Milanović ili Milinović? Stranac ili netko slabijeg sluha jedva bi čuo razliku u prezimenima. Ipak, oni su predstavnici dviju političkih krajnosti, ako je slušati i razumjeti pojmove kako smo ih naivno do sada razumijevali. Prvi subjekt, sa slovom A kao četvrtim u prezimenu, reprezentant je socijaldemokracije kao one koja stoji na lijevom dijelu političkog spektra, koja zastupa interese radnika i građana, srednje klase, uglavnom inteligencije, naspram krupne imovine, kapitala, surovog izrabljivanja od strane banaka, poslodavaca, ona koja je bliska sindikatima. I u tom smislu i politički djeluje.
Njoj je nasuprot, i opet po nekim standardima koji kod nas baš ne vrijede mnogo, desno-centristička stranka Hrvatska demokratska zajednica, koju zastupa onaj drugi subjekt, sa četvrtim slovom u prezimenu I. Takve pak stranke uobičajeno zastupaju narod a ne građane, kapitaliste a ne radnike i seljake, crkvu a ne sekularizam koji se opasno gnijezdi u krilu inteligencije. Hrvatska demokratska zajednica međutim nikako da pristane biti strankom, to jest da zauzme jednu stranu na političkom spektru, već, kako joj i ime govori – zajednica, to jest ona kojoj je u tendenciji da objedini sve zajedno: kapitaliste, radnike i sindikate, seljake i građane, popove pa i poštenu inteligenciju, sve to dobro zamiješa u narod i onda, naravno, time nesmetano upravlja. Neumrli uzori. I poslije Duce-a – Duce!
U ove dane građanskog protesta u Hrvatskoj, subjekti A i I su zatečeni. Socijaldemokrat ne razumije. Nije bio na vlasti, nije sam ništa ukrao, ništa nije učinio, a pale mu stranačku zastavicu. Građani, svi građani, ne samo oni koji demonstriraju pa su valjda bolje upućeni, međutim razumiju perfektno jasno. Nije bio na vlasti, ali je na čelu druge po snazi stranke u zemlji, stranke koja funkcionira kao fatamorgana. Hodaš pustinjom, gadno je, nema hrane, vode… i vidiš tamo neki grad, neke ljude, ukratko mogući spas, zaleluja se to, zatreperi, prođe kroz medije i nestane. I svaki put, a bilo je nebrojenih prilika kada su građani očekivali da stranka-fatamorgana povede, nestali su. Jer nisu na vlasti. Nego su joj opozicija koja je strogo motri i zgraža se. Možda sam i nije ništa ukrao, no to nije ni važno… a tko je ono opljačkao Zagreb, čija bijaše vlast znakovitog prezimena gradonačelnika Bandića, koji i dan-danas vlada gradom kao svojom prćijom? Istina je, i on se sam skanjivao i bilo mu je uvijek kao malo neugodno što je nominalno socijaldemokrat, ljepše bi mu pristajalo zajedništvo, ali je s dobrim razlozima nosio člansku iskaznicu SDP-a jer je time, a to je bilo mnogo važnije, imao svu podršku uvrijeđenog zastavnika.
Njemu, subjektu s A, jedino ne možemo osporiti da nije ništa učinio. To je živa i neporeciva istina. Samo mu je žao zastavice; ah, kakvo divljaštvo!
Subjekt s I, kao četvrtim slovom u prezimenu, također je uvrijeđen paljenjem zastavice, naravno njegove stranke, pardon, zajednice. Tako izjavljuje da je to uvreda za 230.000 članova stranke i također, točno u komad izbrojano, za za 907.743 hrvatska građanina koji su na posljednjim izborima glasali za tu stra… zajednicu. Sad ne znamo je li itko od tih 230.000 članova stranke također u korpusu onih 350.000 nezaposlenih, pa da ih nosi nepomućeni osjećaj dvostruke uvrede. Zbog spaljene zastavice i gubitka posla. Kako ne vjerujemo da je ijedan s članskom iskaznicom HDZ bez posla, mada je na samom poslu vjerojatno vrlo besposlen ili nečim drugim uposlen (poput onog Buljubašića koji je dobivao plaću u HEP-u, a radno vrijeme odrađivao u HDZ-u), onda je 350.000 nezaposlenih uvrijeđeno tek po jednoj osnovi, jer nemaju posao od kojega bi mogli živjeti. Uvrijeđeni su i seljaci koje se subvencijama kupovalo umjesto da se gradilo politiku za selo i seosku privredu, pa sad ne znaju živjeti bez subvencija, a subvencija više – nema. Otišle pare u Zajednicu. Ili na Kajmanske, Djevičanske i slične egzotične otoke.
Uvrijeđeni su i penzioneri jer im se stalno krade, ali dobro, neće niti oni dugo. Uvrijeđeni su i oni branitelji koji jesu bili branitelji, neimaštinom, psihičkim poremećajima i fizičkim oštećenjima od kojih i zbog kojih često pate, nezaposlenošću… Oni drugi branitelji, koji to nisu bili, ali su upisani u braniteljske spiskove zaslugom svete majke Jadranke Kosor, pa je na njih adekvatno i spiskan i dalje se troši lijep novac, oni su također jako uvrijeđeni, ali zbog zastavice. Za sada nisu uvrijeđeni penzijama koje dobivaju na temelju dobivenog mjesta u spisku branitelja. Uvrijeđeni su i studenti jer nemaju para da plate školovanje, ali neka se ne vrijeđaju pretjerano, ako i završe nekako fakultet, posao neće naći, a ako ga i nađu u ovoj zemlji, oni i njihova djeca plaćat će dugove koje su im domoljubno planirali ovi subjekti danas.
Ima li itko tko u Hrvatskoj danas nije uvrijeđen? Ima. Pet stotina famiglia, nastalih iz glave Don Franje, padre padrone, utemeljitelja svih famiglia, čiji su članovi zgodno raspoređeni po ono malo preživjelih i već temeljito opljačkanih državnih poduzeća, od stadiona do kazališnih kuća, po saborskim klupama i u ministarskim foteljama.
Pa niti Sanaderov zatvor nije neka kazna; što bi nezaposlen radnik u hrvatskoj dao za siguran smještaj, hranu i 150 eura tjedno, ono što Ivo mirno uživa u muzički plemenitom Salzburgu?
Da je MilAnović razumio ono što je evidentno, pa makar onda i šutio o tome, onaj jedan samoglasnik u prezimenu koji ima MilInović pravio bi veliku razliku. Uopće razliku.
