekadu u kojoj su se smjenjivali kerumi i ldasari, HDZ i SDP, a u gradu se nije praktički pomaklo ništa osim glomazne birokracije i kaosa.
Jutros smo se probudili s pitanjima na koja nitko nema odgovor, a ona se tiču itekako svih nas, posebno nas koji pamtimo malo dulje od mjesec dana koliko je trajala ova suluda kampanja koja je prvo rezultirala apstinencijom građana Splita, a zatim povratkom starih jahača apokalipse koji su grad devastirali decenijama. Apstinencija je iza ovakve prljave kampanje bila očekivana, jer nitko nije očekivao ovakvu bahatost SDP-a, koji se na nacionalnoj razini samozaljubljeno vidio kao vodeća opcija u Hrvatskoj. Hladan tuš dočekao ih je jutro iza izbora i u svakoj normalnoj parlamentarnoj demokraciji predsjednik stranke odgovoran za ovaj nacionalni fijasko dao bi ostavku na to mjesto. S druge strane, Ivica Puljak napravio je niz grešaka koje su zasjenile sve projekte po gradu, uvukavši se u prljavu kampanju bez ikakvog smisla i izravni sukob sa SDP-om od kojeg je profitirao HDZ.
Danima smo svjedočili zamornim i besmislenim prepucavanjima koja nisu donijela ništa ni jednima a ni drugima, osim pada izlaznosti i fijaska koalicije SDP i Možemo koji su valjda očekivali ako skinu Puljka da koaliraju s HDZ-om i Željkom Kerumom? Ta kampanja bez rezona i pameti dovela je do jutra iza izbora u kojem s pravom možemo očekivati potpunu mobilizaciju HDZ-ove mašinerije, Kerumovih glasača koji će stati uz svoju trgovačku koaliciju i Ivice Puljka koji će morati u novi krug sam, svjestan da i ako dobije, u Gradskom vijeću ima kaos s kojim dogovoriti neće moći ništa. Zašto se to dogodilo pitanje je za sve aktere, posebno za SDP koji se po naručenim anketama vidio kao dobitna kombinacija na nacionalnoj razini, kao i na lokalnoj, što se pokazalo potpuno pogrešnim jer su izgubili i tradicionalne utvrde kao što je, recimo, Rijeka. Taj samodopadni i narcisoidni pristup izborima doveo je do bahatih odluka među kojima je bila i odluka da se umjesto dogovora s Centrom, s kojim su u koaliciji na nacionalnoj razini, krene u kampanju koja je na koncu Šutu i HDZ odvela u drugi krug jer se građanima Splita jednostavno gadilo začepiti nos i zaokružiti bilo koga.
Možemo i SDP najveći su gubitnici ovih izbora u Splitu, no prave razmjere štete njihovih krivih odluka i sulude kampanje tek trebamo vidjeti prvog lipnja jer je drugi krug kako nas povijest uči rezerviran za stranačke mašinerije i mobilizaciju ljudi koji jesu ili se vide u budućnosti zaduženima političkoj opciji u koju se ne ulazi ni iz ljubavi, a još manje patriotizma, već u koju se ulazi isključivo iz osobnih interesa. Ivica Puljak, koji vodi zapravo obiteljski OPG, a ne stranku koja je odavno mogla postati ozbiljna, sada će morati zasukati rukave i iz ležerne kampanje preći u aktivnu da sve nas začepljena nosa nekako nagovori da tu nedjelju izađemo na izbore. Ivica Puljak morat će sam u borbu protiv mladih snaga koje pune elana i apetita njuše krv. Od starih kadrova HDZ-a samo su gori mladi HDZ-ovci, koji se tek trebaju namiriti. Ivici Puljku podršku neće dati ni SDP, a ni Možemo zbog sve zle krvi zbog koje nitko neće odgovarati niti u jednoj rečenoj stranci. Ivici Puljku, koji je, kakav god politički i ideološki bio, u grad uveo kakav-takav red i konačno nešto napravio o pitanju infrastrukture i projekata u gradu.
Što nam dakle preostaje u tjednima koji mogu biti ključni za budućnost grada koji svi toliko volimo, a koji je u ozbiljnoj opasnosti ako svi ostanemo pasivni i začepljena nosa? Preostaje nam ili ta divna glupost da nas politika ne zanima ili aktivan otpor ponavljanju povijesti koja nas je sve itekako opekla. Ma koliko se hvalili plavom bojom Hrvatske, ono što HDZ boli i peče jest Zagreb i Split koje nemaju. Te oslobođene teritorije od zločinačke organizacije treba čuvati ma koliko vam se Ivica Puljak ili Tomislav Tomašević sviđali ili ne. Oslobođene teritorije bez korupcije, oslobođene teritorije bez besramne pljačke, oslobođene teritorije na kojima još ima i antifašizma i ljevice.
Žalosno je naravno da su jedan liberal i jedan zeleni aktivist jedina brana fašizmu, korupciji i pljački, ali drugog izbora nemamo i zato dobro razmislite svi vi koji prvog lipnja namjeravate ostati kod kuće ili „glasati po svojoj savjesti“, kako su vas pozvali iz Možemo i SDP-a u Splitu. Jedina savjest koju imate vaš je grad, i svi vi koji ne izađete na izbore dio ste plana. Plana da se opet dočepaju grada koji im je trn u oku. Plana da se dočepaju blagajne i gradske uprave. Plana da se dočepaju novih mjesta za nove pročelnike, savjetnike i predsjednike uprava gradskih firmi. Plana da se sredstva za ključne projekte grada preusmjere u njihove osobne projekte, i na koncu plana da nas uvjere kako je naša gradska povijest ispisana krvlju naših djedova kriva i pogrešna.
Zamislite Split u iduće četiri godine u rukama HDZ -a i Željka Keruma? Zamislite njihove „štandarce“, nove spomenike i križeve na Marjanu? Zamislite grad koji ćete im predati svojim začepljenim nosom?
