Prof. Svein Mønnesland i Dževad Tašić, glavni urednik i osnivač novine Bosanska pošta
Bio sam zamoljen da kažem nekoliko riječi u povodu jubileja 15 godina izlaženja Bosanske pošte i ja to činim sa velikim zadovoljstvom. Vjerujem da imam dobar razlog: ja sam možda jedan od nekolicine koji je, manje više temeljito, čitao svaki broj Bosanske pošte koji je dosad izašao. To znači da je 15 godina ovaj list bio od značaja za mene.
Bosanska pošta izlazi svakih 14 dana, najčešće na 32 stranice. U evropskim relacijama ovo je jedinstven slučaj da jedna ovakva novina za dijasporu izlazi cijelih 15 godina. Ali to što ponajviše impresionira je da Bosanska pošta od prvog trenutka uspijeva da bude, politički gledano, balansiran organ u jednoj situacji u kojoj su svi drugi bili manje ili više nacionalistički. Odgovorni urednik je sam napisao da je njegova ključna pretpostavka uređivanja lista bila opredjeljenost da on bude profesionalan i objektivan. Taj profesionalni standard je Bosanska pošta uspjela da održi sve ove godine. Kako nije bilo slične bosanske novine u drugim skandinavskim zemljama Bosanska pošta je postala čitana i u Švedskoj i Danskoj. Na taj način je ona postala skandinavska novina.
Za bosanske doseljenike u Norveškoj je Bosanska posta bila nevjerovatno važana. U njoj su dobili tekuću informaciju o onom što se događa u domovini. Svaki broj sadrži nekoliko stranica s kratkim sadržajima o najznačajnijim vijestima u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama, što će reći bivšoj Jugoslaviji. Ne manje važno, u vrijeme priprema za izbore Bosanska pošta donosi sveobuhvatne informacije o političkim partijama i kako Bosanci u Skandinavji mogu glasati. Političke vijesti su uvijek prenošene na objektivan i profesionalan način. Kako većina bosanskih useljenika nije pretplaćen na listove iz domovine, ovo je bio dobar način da – uz bosanski TV koji sigurno mnogi prate, i ovdje budu informisani. Ali pisane vijesti su nešto drugo nego one na radiju ili tv. Jednako važno, možda i važnije, su informacije o onom što se zbiva u Norveškoj i šire. Ovdje bosanski useljenici dobijaju spoznaje o najvažnijim događanjima u Norveškoj i šire u Skandinaviji, u politici i društvenom životu, zapravo sve što je značajno. Uz to u listu imaju i informacije o zakonima i izmjenama koje stupaju na snagu. List često intervjuiše ličnosti iz odgovarajućih organa vlasti koje mogu objasniti komplikovana rješenja. Nije lako doseljenicima ući u norveške odluke o porezima, doprinosima, socijalnim naknadama itd.
Bosanska pošta ima stalne rubrike gdje se čitaoci upoznaju o pravnim, ekonomskim i socijalnim pravima i obavezama u zemlji u kojoj su danas i gdje čitaoci mogu postavljati pitanja koja se tiču tih zakona i prakse ali i zakona u Bosni i Hercegovini. Za očuvanje identiteta i solidarnost značajna su različita udruženja u Skandinaviji. Bosanska pošta ih prati, reportažama sa sastanaka i proslava, pomaže u njihovim akcijama. Bosanska pošta uvijek posvećuje posebnu pažnju ličnostima, posebno mladim ljudima koji su se istakli na ovaj ili onaj način – koji su doktorirali, dobili priznanja, istakli se u sportu i tako dalje. Gotovo svi su dobili svoje mjesto uBosanskoj pošti. Humanitarne akcije usmjerene prema domovini, organizovane od strane Bosanaca ili Skandinavaca s pažjom se prate. Na taj način je Bosanska pošta funkcionisala kao značajno mjesto međusobnih kontakata Bosanaca u egzilu.
Tu su, takođe, i stranice za djecu. One su bitne za djecu koja rastu ovdje, je uz njih se ona upoznaju s literaturom za djecu iz svoje zemlje, na svom jeziku. Dvije srednje stranice za djecu uređuje vrlo poznat dječiji pisac i izdavač Ivica Vanja Rorić koji živi izvan Skandinavije (Njemačka i Sarajevo). U norveškom media-svijetu Bosanska pošta je jedna od najserioznih novina. Moguće da je teško Norvežanima povjerovati u tako nešto, ali to je istina. To je, naravno, uređivački izbor – učiniti list serioznom, kulturnom novinom, okupiti toliko mnogo dobrih pera. U Skandinaviji je među izbjeglicama mnogo izvanrednih intelektualaca i umje-tnika.Za mnoge od njih je Bosanska pošta bila forum gdje oni mogu pisati svoje tekstove visokog nivoa iz svojih oblasti. Primjer za to je Midhat Ajajnović Ajan, koji objavljuje u Bosasnkoj pošti esejeističke tekstove o filmu na visokom nivou.
Drugi primjer je pisac Munib Delalić koji u svakom broju ima tekst o nekom nordiskom piscu, napisan na seriozan način, koji se ne sreće u drugom norveškim medijima. Nije slučajno da se tekstovi iz Bosanske pošte mogu izdavati i u formi knjige. Sad je i moj bivši student Bekim Sejranović postao stalni saradnik. Poznati novinari koji žive u Skandinaviji, poput Uzeira Bukvića,Dževada Kolikčije i Fahrudina Konjhodžića pišu redovno za Bosansku poštu. Ovaj list ima sjajne saradnike i izvan Skandinavije. Neki pišu iz Sarajeva, drugi iz Mostara, a vrlo poznati lirik Josip Osti, Sarajlija nastanjen u Ljubljani, je imao dugo vremena seriju o piscima iz BiH na visokom literarnom nivou. Iz Sarajeva se javljaju poznati novinari, među njima su Adil Hajrić sa svojim “Bosanskim pričama”, ili Gojko Berić, poznati pisac i kolumnist u Oslobođenju, ili Vehid Gunić iz Sarajeva ili Kemal Kurspahić iz Washington-a.
U toku svih ovih godina je mnogo poznatih imena sarađivalo s Bosanskom poštom, na primjer pjesnik Mile Stojić. Utisak da se Bosanska pošta doživljava kao list za sve Bosance bez obzira na vjersko porijeklo je objektivan: u vrijeme svih praznika on se potvrđuje čestitkama na prvoj strani i za muslimanske i za katoličke i za pravoslavne praznike. Stoga ponavljam: Bosanska pošta je među najserioznijim novinama u Norveškoj. U toku ovih 15 godina nije bilo ni nagovještaja senzacionalizma ili nepouzdanih priloga. Nikad skandali nisu otvarani, čovjek uvijek može biti siguran u ono što se ispisuje na stranicama ovog lista. Urednikov uvodnik je uvijek objektivan i uspostavlja odnos prema važnim pitanjima na balansiran način. Htio bih kazati nešto i o ovoj lijepoj knjizi koja je izašla u povodu jubileja – petnaeste godišnjice lista. “Tragovi o nama” je jedna delikatna knjiga s vrlo specijalnim layout-om na 330 stranica.
Pored glavnog teksta je stupac na svakoj strani u kojem je sadržan djelić istorije lista. Ovdje se mogu pročitati kratki izvodi iz novinskog sadržaja kroz sve ove godine. I sam se sjećam vrlo dobro, bio sam prisutan u Kristiansundu 1997, kada je najpoznatiji bosanski pjesnik Abdulah Sidran bio u posjeti bosanskoj ljetnoj školi. Tada je napisao pjesmu, dobro pripit kao obično (Bosanska pošta to nije pomenula!) o Norveškoj i Bosni: on je mislio, iz ovog ili onog razloga, da je Norveška stara, a Bosna mlada zemlja, ali “… Nebo je isto, norveško i bosansko. Nebo je isto. Ono zna ono što ne znamo ti i ja”. Ili slika vokalno-instrumentalne grupe Azra iz 1997, norveško-bosanski kulturni podhvat koji mi koji smo ga doživjeli ne želimo zaboraviti. Ili kad je umjetnik Dževad Hozo i njegova supruga Metka, profesor grafičke umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Sarajevu, aranžirao neubičajenu izložbu grafika sa instalacijama u Bergenu i Oslu… Knjiga sadrži listu bosanskih doseljenika u Skandinavju sa imenima članova familije, sa informacijama kada su došli, gdje i odakle su došli. Sve u svemu više od 5000 imena je u knjizi. U svakom slučaju će ova knjiga, zajedno sa drugima koje govore o bosansko-hercegovačkim doseljenicima u Norvešku, biti dokumentacija za kasnije generacije koje će istraživati ovaj dio norveške doseljeničke i bosanske iseljeničke istorije. Najvažniji tekst u knjizi je napisao urednik sam.
Tu pripovijeda Dževad Tašić detaljno o svojim doživljajima kao izbjeglice u Norveškoj. Još jednom smo se podsjetili malo vrijednog načina na koji su norveške vlasti postupale sa izbjeglicama u prvoj godini. Sa sloganom ili u svakom slučaju s tezom “gore je u Bosni”, izbjeglice su bile smještene u uslove daleko ispod svakog standarda za ljudsko stanovanje: u napuštene vojarne, hladne i propustljive, ljudi su smješteni da žive zajedno, bez minimalnog konfora. Norveške vlasti su – suprotno od švedskih, pošle od toga da su izbjeglice ovdje samo privremeno. Djeca nisu dobila pristup školi, niko nije znao šta će se dogoditi. To što je trebalo biti privremeno, pokazalo se da će trajati mjesecima i godinu. Tašić pripovjeda s jednom vrstom ironije kako su nakon svega dobili platno kojim su ogradili vojničke metalne krevete od ostalog prostora i tako dobili svoj dom od zavjesa – gardinhjem. Ne bez humora Tašić opisuje doživljeno u prošlosti. Na primjer izbjeglice su reagovale na hranu u prvo vrijeme, smatrajući je čudnom i nejestivom. No, pokazaće se da su Norvežani koji su vodili prihvatilište pribavili pakistansku hranu za Bosance jer su oni muslimani! Kad je servirana norveška hrana Bosanci su razumjeli da će ipak moći jesti hranu u ovoj zemlji! Prvi broj Bosanske pošte je izašao u septembru 1995, sa tekstom ministra Gunnar Berge pod naslovom “Most sa domovinom” i uvodnikom pod naslovom “Bosna, mir, tolerancija, demokratija”. Ovih se principa Bosanska pošta držala u 15 prošlih godina. Preostaje samo čestitati Dževadu Tašiću i svim saradnicima Bosanske pošte jubilej i poželjeti sve najbolje listu u godinama koje dolaze!
(Svein Mønnesland, na obilježavanju 15 godina Bosanske pošte i promociji knjige “Tragovi o nama” u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Oslu, 26.novembra 2010)
Prenesno iz Bosasnke poste
