Neprijatelj nije Hamas, niti je to vojno krilo Hamasa. Svako dijete u Gazi je neprijatelj. Moramo okupirati Gazu i naseliti je, i nijedno dijete iz Gaze neće ostati tamo. Nema drugog pobjednika. (Moshe Feiglin, bivši član izraelskog parlamenta – Knesseta, Izraelski TV kanal 14)
I bog i crkva, i kralj i vladar najradije bi da prikriju svoju žudnju i moć da vladaju slobodnom voljom i životom čovjeka. Kako je to teško prikriti, pokušavaju prikazati tu „žudnju i moć“ kao nadomjestak da se dosegne volja za istinom, što dominaciju nad slobodnom voljom Homo sapiensa čini opravdanom i korisnom.
Što je čovjek manje slobodan to je i njegovo osjećanje krivice za počinjeni zločin manje, što ga čini slobodnim da čini veće i strašnije zločine bez straha od kazne i odgovornosti pred vladarom i bogom. Odsustvo slobode čovjeka čini ga da se osjeća neodgovornim i nevinim za počinjeni zločin, što ga čini slobodnim da čini strašan i mučan zločin, u kojem nalazi samilost i blizinu vladara i crkve. Samilost i blizina kralja (vladara) i boga (crkve) i oproštenje za zločin koji je počinjen u njihovo ime učinit će čovjeka uzvišenim, oslobađajući ga od očaja i bola zbog počinjenog zločina i patnje koja je tim zločinom učinjena drugom. Otuda će i kralj (vladar) i bog (crkva) opravdanje za ograničavanje slobode čovjeka naći u njegovom oslobađanju od osjećanja krivice i straha od kazne za zločin koji vladar i bog priželjkuju.
Kako zlo nastaje iz neznanja, osjećanje uzvišenosti u zločinu počinjenom uime boga i vladara (uime vjere i nacije) čini čovjeka sve više otuđenim od samog sebe i sve udaljenijim od očajanja, što ga čini sve bližim i milijim kralju (vladaru) i bogu (crkvi). Da bi ga zadržali u tom stanju hibernacije bez osjećanja očaja i bola zbog počinjenog zločina prema drugom, vladar i crkva će svoju „samilost“ sve više širiti prema čovjeku čije se uzvišeno stanje zločina nalazi u neznanju i nemoći da razazna zločin od humanosti.
Kako čovjek prirodno teži da se oslobodi odgovornosti za počinjeni zločin, to vladara i boga čini moćnim da oduzimajući sve više slobode čovjeku otvore prostor za njegovo definitivno pokoravanje njihovoj „moći i žudnji“. Pokoravanje njihovoj „moći i žudnji“ oduzima čovjeku svijest i duhovnost, čime se stvara mehanizam na kojem funkcioniraju „moć i žudnja“ kralja (vladara) i boga (crkve) da usmjeri čovjeka protiv samog sebe, protiv svoje kulture i svog sopstvenog identiteta. Čineći zločin uime kralja (vladara) i boga (crkve), Homo sapiens čini strašan i mučan zločin prema samom sebi odričući se slobode koja mu daje osjećanje krivice i očaja zbog počinjenog zločina prema drugom. Gubljenjem osjećanja krivice i očaja zbog počinjenog zločin prema drugom, Homo sapiens definitivno ulazi u zonu stravične mržnje prema samom sebi. Dobrovoljno se odričući svoje slobode u zamjenu za oslobađanje od odgovornosti za počinjeni zločin, Homo sapiens ulazi u zonu licemjerstva, nasilja, slabosti i sopstvenog nestajanja. Lišavajući Homo sapiensa osjećanja krivice i očaja zbog počinjenog zločina, kralj (vladar) i bog (crkva) stvaraju opću spremnost društva da se služi silom, terorom i prevarom. Stvara se moral nasilja, mržnje i licemjerstva prema drugom i prema samom sebi kao duhovno-historijski okvir preživljavanja Homo sapiensa u 21. stoljeću.
U tom novom duhovno-historijskom okviru preživljavanja Homo sapiensa na samom početku 21. stoljeća izrasta nova ideologija „poboljšanja svijeta nasiljem“ kao surogat „moći i žudnje“ kralja (vladara) i boga (crkve) da vlada Homo sapiensom, što vodi stvaranju ideologije uništenja drugog i samouništenja samog sebe. Taj surogat „moći i žudnje“ vladara i crkve da ovladaju slobodnom voljom Homo sapiensa izrasta u surogat i imitaciju religije koja u bliskom odnosu s ideologijom autoritarnog populističkog nacionalizma stvara bolesno i genetski opterećeno društvo kao „zaseban svijet“ koji razvija zastrašujuću volju da razara i da juriša u ništavilo. U toj volji za razaranjem i jurišanjem u ništavilo ideologija „zasebnog svijeta“ iskazuje zastrašujući prezir prema sopstvenom u čije ime se „zaseban svijet“ deklariše kao slobodno društvo. Ta samomržnja prema sopstvenom javlja se kao posljedica osjećanja nemoći „zasebnog svijeta“ da učestvuje u novim promjenama i novoj filozofiji razvoja svijeta, na čijim se horizontima jasno nazire definitivno oslobađanje Homo sapiensa iz okova „moći i žudnje“ kralja (vladara) i boga (crkve). Time se „moć i žudnja“ da se nad slobodnom voljom čovjeka uspostavi kontrola od vladara i crkve sve snažnije usmjerava protiv identiteta „zasebnog svijeta“ i njegove ideologije „poboljšanja svijeta nasiljem“.
Razumna zemlja ne bori se protiv civila, ne ubija bebe kao hobi i ne upušta se u masovno raseljavanje stanovništva. Izraelska vlada puna je osvetoljubivih tipova bez morala i sposobnosti da vode državu u vrijeme krize. To ugrožava naš opstanak. (Yair Golan, penzionisani zamjenik načelnika generalštaba IDF-a i šef novoosnovane političke stranke demokrata).
Oštro osuđujem divlje huškanje Yaira Golana protiv naših herojskih vojnika i protiv Države Izrael. IDF je najmoralnija vojska na svijetu, a naši vojnici se bore u ratu za naš opstanak. (Premijer Izraela Benjamin Netanjahu)
