foto: reuters
Piše: Reid Standish
Iznenadni dogovor uz posredovanje Kine o ponovnom uspostavljanju diplomatskih veza Irana i Saudijske Arabije otvorio je put Pekingu da proširi svoj uticaj na Bliskom istoku i osnaži svoje šire ambicije na globalnoj sceni, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Nakon objave sporazuma od 10. marta, koji je uslijedio nakon četiri dana nenajavljenih razgovora u Pekingu, Volstrit džurnal (The Wall Street Journal) je izvijestio da kineski lider Si Đinping planira da nastavi s naporima i bude domaćin sastanka lidera zalivskih arapskih zemalja i iranskih zvaničnika u Pekingu kasnije ove godine.
O skupu se navodno raspravlja od decembra kada se Si sastao s arapskim liderima na regionalnom samitu u Rijadu i predložio tu ideju.
Sporazum između Irana i Saudijske Arabije naglašava sve veći fokus Pekinga na Bliskom istoku, gdje Sijev dugoročni vanjskopolitički cilj predstavljanja kineskog vodstva kao alternative Sjedinjenim Državama pronalazi plodno tlo usred slabljenja američkog uticaja i širenja ekonomskih i političkih veza Kine s regionom.
Glavni kineski diplomata Vang Ji rekao je da se uspjeh pregovora između Rijada i Teherana – čiji rivalitet dugo oblikuje politiku i trgovinu u regionu – pripisuje Sijevom vodstvu i da je to “pobjeda mira”.
“Kina će nastaviti da igra konstruktivnu ulogu u rješavanju gorućih problema u svijetu i pokazat će svoju odgovornost kao velika nacija”, rekao je Vang, koji je predstavljao Kinu u pregovorima. “Svijet nije ograničen samo na pitanje Ukrajine.”
Saudijska Arabija je prekinula veze s Iranom 2016. godine, a diplomatsko zbližavanje dolazi nakon višegodišnjih borbi na suprotnim stranama u regionalnim proksi sukobima.
Analitičari su upozorili da se dogovor u kojem je Kina posredovala suočava s preprekama i da će biti potrebno više od obnove diplomatskih odnosa da bi se veze popravile. Sporazum također odražava i sve veći pragmatizam obje strane – s Teheranom koji želi spasiti svoju narušenu ekonomiju i Rijadom željnim smirivanja tenzija koje su rasplamsale ratove i podstakle napade na Saudijsku Arabiju i njene interese širom regiona.
“Iran je duboko izolovan, ponižen višemjesečnim protestima i snažno se oslanja na Kinu strateški i ekonomski. Ovaj sporazum umanjuje njegovu izolaciju, daje legitimitet režimu i jača regionalni uticaj Kine na račun (Sjedinjenih Država)”, napisao je na Twitteru nakon mirovnog sporazuma Karim Sadžadpur (Sadjadpour), viši saradnik u Karnegi zadužbini za međunarodni mir (Carnegie Endowment for International Peace).
“Uzimajući u obzir ogromnu moć Kine nad Iranom i njen interes za stabilnim regionom, Rijad se vjerovatno nada da će im ovaj sporazum pružiti kineski štit protiv iranske agresije”, dodao je.
Oprezni optimizam
Prema izvještaju Volstrit džurnala, novi sporazum predviđa rok od dva mjeseca Iranu i Saudijskoj Arabiji da se dogovore o detaljima prije nego što zemlje ponovo otvore svoje ambasade. Kada se postigne dogovor o tim detaljima, ministri vanjskih poslova zemalja će se potom sastati kako bi ga finalizirali, a navodni samit o Bliskom istoku u Kini održat će se poslije te objave.
“Zemlje regiona dijele jednu sudbinu”, tvitovao je o sporazumu saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan Al Saud. “Zbog toga je neophodno da radimo zajedno na izgradnji modela za prosperitet i stabilnost.”
Iranski zvaničnici su također pozdravili sporazum, a iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian je rekao da je to znak da se regionalna politika Teherana “snažno kreće u pravom smjeru” i da “diplomatski aparat zemlje aktivno priprema još regionalnih koraka”.
Iako mnogi analitičari vjeruju da se sporazum – i uloga Kine u njemu – u Vašingtonu doživljava s oprezom, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD Džon Kirbi (John Kirby) rekao je da Sjedinjene Države podržavaju “svaki napor za deeskalaciju tenzija” i da “mislimo to je u našem vlastitom interesu”.
Napomenuo je da bi to moglo dovesti i do kraja rata u Jemenu, u kojem se Huti pobunjenici, uz podršku Irana, sukobljavaju s koalicijom predvođenom Saudijskom Arabijom – u sukobu u kojem je smrtno stradalo na hiljade ljudi i koji prouzrokovao tešku humanitarnu situaciju u zemlji.
Teheran je bio motivisan da sklopi sporazum i zbog trenutne valutne krize koja zahvata Iran i pogoršava ionako uništenu ekonomiju usljed američkih sankcija zbog iranskog nuklearnog programa i posljedica višemjesečnih javnih protesta protiv vladavine klerikalnog režima.
Iranski zvaničnici se nadaju da će izvući ekonomsku korist od Rijada zbog ublažavanja tenzija, kao i od Kine, koja ima značajan ekonomski uticaj nad Teheranom.
Iranska poluzvanična novinska agencija Mehr izvijestila je da je prije objave od 10. marta Peking dopustio Iranu pristup dijelu od oko 20 milijardi dolara u kineskim bankama koje su bile zamrznute kada su Sjedinjene Države napustile nuklearni sporazum i ponovo uvele sankcije Teheranu 2018.
Kina je obećala Iranu 2021. da će uložiti prijavljenih 400 milijardi dolara u tu zemlju u zamjenu za snabdijevanje naftom i gorivom, iako su zapadne sankcije Teheranu spriječile Peking da realizuje uslove proširenog sporazuma.
Peking također ima duboke ekonomske veze s Rijadom jer je Kina najveći trgovinski partner Saudijske Arabije, a kraljevstvo jedan od najvećih kineskih dobavljača nafte.
Te ekonomske veze bile su temelj kineskog angažmana na Bliskom istoku, odakle Peking dobija više od 40 posto svog uvoza sirove nafte i ima sve veći interes za regionalnom stabilnošću.
Međutim, mirovni sporazum također odražava promjenu pristupa Kine regionu, koji se kreće od fokusiranja na trgovinu i ulaganja ka uvlačenju u napete sukobe na Bliskom istoku.
“Do sada je Kina bila vrlo oprezna… fokusirajući se prvenstveno na biznis bez previše vojnog angažmana na Bliskom istoku. Ali stvari bi se mogle promijeniti”, rekao je Žou Bo, bivši pukovnik Narodnooslobodilačke armije, ovog mjeseca na konferenciji za međunarodne odnose u Izraelu prije nego što je sporazum saopšten.
Sve veća uloga Pekinga
Pored ekonomskih veza, veći uticaj Kine na Bliskom istoku rezultat je njene sve veće privlačnosti kao partnera koji se zalaže ze multilateralizam i uzdržava se od kritikovanja stanja ljudskih prava u regionu.
Peking je također iskoristio posljedice događaja koji su naštetile položaju Vašingtona u regionu, kao što je invazija na Irak 2003. i rat protiv terorizma, pri čemu Kina slijedi strategiju za izbjegavanje zapadnih ideala i američkih interesa kada se bavi Bliskim istokom.
“Prava moć (Pekinga) je konstantno sustizanje snage volje da se potkopa američka hegemonija”, napisao je u februaru stručnjak za Kinu na Institutu za studije nacionalne sigurnosti Tuvija Gering (Tuvia) za tink-tenk Atlantsko vijeće (Atlantic Council).
Sjedinjene Države imaju dugogodišnje veze s Rijadom i njihov su glavni sigurnosni partner, iako su odnosi napeti posljednjih godina i znatno su pogoršani nakon jezivog ubistva novinara Vašington posta Džamala Kašogija (Jamal Khashoggi) 2018., kojeg su, navodno po nalogu saudijskog prijestolonasljednika Muhameda bin Salmana, ubili saudijski agenti.
Iako je novi mirovni sporazum rani diplomatski uspjeh za Kinu, analitičari također brzo upozoravaju na poteškoće koje predstoje Pekingu u upravljanju jednim od najnestabilnijih rivalstava na svijetu, koje je pogoršano sunitsko-šiitskim raskolom.
Malo je vjerovatno da će ponovno otvaranje ambasada i obnova diplomatskih odnosa kako je navedeno u sporazumu spriječiti borbu Irana i Saudijske Arabije za dominacijom u regionu.
Rat u Jemenu će biti kritičan test za novo približavanje.
Saudijski zvaničnici navodno traže način za okončanje sukoba, ali postizanje mirovnog sporazuma bit će još veći zadatak i moglo bi da oživi tenzije između Teherana i Rijada.
Drugi su ukazali da iranski Korpus islamske revolucionarne garde – tvrdokorna frakcija koja je oružani uticaj na Bliskom istoku učinila svojim ključnim političkim stupom – tek treba dati mišljenje o sporazumu od 10. marta i da on neće preživjeti bez nekog oblika njihovog blagoslova.
“Jedna je stvar za Kinu da bude domaćin razgovora, ali je druga stvar za Kinu da pomogne u sprovođenju potpisanog sporazuma na vrijeme”, napisao je Fan Hongda, profesor na Institutu za bliskoistočne studije Šangajskog univerziteta za međunarodne studije, nakon što je dogovor objavljen. “Kakve će garancije Kina dati ako jedna od strana ne bude poštovala sporazum?”
