Da li se katkad neko upita zašto Bosna i Hercegovina postaje raj za superbogate? Ovo je pitanje svih pitanja koje bi trebalo biti na dnevnom redu svake normalne demokratski uređene države s odgovornim političarima i odgovornom politikom.
Po nekim podacima u Bosni i Hercegovini živi 600 milionera i 92 multimilionera. Ova kategorija stanovništva raspolaže s oko pet milijardi konvertibilnih maraka (KM), što ukazuje na značajan jaz između siromašnih i bogatih. Na kraju septembra 2024. godine ukupni depoziti stanovništva kod komercijalnih banaka iznosili su 16,94 milijarde KM. Veliki broj građana živi ispod granice siromaštva, dok mali broj bogatih kontrolira većinu resursa. Oko 70 posto građana nalazi se u zoni siromaštva, a gotovo 30 posto nema ni za osnovne životne potrebe. Upravo ovi primjeri ukazuju na to da manji broj ljudi u Bosni i Hercegovini raspolaže enormnim bogatstvom.
I dok neki mogu da kupe automobile od pola miliona maraka, najveći dio radničke klase je na ivici siromaštva. Socijalne razlike među stanovništvom postaju sve veće i veće. I to, čini se, nikome ne smeta u državi!?
Odluka Vlade Federacije da radnici u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2025. godini imaju zagarantiranu najnižu platu u iznosu od 1.000 KM, umjesto dosadašnjih 619, dočekana je „na nož“. Ne smiruju se reakcije i negodovanja kako poslodavaca tako i opozicionih političara, ali i ekonomskih stručnjaka. Naravno da su fiskalne reforme potrebne, i to na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, ali nikog izgleda nije briga što eksploatacija radničke klase na ovim prostorima traje već nekoliko decenija i što izreka što južnije to tužnije ima svoj hepening u nesmanjenom iseljavanju stanovništva. Opća društvena kultura šutnje nad ovom vrstom nepravde na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, gdje „običan“ radnik ne može dostojanstveno živjeti od svog rada, ide prije svega u prilog njenim eksploatatorima. Valjda je svakom jasno da bi neko trebao snositi odgovornost za ovakav položaj radničke klase.
Iskorištavanje radničke klase u Bosni i Hercegovini ozbiljan je problem koji se manifestuje kroz nekoliko ključnih aspekata: niska primanja, posebno radnika u privatnom sektoru, kršenje radničkih prava, poput neplaćanja prekovremenih sati, nepostojanja pauze i odmora, sedmičnih i godišnjih odmora te neadekvatnih uslova rada. Zašto se pitanje petodnevne radne nedjelje samo u Bosni i Hercegovini banalizira?
Povećanje minimalne neto plate na 1.000 KM nešto je što bi u svakom pogledu trebalo osigurati dostojanstveniji životni standard za radnike. Međutim, ova odluka Vlade Federacije BiH nije dovoljna. Potrebne su fiskalne reforme na nivou čitave države, ali ne i samo one. Potrebno je učiniti mnogo više kako bi se smanjilo iseljavanje stanovništva i nedostatak kvalifikovane radne snage! Federalna vlada mora raditi na jačanju radničkih prava i poboljšanjem zaštite radnika, strožijim inspekcijama, većim kaznama za poslodavce koji krše radnička prava, boljom informiranosti radnika o njihovim pravima, uvođenjem općeg kolektivnog ugovora u Federaciji i jačanjem uloge sindikata, uvođenjem strožijih standarda za zaštitu na radu, osiguranjem adekvatnih uslova rada za radnike…
Radnička klasa u Bosni i Hercegovini mora se „probuditi“ i edukovati ako želi obezbijediti sebi i svojim porodicama bolji standard i život u Bosni i Hercegovini. Težak položaj radnika rezultat je kombinacije političkih, ekonomskih i društvenih faktora, pri čemu politička nestabilnost, korupcija i administrativna složenost Bosne i Hercegovine dominiraju.
Svakodnevno smo svjedoci da česte političke nesuglasice i promjene vlasti otežavaju donošenje i implementaciju dugoročnih ekonomskih politika. Političke tenzije između različitih etničkih grupa dodatno komplikuju situaciju. Visok nivo korupcije u javnom sektoru smanjuje efikasnost institucija i podriva povjerenje građana. Prevazilaženje ovakve situacije zahtijeva snažniju i odlučniju radničku klasu, organizovnu u sindikalne organizacije, spremnu da prevazilazi kako etničke tako i administrativne podjele.
Ekonomske reforme u cijeloj Bosni i Hercegovini ključne su za postizanje održivog rasta i približavanje članstvu u Evropskoj uniji, pri čemu kao prioritet treba biti poboljšanje fiskalne politike, smanjenje javnog duga, unapređenje digitalizacije javne uprave, povećanje zaposlenosti, podrška privatnom sektoru olakšavanjem pristupa finansiranju, energetske reforme te borba protiv korupcije.
Inflacija u Bosni i Hercegovini tokom 2024. godine pokazuje znakove usporavanja. Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine godišnja stopa inflacije bit će oko dva posto za 2025. godinu, što još jednom potkrepljuje ispravnost odluke Vlade Federacije da se minimalna neto plata radnika poveća na 1.000 KM. Minimalna plata radnika u Bosni i Hercegovini morala bi biti redovno usklađivana na početku svake tekuće godine u skladu s inflacijom i povećanjem cijena za prethodnu godinu. U protivnom, iseljavanje stanovništva će se nastaviti istim intenzitetom kao u prethodnim godinama, a nedostatak kvalifikovane radne snage postao je već akutni problem pojedinih poslodavaca.
