foto: arhiva
Nadležna institucija, dakle, na čelu sa svojim ministrom šutnje, pravi se slijepa i gluha pred činjenicom da je odgovorna za to što na Heliodromu u Mostaru upravo niče muzej poricanja, prikrivanja i zaborava.
AUTOR: tacno.net
Ministarstvo odbrane BiH nije odgovorilo na pitanja tacno.neta o tome tko financira i kako će izgledati Muzej HVO-a, te zašto se ta institucija gradi baš na Heliodromu, na mjestu i u zgradama u kojima je HVO 1993. i 1994. godine držao logor za Bošnjake u kojemu su, prema podacima Udruženja logoraša Mostar, ubijena najmanje 54 zatočenika.
Podsjetimo, tacno.net je 2. marta, prije točno 17 dana, Ministarstvu odbrane BiH, koje provodi projekt, poslalo pitanja o tome tko je dao novac za taj muzej, te zašto je za mjesto Muzeja odabran Heliodrom, mjesto logora HVO-a za Bošnjake 1993. i 1994. Htjeli smo znati i tko će biti autor izložbenog postava te hoće li u sklopu muzeja biti postavljeno i spomen obilježje zatočenicima logora HVO-a. Zanimalo nas je i je li o izložbenom postavu provedena javna rasprava ili stručne konzultacije, jesu li u njima sudjelovali predstavnici logoraša ili muzeološki stručnjaci Bošnjaci, te ako nisu, zašto nisu. Zanimalo nas je i hoće li izložbeni postav sadržavati i nalaze, dokumente, dokaze i materijalne tragove iz presude Haškog suda šestorici vojnih i civilnih zapovjednika Herceg-Bosne, kao i hoće li muzej obraditi rat HVO-a i ARBiH 1992. do 1994. godine, i kako. Željeli smo doznati i kako ministar odbrane Zukan Helez, inače potpredsjednik SDP-a BiH, komentira otvaranje tog muzeja, te smatra li primjerenim da se takva institucija otvara na mjestu na kojem je HVO držao logor za bošnjačke civile. Naposljetku, pitali smo Ministarstvo odbrane je li početak uređivanja Muzeja HVO bio dio koalicijskog sporazuma osmorke s HDZ-om BiH i SNSD-om, kao što smo željeli dobiti objašnjenje za to što su radovi počeli baš sada, nedugo nakon formiranja Vijeća ministara. Do danas, sedamnaest dana nakon što smo poslali pitanja, odgovore nismo dobili, ali je zato ministar Zukan Helez neprimjereno nazvao redakciju tacno.net i prijetio tužbom, a potom na Facebooku tacno.net lažno optužio da radi za prethodnu vlast.
Nadležna institucija, dakle, na čelu sa svojim ministrom šutnje, pravi se slijepa i gluha pred činjenicom da je odgovorna za to što na Heliodromu u Mostaru upravo niče muzej poricanja, prikrivanja i zaborava. Jer, da je riječ upravo o tome, otkrio je 17. ožujka zagrebački Večernji list u svojem bosanskohercegovačkom izdanju. Premda nije naveo izvor svojih informacija, Večernji list pokazao se mnogo obavještenijim od ministarstva nadležnog za gradnju muzeja, pa je objavio, među ostalim, kako će muzej “multimedijalnom prezentacijom povijesti HVO-a predstaviti ratni put – od prvotne faze obrane Hrvata u Domovinskom ratu do pružanja otpora, zatim vojnog organiziranja te na kraju aktivnog djelovanja u oslobađanju i stabiliziranju BiH”. U tekstu piše i kako će “na najisturenijem otvorenome dijelu biti izloženo brojno oružje i oruđe, topovi, haubice, raketni bacači, protuzračno oružje…” U zatvorenome objektu muzeja – koji će, napominjemo, biti baš u zgradi bivšeg logora – bit će izložba u kojoj će “djeca, ali i njihova djeca, moći vidjeti svoje očeve i djedove iz HVO-a”. Bit će izloženo “čak 86 zastava HVO-a i Herceg-Bosne, uz dvije povijesne zastave koje označavaju plemićke i kraljevske obitelji iz srednjeg vijeka s područja Jajca.” Izložba će svakodnevno biti otvorena učenicima, studentima, javnosti, dodaje se u tekstu Večernjeg lista
O logoru – ni riječi. Dakle, bez sumnje, prešućivanje, krivotvorenje, manipulacija i neistina. Ono što javnost pogrešno zove “muzejem HVO-a” bit će još jedna u nizu nakaradnih institucija, svojevrsnih antimuzeja koji ne služe sjećanju, nego njegovu zatiranju, što ih je izumio negacionistički i revizionistički um postjugoslavenskih ratova: još jedan u nizu muzeja poricanja. Ima ih koliko hoćete: u Trnopolju kod Prijedora, pred ulazom u bivši logor za Bošnjake, koči se spomenik vojnicima Vojske Republike Srpske, koja je držala taj logor. U Splitu, pred kasarnom Lora, spomenik je 72. bojni Vojne policije Hrvatske vojske, koja je u toj kasarni držala logor-mučilište za Srbe. U Jablanici, u Spomen domu bitke na Neretvi, uređena je spomen soba Armiji BiH, premda je ista ta vojska u istoj toj zgradi držala zatočene Hrvate. Niz je mnogo duži. Muzej HVO-a na Heliodromu, pak, s obzirom na monumentalnost cijelog projekta, mogao bi postati ogledni primjer promišljenog – i time još besramnijeg – falsificiranja povijesti za cijelo područje bivše Jugoslavije. A žrtve? A bivši logoraši? A njihove obitelji? Prepušteni sami sebi, preostaje im samo da uporno pamte, da pišu, da govore, da ne dopuste zaborav, i da polažu vijence, kao što to čine baš danas, na ulazu u mjesto u kojemu su, bez ikakve krivice, bili mučeni. Ako to nije razlog za solidarnost, ne znamo što jest.
