Na svijetu postoje ljudi koji imaju nagon za ubijanjem. Možemo ih osuđivati, mrziti ili ih se bojati, ali to ne mijenja stvarnost – uvijek su postojali i uvijek će postojati. Ali, kao i svaki drugi nagon, i potreba za ubijanjem se može usmjeriti na konstruktivan i društveno prihvatljiv način. Želite klati? Nema problema! Postanite ratni zločinac. Ovaj će vam kratki vodič pomoći da otkrijete koji tip ratnog zločinca najbolje odgovara vašem temperamentu.
Šljaker
Prvi je Šljaker, čovjek koji se u ratu ne boji okrvaviti ruke zbog Višeg Cilja. Ali pritom je pametan. Dok neki u rat idu iz idealizma, ne znajući da će im domovina izgubljene udove samo nagraditi spomenicom, Šljakera ne zanimaju rizične situacije. On će svoju vještinu rado vježbati na djeci, starcima, trudnicama i ostaloj sigurnoj lovini koja zadovoljava glad, a neće pružati otpor. Ubijat će i vojnike, pod uvjetom da su vezani i nenaoružani.
Da bi rizik bio manji, i da bi posao išao brže, Šljaker će redoviti poslovati uz suučesnike. U timu se bolje radi, ali oprez! Što je više svjedoka, veća je šansa da će one s najmanje krvavim rukama uhvatiti napad grižnje savjesti. Zato je važno prepoznati labilne suučesnike i pobrinuti se da ih stigne zla kob.
Sve dok potencijalni svjedoci leže u neoznačenom grobu ili su mu pomagali puniti te grobove, Šljaker će biti siguran.
Menadžer
Majstor na nešto višem nivou je Menadžer. U modernoj korporaciji prepoznali biste ga po radnom mjestu upravljanja ljudskim potencijalima. U ratnim uvjetima on će biti šef policije, kriznog stožera ili ureda za obranu. To će mu omogućiti pristup adresama potencijalnih žrtava koje će dostavljati timovima Šljakera.
Menadžer je ključan igrač u hijerarhiji ratnih zločinaca. Jedino on ima dovoljno informacija da procijeni hoće li se žrtve opirati, jesu li politički povezane ili među njima naoružanih odraslih muškaraca te da prema svemu tome procijeni koga će im poslati – i kada.
Ali menadžer tu i tamo volji zaprljati ruke. Samo svoj trud koristi za najsočnije mete. Radosno će pustiti struju kroz političke protivnike ili počastiti uglednog gosta čašicom kiseline. Relaksirat će se i ritualom poznatim kao “ispitivanje zarobljenika”, samo što mu cilj neće biti pribaviti informacije nego istraživati utjecaj bola na raspad psihe.
Nažalost, kada dođe vrijeme pospremiti igračke i trgovati žrtvama, ostat će previše svjedoka koji će znati za što je Menadžer sve odgovoran. Da stvar bude gora, neće biti na dovoljno jakom položaju da preživi kazneni progon pa će se morati odlučiti za bijeg u neku banana državu. Osim ako dovoljno brzo uđe u upravni odbor.
Član upravnog odbora
Svaki ambiciozni sociopat u nekom trenutku će se upitati “je li to sve što mogu?” Kada vlastoručno ubijanje Šljakeru postane besmisleno, a posrednička djelatnost se Menadžeru pretvori u isprazan činovnički posao, vrijeme je da prijeđete u upravni odbor.
Član upravnog odbora ima širu perspektivu. Vođen idejom “mislimo globalno, djelujmo globalno”, on se trudi ideju uništavanja života dovesti na nacionalnu i, ponekad, međunarodnu, razinu. Radno mjesto u politici omogućava mu da svoju dužnost obavlja na visokom nivou, a time je zaštićen od progona.
On mudro čuva svoju poziciju, drži se u sjeni i tako ne postaje zanimljiva meta za odstrel. Za razliku od Direktora.
Direktor
Posljednji tip ratnog zločinca je Direktor. On je previše zauzet ispunjavanjem papirologije, potpisivanjem dokumenata i lupanjem pečata da bi se prepustio ratnim radostima koje će uniformu poprskati krvlju. To mu posebno odgovara jer je više zainteresiran za etničko nego kemijsko čišćenje. U ratu je zbog statusa i utjecaja pa ga najlakše možemo prepoznati po visokom oficirskom činu.
Direktoru je dovoljno znati da se sve fakultativne aktivnosti odvijaju po pravilima službe. Svoje napore ulaže u praćenje statistike. Je li ubijeno dovoljno civila? Jesu li postignute predviđene kvote? Jesu li, ne daj Bože, drugi timovi učinkovitiji u poslu?
Nažalost, ta će ga sklonost dokumentaciji skupo koštati. Na sudu će ga zbog obilja dokaza osuditi na temelju zapovjedne odgovornosti, a on će se nemoćno braniti neznanjem i cviliti da nije okrvavio ruke.
Kao u svakodnevnom životu, mnogi bi radije bili direktori nego članovi upravnog odbora. Ali, kao i vremenska prognoza, rok trajanja direktora je podložan dnevnim promjenama. Kada dođe vrijeme za praštanje i mirenje, past će direktori, a majstori iz sjene će se zločesto hihotati i sretno trljati ruke.
*Ako ste Amerikanac, zanemarite ovaj tekst. Vi spadate u petu grupu ratnih zločinaca koja nije podložna kaznenom gonjenju.
nacional.hr
