Bogatiji smo za još jedan shopping centar, kao i za spoznaju da ništa ne može stati na put dovoljno bogatom investitoru, čak ni onda kad je pogodovanje vlasti kapitalu tako očito da izaziva smijeh i nevjericu
Prosvjedi uz otvorenje shoping centra na Cvjetnom trgu dali su nam uvid u novu vrstu javno – privatnog partnerstva.Danas znamo da suradnja privatnog i javnog sektora podrazumijeva i situacije kad nam uz dva policajca na leđima sjedi i jedan privatni zaštitar.
Danas znamo da suradnja privatnog i javnog sektora podrazumijeva i situacije kad nam uz dva policajca na leđima sjedi i jedan privatni zaštitar. Javni i privatni trudbenici reda i mira zajedno su, naime, stavljali lisičine na ruke prosvjednicima koji su nakanili pokvariti slavlje privatnom poduzetniku. Prosvjednik koji je na svojoj koži iskusio izvrsnu suradnju javnog i privatnog vikao je: »Ne, ne, ne smijete to raditi!«, ali sila boga ne moli, niti se obazire na ono što joj govori čovjek na čijim leđima sjedi. Po svemu sudeći, on će biti optužen zbog narušavanja javnog reda i mira, a ne treba sumnjati da će za isto djelo biti i osuđen. Njegovi motivi za prosvjed pravosuđe neće zanimati. Na sudu ga nitko neće pitati da li je protestirao za javno dobro. U očima pravne države riječ je o prijestupniku kojeg valja kazniti i na svaki način pokazati mu da nije pametno ponoviti ono što je napravio u shopping centru Tomislava Horvatinčića. Na simboličnoj razini, ta slika dvojice policajaca i zaštitara koji sjede ne leđima prosvjednika predstavlja našu sadašnjost, ali i vremena koja dolaze. Prema njoj sudeći, novac je jedina vrijednost koja garantira da će pravna država u Hrvatskoj stati na vašu stranu.
Za razliku od prosvjednika, investitor Tomislav Horvatinčić , recimo, nema se razloga buniti protiv pravne države i njezinih institucija. Osim akcija nevelike skupine mladića i djevojaka koji se okupljaju u dvije nevladine udruge, njemu je sve išlo na ruku.
Generalni urbanistički plan skrojen je po mjeri njegovog projekta, Grad mu je ustupio trideset metara ulice da izgradi pristupnu rampu za svoju podzemnu garažu, a stotinu policajaca interveniralo je kad su prosvjednici pokušali spriječiti graditeljske zahvate što ih je poduzimao. Uhićeno je više od 150 građana koji ni u snu nisu pomislili da će iskusiti vonj pritvorskih jedinica u policijskim postajama diljem grada. Poslije svega, na koncu nam je ostalo zaključiti da su oni koji se zalažu za javni interes zapravo kriminalci koji na sve načine nastoje smrsiti račune poštenim ulagačima. Okrenemo li se, pak, oko sebe, ugledat ćemo te iste ulagače u mutnim tranzicijskim ulogama, zateći ćemo ih kako duboko zavlače svoje šape u državnu kasu. Uostalom, zar slika i prilika današnje Hrvatske ne govori sama za sebe dovoljno o poštenju ljudi koji su preko noći od birtijaša, vozača autobusa i kamiona postajali ugledni poduzetnici, »entrepreneuri« i kako im već sve ne tepaju medijski radnici ogrezli u beščašću i nepoštenju prema profesiji, kao i prema onima što ih čitaju, gledaju i slušaju. Iako ih na predmetnoj slici nema, veliki broj novinara sjedi na grbači onom prosvjedniku koji urliče: »Ne, ne, ne smijete to raditi!«
Njima zahvaljujući, značajan dio javnog mnijenja u prosvjednicima okupljenim u udrugama Pravo na grad i Zelena akcija vidio je isključivo besposličare i niškorisne probisvjete.
Ako su ti mladići i djevojke uistinu niškorisni besposličari, što su onda oni stanovnici Zagreba koji su u jedanaest sati ujutro čekali u redovima da zgrabe besplatno pecivo i kavu? Jesu li oni za društvo korisniji od onih nekoliko stotina ljudi koji su pet godina ukazivali na pogodovanje privatnom investitoru i selektivnu primjenu zakona u slučaju što se pleo oko gradnje Horvatinčićevog shopping centra? Danas je ta priča napokon zatvorena, prosvjednici su poraženi, investitor je pobjednik. Izlaze li Zagreb i Hrvatska iz cijele ove priče bogatiji ili siromašniji?
Bogatiji smo za još jedan shopping centar, kao i za spoznaju da ništa ne može stati na put dovoljno bogatom investitoru, čak ni onda kad je pogodovanje vlasti kapitalu tako očito da izaziva smijeh i nevjericu. Da ne zaboravimo, radi se o pogodovanju nauštrb javnog interesa. S istim problemom već sutra će se susresti Riječani, Splićani, Dubrovčani, Osječani. Tko će se tome usprotiviti, ako na umu ima sudbinu prosvjednih akcija u organizaciji Zelene akcije i Prava na grad. Nitko osim par stotina idealista, koji će biti proglašeni niškorisnim barabama. Slučaj Cvjetnog daje opravdanog razloga za strah da će investitori uspjeti kupiti sve na što bace oko, a kad se i zadnji pedalj javnog prostora nađe u rukama privatnika ostat će nam samo da se pogledamo u ogledalo i priznamo sebi da smo budale koje nisu znale prepoznati borbu za obranu zajedničke imovine.
