Domovino neka Ti je sretan Dan nezavisnosti! Hvala svima onim koji su, na putu slobode i nezavisnosti ugradili, svoje živote u njene temelje!
Piše: Edin Osmančević
Kada bi me danas neko upitao što bih poželio svojoj domovini u praskozorje 1 marta , Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, imao bih veliku listu želja. Zasigurno bi se na čelu tog spiska želja bila nada da će jednog dana u njoj, među njenim građanima vladati više demokratije, sloge i razumjevanja.
Uprkos agresiji , ogromnim žrtvama, etničkom čišćenju i materijalnom razaranju koje je pretrpila, Bosna i Hercegovina ne ”presuši”. Istina, ona živi daleko od onog sna kako ju je 1 marta 1992 godine vidjelo 99,7 % njenih građana izjašnjavajući se za za njenu nezavisnost.
Danas, 28 godina nakon rata u BiH, ne treba biti veliki genije i primjetiti da je snaga i moć bh. demokratije u fazi regresije/slabljenja što u velikoj mjeri ograničava značajniji uticaj građanina na političke odluke vlastodržaca a time i gospodara njegovog života. Različita politička mišljenja su nešto što obilježava sva vremena u kojem smo živjeli. Ako bi ogledalo uspjeha demokratizacije bh. društva bio stepen izgradnje jednakosti njenih građana, onda je više nego jasno da je demokratija danas u opasnosti.
Kao predstavnik švedskih socijaldemokrata u Direkciji uprave grada Geteborga na unapređenju demokratije i građanskih usluga, osjećam veliki respekt naporima koje gradske vlasti ulažu kako bi se čuo glas građanina i razvila svijest kod istog o značaju njegovog angažmana za dobrobit društva. Bez obzira da li se radi o lijevim ili desnim političkim akterima, fokus je u pružanju što kvalitetnijih usluga građanima i podrške u riješenju njihovih gorućih problema. I u tome nevladin sektor i jako civilno društvo imaju veliki značaj. U tome učestvuju i penzioneri i mladi i građani sa smetnjama u razvoju. Svi su dobrodošli!
Dakle demokratija nije sažeta samo u puku definiciju oblika vladavine većine nad manjinom već kao instrument unapređenja životnog standarda građana i njihove inkluzivnosti u društvenu zajednicu u kojoj žive i rade. Demokratija nije nikava konstanta već stanje kojem se ogleda stepen angažovanosti građanina i njegov uticaj na proces donošenja odluka koji su u interesu njegovog vlastitog i društvenog dobra.
U praskozorje Dana nezavisnosti/neovisnosti BIH, ne mogu a da se ne sjetim slike iz 5 aprila 1992 godine kada su na mostu Vrbanja, danas mostu Suade i Olge u Sarajevu pale prve žrtve suludog projekta podjele države. Bez obzira na svu tragediju, tog datuma 5 april će uvijek biti praznik demokratije u kome je na desetine hiljada njenih građana poslalo čitavom svijetu snažne antiratne poruke. To je dan kada je demokratija ”ranjena” i zaustavljena na svom putu progresa i razvoja.
Demokratija je ključ u borbi protiv siromaštva i bijede . Demokratski procesi moraju poći upravo od ljudi koji žive i rade u našoj domovini i regionu i njihovi napori i angažman moraju biti usmjereni na jačanja civilnog društva, podrške neovisnim medijima , zaštiti prava na slobodu izražavanja te depolitizacijom pravosuđa.
Zbog toga Ti, draga domovino želim da jednog dana u Tebi zaživi mnogo više demokratije i razumjevanja nego što je ima danas. Jer Ti drugačije ne znaš i bez toga ne možeš! Isto onako kao od Tvojih prvih dana postojanja, kako to lijepo Krleža reče „ Niko i nikad nije našao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj“.
