Enida Glušac, predsjednica Udruženja “Renesansa”
Međunarodni dan žena u BiH mnoge sugrađanke će dočekati u bolnicama, čekajući ishode operacija i terapija. Kako ocjenjujete položaj žena koje se bore s karcinomom dojke, da li imaju potrebnu zdravstvenu njegu i podršku?
Glušac: Članice Renesanse uvijek misle jedna na drugu , pa će tako i sada, jedna drugoj čestitati praznik i čestitati ga onima koje su u bolnicama, da se ne osjećaju usamljeno i zaboravljeno i to je čestitka podrške koja znači više od svih drugih čestitki jer daje nadu, a i svakome od nas znači kad vas se sjeti armija od preko sto žena i već se pripremam na to pozitivno ludilo od poruka koje će se razmjenjivati putem naših internih grupa. Naše malo nekome znači puno i to je ono što jedna za drugu možemo učiniti.
Nažalost mi se suočavamo sa mnogo većim i težim problemima jer smo još uvijek zaboravljeni od nadležnih i pored ovako teške dijagnoze suočavamo se sa nizom drugih problema o kojima kao oboljele osobe uopšte ne bi trebali razmišljati.
Mnogo naših suborkinja se nalazi na listi smrti, i mi sve suosjećamo se sa njima i strepimo za njihov život i ishod bolesti. Mnogo dragih žena je umrlo na istoj ili zbog posljedica dugog čekanja. Usluge ljekara i svog medicinskog osoblja ako uzmemo u obzir uslove i kapacitete sa kojima raspolažu su besprijekorne, međutim, da se vratim na vaše pitanje da li imamo potrebnu njegu i podršku…ljude u našoj zemlji ne ubija bolest ubija nas sistem.
Šta ovim ženama znači Osmi mart?
Glušac: Iako smo teško oboljele i često nemamo određene dijelove tijela koji simboliziraju ženstvenost, ne osjećamo se ništa manje ženama. Ponosnim, stamenim, lijepim i hrabrim ženama koje imaju razloga da slave i slave sve to što one jesu, a to je s pravom nazvane „žene lavice“. A naše nezadovoljstvo našim položajem u društvu ćemo iskazati učešćem na Maršu povodom 8.marta koji organiziraju aktivistkinje i aktivisti za ženska prava protiv svakog oblika diskriminacije, nasilja i rata, siromaštva u petak 8. marta ispred Sarajevo City Centra prema Trgu Susan Sontag u Sarajevu.
Kakavo je stanje sa potrebnim lijekovima i protezama, imaju li žene besplatan pristup tome?
Glušac: Određene lijekove onkološke pacijentice imaju, međutim veliki su problem lijekovi koje treba financirati Fond solidarnosti koji nema para, zatim inovativni lijekovi i lijekovi koji su odobreni samo za određene indikacije. Tu je stanje alarmantno i mora se promijeniti.
Onkološkim pacijentima nisu odobrene perike, same ih financiraju, a visina sredstava koju su dobijale za ortopedsku protezu se iz godine u godinu smanjuje. Ranije je to iznosilo 315.90 KM, da bi u toku 2023. godine smanjili iznos na 274.38, a već početkom ove godine ponovno su smanjili na 264 KM. Osim toga, pacijentice starije životne dobi (iznad 65 g) su diskriminirane jer protezu mogu dobiti svakih godinu i pol, dok mlađe pacijentice svakih godinu dana, a sama potreba i upotreba ortopedskog pomagala apsolutno nema veze sa godinama života pacijenta
Šta su najveći izazovi sa kojima se Udruženje bori?
Glušac: Najveći izazov u svakom normalnom društvu bi trebala biti teška dijagnoza, a kod nas je nažalost najveći izazov sistem koji bi trebalo mijenjati iz korijena.
Da li je s obzirom na brojne kampanje, porasla svijest građana BiH o ženama koje imaju karcinom dojke, koje su prošle kroz teške operacije i terapije?
Glušac: Kroz sve ove godine primjetno je koliko je porasla svijest građana, još nam je potrebno da osvijestimo i vladajuću strukturu.
Vaše Udruženje je kandidat za Šestoaprilsku nagradu, koliko vam to znači?
Glušac: Kao predsjednica Udruženja Renesansa veoma sam sretna što je konačno naš rad prepoznat i ponosna sam jer je udruženje predloženo za Šestoaprilsku nagradu sa dvije strane, od strane naše uvažene gradonačelnice Benjamine Karić, ali i od neformalne grupe građana. Sve naše članice su jako sretne zbog prijedloga jer nam to pokazuje da se naš rad, trud, zalaganje i upornost prepoznaje.
Koliko je žena kojima ste pružili podršku?
Glušac: Ja nikada nisam vodila računa o statistikama i sada kada biste me pitali koliko žena broji udruženje ne bih vam znala reći, ali kada biste me po imenu i prezimenu upitali za bilo koju članicu znala bih vam ispričati cijeli istorijat njene bolesti i popratne probleme koje je njoj lično bolest donijela. Žene Renesanse nama nisu broj, mi smo porodica velika i jaka porodica. Za ovih 25 godina postojanja neko je još prije dvije godine ustanovio da je prošlo preko 6000 žena što znači da je sada taj broj još znatno veći.
Šta bi bila vaša poruka ženama u BiH?
Glušac: Bolest je samo jedan izazov u životu koji treba hrabro i hladne glave prevazići kao i sve ostale izazove. Na bolest niko nije imun, zato radite redovne UZ preglede, samopreglede i koračajte nasmijane kroz život i ponosne jer ste žene. Sretan vam 8.mart
