Novinarima Borisu Dežuloviću i Viktoru Ivančiću policija je došla na vrata jer je desničarska udruga, preko odvjetnika i člana Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora Srećka Ilića, pokrenula postupak odjave njihovih prebivališta
Dalija Orešković, zastupnica u Hrvatskom saboru i jedna od najeksponiranijih hrvatskih političarki u suprotstavljanju naletu ekstremne desnice pokrenutom prošlogodišnjim zagrebačkim koncertom Marka Perkovića Thompsona, govori za Tacno.net
Neoprostivo je licemjere hrvatske vlade prema fašizmu, prema toj domaćoj inačici zla zvanoj ustaštvo. Zajedno sa Crkvom ona gaji kult „žrtava Bleiburga“ pretvarajući se da ne zna da su žrtve Bleiburga uglavnom ustaška vojska koja je kao štit sa sobom vodila stanovništvo. Uz to i jedina vojska u Europi koja je ratovala i nakon završetka rata kada su se sve kvislinške vojske Europe već davno predal
„U svim pravcima imamo opsesiju i mi se tim bavimo, naša teorija književnosti traži Srbe, Bošnjake i Hrvate u srednjem vijeku, pa čak i u antici... To je opsesija kao što je u socijalizmu bila opsesija radništvo, pa su tražili radnički identitet u svim periodima. Interesantno je kad promijeniš taj diskurs, kad nađeš neku drugu perspektivu koja otvara druga pitanja koja su u društvu važnija od tih opsesivnih tema.“
Političarka, sveučilišna profesorica, aktivistica i glazbenica Katarina Peović za Tacno.net komentira prosvjede protiv fašizma u Hrvatskoj i njihove odjeke
Tužilaštvo u Milanu otvorilo je istragu o tvrdnjama da su tokom rata u Bosni i Hercegovini državljani Italije sudjelovali u nekoj vrsti lova na ljude tako što su plaćali da s položaja vojske bosanskih Srba oko opsjednutog Sarajeva pucaju na ljude ubijajući pri tom i žene i djecu. Podsjećamo na intervju Džemila Hodžića, kojem mu je snajperski hitac 3.maja 1995. godine ubio starijeg brata Amela. Džemil je ostatak života posvetio traženju fotografija brata, skupljanju priča i fotografija druge djece koja su ubijena tokom opsade Sarajeva. Sve je rezultiralo snimanjem filma, koji je posvećen njegovom bratu.
Jasna Diklić je svojim glasom i tijelom nosila najvažnije poruke našeg vremena, izgovarala stihove koje nacija često zaboravi i bila tu kad je trebalo biti hrabar. Dino Mustafić je na scenu i ekran donosio ono što se mnogi nisu usuđivali ni pomisliti: istinu bez dekoracije, ljepotu bez kompromisa.
Ovo je intervju koji se ne događa svaki dan. Nerzuk Ćurak ne objašnjava stvarnost , on je razlaže. Bez skalpela, ali s jezikom oštrim poput pitanja koje još nismo postavili sebi.
U razgovoru s njim ne osjećaš da prisustvuješ intervjuu, već samome činu mišljenja.
Nerzuk Ćurak ne nudi uvide; on ih podmeće, nehajno, kao stare knjige na stol pun svjetlosti.
Ne gradi tezu, već ponekad zuri u nju, šutke, pa je razmontira jednim osmijehom i ostavi te da se pitaš je li sve to bila zabluda ili početak oslobađanja.
Ovaj razgovor ne liči ni na što drugo.
Nema u njemu ničeg dekorativnog. Ni potvrde, ni samohvale.
Zastoji, u kojima se osjeti kako jezik pokušava dohvatiti ono što još nije rečeno.
I baš kad pomisliš da si ga razumio, Nerzuk izgovori rečenicu koja ne pripada nijednoj školi mišljenja, ni ideologiji, ni pamfletu.
Rečenicu koja, ako je pažljivo slušaš, otključava prostor u kojem se više ne zna: je li mišljenje sudbina ili opsjena, je li ljubav slabost ili jedini oblik moći
Sanel Huskić je magistrirao ljudska prava i demokratiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bologni. Doktorirao je na temu “Algoritmizacija liberalne demokratije kroz procese donošenja odluka u eri post-istine: Perspektive iz kritičke geopolitike“ na Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu i radi kao viši istraživački analitičar na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Analitičar i istraživač s više od 20 godina profesionalnog iskustva. U tom je svojstvu bio uključen u brojne međunarodne i međuvladine organizacije, kao i vladine institucije i organizacije civilnog društva.
Povjesničar iz Zagreba Hrvoje Klasić, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sudjelovao je prošlog tjedna na festivalu povijesti History Fest u Sarajevu, i tim povodom, u utorak 3. lipnja, dao intervju Televiziji Bosne i Hercegovine u kojemu je, među ostalim, rekao i ovo: “Ne isključujem da se BiH raspadne u bližoj ili daljoj budućnosti. Ne zbog toga što bi to netko htio izvana, nego zato što bi to htjeli ljudi iznutra. Nisam siguran da će biti dovoljne kritične mase ljudi koji će htjeti živjeti zajedno u BiH.” Tačno.net zamolio je Klasića da objasni svoje izjave iz tog intervjua, što je on i učinio u intervjuu koji slijedi.
U vremenu buke, rastuće netrpeljivosti i iskrivljenih vrijednosti, biti odgovoran znači govoriti o miru i pomirenju. O miru, pomirenju, kulturi i odgovornosti prema prostoru u kojem živimo razgovarali smo s jednim od najutjecajnijih hrvatskih intelektualaca u Hercegovini, ravnateljem Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
U razgovoru za Tačno.net, Vukoja govori o potrebi da Mostar prestane biti grad zaleđen u prošlosti, te o univerzalnoj poruci pape Franje koja nadilazi vjerske podjele.
Vukoja poziva na kulturu koja liječi, pamti i povezuje.
U gradu koji je decenijama bio simbol podjela, ali i snage zajedničkog života, Safet Oručević — bivši gradonačelnik Mostara — priča o potrebi da se govori o onome što spaja, a ne o onome što razdvaja. U razgovoru za naš portal, Oručević ne razmišlja samo o fizičkoj obnovi grada, već i o onome što naziva “duhovnom arhitekturom”, potrebi za mirom, pomirenjem i simbolima zajedničke budućnosti. Među tim simbolima posebno ističe ideju gradnje mostarske sinagoge, ne samo kao vjerskog objekta, nego i kao prostora kulture, dijaloga i sjećanja na zajednički život, koji je ovaj grad nekada činio velikim. „Mir se ne podrazumijeva, on se gradi“, kaže Oručević. Upravo ta gradnja, kako materijalna, tako i nematerijalna, postaje ključna poruka ovog razgovora.
„Mir se ne podrazumijeva, on se gradi“, kaže Oručević. Upravo ta gradnja, kako materijalna, tako i nematerijalna, postaje ključna poruka ovog razgovora.
