foto: garivo
Premda je na kocku stavio svoju karijeru, život i budućnost, Dimitar Pešev je od smrti spasio gotovo 50.000 bugarskih Jevreja.
Piše: Armin Aljović
Je li Dimitar Pešev od početka podrške savezništvu Bugarske i nacističke Njemačke imao plan djelovati iznutra i spasiti hiljade Jevreja od deportacije u logore smrti ili mu se ta ideje javila tek naknadno? Kako god.
Dok je 1995. završavao knjigu Invisible Jews [Nevidljivi Jevreji] u Yad Vashemu, memorijalnom centru posvećenom žrtvama holokausta u Jeruselemu, italijanski novinar i pisac Gabriela Nissim sreo je čovjeka koji mu je rekao da “ako je još uvijek živ, to je zahvaljujući čovjek po imenu Dimitar Pešev”. Slično bi moglo potvrditi i gotovo 50.000 drugih bugarskih Jevreja.
O životu Dimitra Peševa na Zapadu se ništa nije znalo. Tek od 1998. godine, zahvaljujući jednoj drugoj gnjizi Gabriela Nissima The man who stopped Hitler [Čovjek koji je zaustavio Hitlera], nekoliko parlamenata je službeno spomenulo Peševa i njegov hrabar čin. U posljednjih nekoliko godina Bugarska je također počela ulagati značajne napore u promociju njegovog nevjerovatnog života. Sofija je za 2023. godinu usvojila i Nacionalni program za obilježavanje 80. godišnjice spašavanja bugarskih Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, što uključuje 50-ak događanja u inozemstvu, a Pešev je, svakako, jedna od centralnih figura.
Koristeći se arhivskim materijalima muzeja poput Friends of Zion Museum, The Jewish Foundation for the Righteous (JFR) i drugim izvorima, vrijedno je izdvojiti neke od najzanimljivijih dijelova iz različitih faza života Dimitara Peševa.
Bugarsko-njemačko savezništvo
Na početku Drugog svjetskog rata bugarski car Boris III udružio se s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. U januaru 1941. Bugarska je donijela protujevrejske zakone po uzoru na nirnberške zakone. Ti zakoni Jevreje su definirali kao “ološ na Zemlji”, zabranjujući im osnovna ljudska prava, poput državljanstva, obrazovanja ili prava na posao. Bugarska vlada smatrala je da bi im savez s Nijemcima omogućio povratak zemlje koju je Bugarska izgubila desetljećima ranije. A progon gotovo 50.000 Jevreja bio je način da Bugarska pokaže lojalnost Hitleru. Neki bugarski političari, pisci i intelektualci protestovali su protiv takvih mjera, ali vlada je ostala čvrsta.
U to vrijeme Dimitar Pešev, potpredsjednik bugarskog parlamenta, nije ustao protiv ideje da se fanatizam iz Berlina prenese u Sofiju. Smatrao je da je savezništvo Bugarske s Njemačkom u najboljem interesu njegove zemlje. Strategija se pokazala uspješnom. U aprilu 1941. Bugarska je sudjelovala u invaziji na Grčku i Jugoslaviju i zauzvrat dobila dijelove tih zemlja. Još 11.000 Jevreja došlo je pod bugarsku vlast, više od 7.000 u Trakiji i oko 4.000 u Makedoniji. Osim toga, Njemačka je također shvatila da ima lojalnog partnera.
Tokom sljedeće dvije godine bugarska je vlada konfiscirala jevrejsku imovinu, prisilila Jevreje da nose žute zvijezde i dodatno ograničila njihova prava.
Vlada, međutim, nije odmah deportovala Jevreje u centre za ubijanja. Situacija se promijenila dramatično tek u februaru 1943. kada je Bugarska pristala na zahtjev da Njemačkoj preda 20.000 Jevreja. U martu su bugarske vlasti uhapsile više od 11.000 Jevreja koji su živjeli na novopripojenim područjima, a jedinice njemačke vojske deportirale su ih u centar ubijanja Treblinka u Poljskoj.
Budući da bugarska vlada nije ispunila kvotu od 20.000 ljudi, odlučila je deportovati Jevreje s bugarskim državljanstvom, odnosno 8.000 Jevreja koji su živjeli u gradu Ćustendilu blizu makedonske granice. Glas o zloglasnom planu proširio se i razbjesnio mnoge nejevrejske stanovnike.
Delegacija iz Ćustendila
Delegacija Bugara ukrcala se na voz za Sofiju kako bi protestovala protiv deportacije. Nadali su se pridobiti podršku i Dimitra Peševa. Iako je podržao savez Bugarske i Hitlerove Njemačke, Pešev nikada nije podržavao deportaciju bugarskih Jevreja. Pešev je pristao pridružiti se antijevrejskom talasu.
U martu 1943. doveo je delegaciju Ćustendila, zajedno s nekoliko članova parlamenta, na sastanak s ministrom unutarnjih poslova Petrom Gabrovskim. Nakon duže svađe Gabrovski je otkazao deportaciju. Pešev je, međutim, znao da Jevreji i dalje nisu sigurni. Ubrzo je napisao pismo premijeru Bogdanu Filovu u kojem se usprotivio deportacijama bugarskih Jevreja. Uvjerio je još 42 parlamentarna zastupnika da potpišu peticiju i predao je premijeru. Filov je bio bijesan što je Pešev organizirao takav protest. Parlament je izglasao smjenu Peševa s mjesta potpredsjednika. Ubrzo nakon toga, Aleksandar Belev, bugarski dužnosnik zadužen za vladinu jevrejsku politiku, pokrenuo je plan deportacije 50.000 bugarskih Jevreja, gotovo svih, u Poljsku.
Iako se Pešev osjećao poraženim, njegovi su postupci potaknuli druge da pojačaju proteste. Čelnici bugarske crkve poslali su pisma premijeru Filovu i kralju Borisu III. Oglasili su se istaknuti književnici i intelektualci, grupe advokata i ljekara. Kolektivni pritisak naveo je kralja Borisa III da promijeni svoju politiku. Uprkos velikom pritisku Nijemaca, spriječio je deportacije tako što je mnoge bugarske Jevreje rasporedio u jedinice za prisilni rad u Bugarskoj. Kao rezultat toga, nijedan Jevrej koji je imao bugarsko državljanstvo nije poslan u smrt u Poljsku.
Život u kućnom pritvoru
Nakon Drugog svjetskog rata Komunistička partija Bugarske organizirala je suđenja zastupnicima starog bugarskog parlamenta. Pešev je izbjegao smrtnu kaznu 1945. Osuđen na 15 godina zatvora, ali je pušten nakon samo godinu dana. Optuživali su ga da je sarađivao s Nijemcima, da je antisemit i antikomunist. Optuživali su da ga i da je od jevrejske zajednice primio mito da spriječi deportaciju Jevreja u koncentracijske logore. Ipak, tokom suđenja njegovi prijatelji Jevreji svjedočili su u njegovu korist.
Ostatak života Pešev je proveo u kućnom pritvoru i živio je praznim i izoliranim životom. U januaru 1973, samo mjesec dana prije njegove smrti, izraelski Holocaust Memorial – Yad Vashem odao je Peševu priznanje “Pravednika među narodima”.
Kada su Dimitra Peševa upitali zašto je odlučio staviti svoju karijeru, život i budućnost na kocku kako bi učinio ono što je ispravno, nekoć slavni bugarski političar izjavio je sljedeće:
“Moja ljudska savjest i moje razumijevanje sudbonosnih posljedica kako za ljude koji su uključeni, tako i za politiku naše zemlje sada i u budućnosti, nisu mi dopustili da ostanem po strani. I odlučio sam učiniti sve što je u mojoj moći da spriječim ono što je planirano. Znao sam da bi takav postupak [deportacija Jevreja] osramotio Bugarsku u očima svijeta i žigosao je mrljom koju nije zaslužila”.
