Šta se dešava sa provođenjem Istanbulske konvencije u Bosni i Hercegovini?
Jedna od pozitivnih stvari koje smo uočili u Bosni i Hercegovini jeste da postoji rodno razumijevanje po pitanju nasilja nad ženama, kaže u razgovoru za Radio Sloodna Evropa (RSE) Francesca Montagna, program menadžerica mehanizma za praćenje Konvencije, odnosno GREVIO Stručne grupa za suzbijanje nasilja nad ženama.
“To znači da se nasilje nad ženama tretira kao kršenje ljudskih prava, kao oblik diskriminacije žena i prepreka za osiguravanje suštinske ravnopravnosti polova”, navodi Montagna.
Sa druge strane, kada se radi o odredbi o seksualnom nasilju i silovanju u krivičnom zakonu, one se ne temelje na odredbama Konvencije.
“I ne odražava stvarnost žena koje su doživjele seksualno nasilje, kao ni njihove mehanizme suočavanja sa nasiljem,” pojašnjava Montagna.
Šta se dešava sa provođenjem Istanbulske konvencije u Bosni i Hercegovini? Šta je potrebno poduzeti kako bi se smanjilo nasilje nad ženama? I gdje leži korjen nasilja?
‘Kažnjavanje svakog seksualnog čina bez pristanka’
RSE: Kada se desi novi slučaj femicida, zlostavljanja, nasilja nad ženama, jedna od stvari koja će se provući jeste da je Bosna i Hercegovina ratificirala Istanbulsku konvenciju 2013. godine. Kao, evo implementirali smo Konvenciju i nasilje se još uvijek dešava. No, nije dovoljno samo usvojiti nešto. Šta se dešava sa implementacijom Istanbulske konvencije? Da li postoje znakovi pozitivnih promjena?
Montagna: Bosna i Hercegovina je ratificirala Istanbulsku konvenciju u novembru 2013. godine. Mehanizam za praćenje Konvencije, odnosno GREVIO Stručna grupa za suzbijanje nasilja nad ženama, izvršila je procjenu i posjetila BiH između 6. i 14. oktobra 2021. godine. Kao rezultat posjete objavili smo evaluacijski izvještaj 8. novembra prošle godine.
U njemu se navode i pozitivni aspekti koje spominjete, ali naravno sagledavaju i nedostaci. U izvještaju su također predloženi i budući koraci kao i mjere koje bi BiH trebala poduzeti kako bi poboljšala provedbu Konvencije i kako bi se poboljšala situacija za žrtve nasilja nad ženama.
Jedna od pozitivnih stavki koju smo u GREVIO-u uočili jeste da postoji rodno razumijevanje po pitanju nasilja nad ženama.
To znači da se nasilje nad ženama tretira kao kršenje ljudskih prava, kao oblik diskriminacije žena i prepreka za osiguravanje suštinske ravnopravnosti polova.
Na nivou politike, to je pozitivno.
Još jedna pozitivna stvar je to što su u oba entiteta na snagu stavljena nova krivična djela uz neke izmjene. Neka od tih novih krivičnih djela su genitalno sakaćenje žena, prisilna sterilizacija, uhođenje, seksualno uznemiravanje, prisilni brak.
Također, još jedna pozitivna strana je što su u Republici Srpskoj uveli obaveznu procjenu rizika koju policija mora raditi kada dobije prijavu za nasilje u porodici ili drugu vrstu nasilja nad ženama. Još jedna pozitivna stvar je specijalizirana podrška žrtvama u postupcima koji se tiču nasilja u porodici. To se zove osoba od povjerenja i ona pomaže žrtvi prisustvom na sastancima i saslušanjima pred institucijama poput policije i sudova.
RSE: Femicid nije priznat kao zaseban zločin u krivičnom zakonu. Kada je u pitanju silovanje mi još uvijek pričamo o sili, a ne pristanku. Zašto?
Montagna: Istanbulska konvencija ne traži od država da kriminaliziraju femicid. Ali, naravno, da kriminalizuju različite oblike nasilja nad ženama, uključujući naravno ubistvo i fizičko nasilje koje je rodno motivisano.
Što se tiče odredbe o seksualnom nasilju i silovanju, da, u pravu ste. Prema krivičnim zakonima na državnoj i entitetskoj razini, te u Brčko distriktu, silovanje je definisano tako da se traži dokaz da je počinilac upotrijebio nasilje, prisilu ili prijetnju.
Ne temelji se na nedostatku pristanka koji se traži prema članu 36. Konvencije. I ne odražava stvarnost žena koje su doživjele seksualno nasilje, kao ni njihove mehanizme suočavanja sa nasiljem. Istraživanja pokazuju da je okamenjenost uobičajena reakcija žrtava povezanih sa postraumatskim sindromom.
Ono što je potrebno jest kažnjavanje i učinkovit krivičan progon svakog seksualnog čina bez pristanka, uključujući i odsutnost fizičkog otpora, jer se naravno pasivnost ne može smatrati znakom pristanka. To je vrlo jasno u izvještaju i jasno je za oba entiteta i za Brčko Distrikt.
Postoji nekoliko primjera potpisnica Konvencije koje su napravile napredak u definisanju silovanja i seksualnog nasilja na temelju nedostatka pristanka.
U zemljama gdje je to promijenjeno, poput recimo Švedske, zapravo je došlo do porasta prijava i krivičnih progona za seksualne odnose bez pristanka.
Radi se o pozitivnom trendu kojeg smo u GREVIO uočili i to je na koncu argument u korist novom paradigmatskom razumijevanju silovanja i seksualnog nasilja.
RSE: Da li postoje koraci ka promjeni u BiH, da li znate za takve postupke ili inicijative?
Montagna: Nije mi poznato da su neki konkretni koraci poduzeti.
Bosna i Hercegovina će morati podnijeti izvještaj Komitetu konvencije, odnosno sestrinskom nadzornom mehanizmu GREVIO-a koji također prati provođenje Istanbulske konvencije. Moraće im podnijeti izvještaj u roku od tri godine od datuma objavljivanja GREVIO izvještaja i morat će reći šta su učinili da se usklade sa nalazima koje jsmo objavili. Vidjet ćemo koje su mjere poduzete.
RSE: To je znači 2025. godine?
Montagna: Izvještaj je objavljen 2022. tako da, to je tačno.
RSE: Da li ste izdali preporuke za njih? Korake koje trebaju poduzeti?
Montagna: Mi prvo posjetimo zemlju i procjenimo situaciju. Ocjenjujemo provođenje cijele Konvencije tako da je to prilično široko polje.
Gledamo u prevenciju, zaštitu, krivični progon, integrisane politike, cijeli niz odredbi Konvencije na temelju informacija koje su dale vlasti, ali i nevladine organizacije i civilno društvo. Također na osnovu informacija koje smo dobili evaulacijom na terenu.
Na osnovu ovoga GREVIO izrađuje izvještaj za svaki član Konvencije, daje analizu i nalaz koji možemo nazvati preporukom. Ali, tehnički, to nije preporuka. Kaže se šta nije uredu u provođenju pojedinih odredbi Konvencije i što bi idealno trebalo uraditi.
Dakle, naći ćete cijeli niz ovih nalaza i onda će na temelju tih nalaza sestrinska komisija GREVIO-a izdati konkretne preporuke za Bosnu i Hercegovinu. I onda će BiH imati tri godine da podnese izvještaj i kaže kakav su napredak postigli u postizanju postavljenih ciljeva.
‘Nedovoljno prijavljivanja nasilja nad ženama’
RSE: Jasno je da je BiH komplikovan politički sistem i da postoji šansa da neće doći do implementacije. Šta se onda dešava?
Montagna: Naravno, mi nemamo sankcije, nemamo ekonomske sankcije. Mi nadgledamo, a aktivnosti praćenja su se zapravo pokazale vrlo učinkovitima jer se time vrši određeni pritisak na vlasti.
Temelji se naravno na dijalogu sa vlastima, te međusobnom razumijevanju i saradnji. Ali, također održava određeni pritisak na vlasti da rade na postizanju napretka. Naravno, u većini slučajeva postoji i spremnost vlasti da postignu napredak obzirom na važnost teme.
U većini zemalja smo zapravo vidjeli da je postignut veliki napredak nakon ratifikacije Konvencije, bilo da se radi o usklađivanju krivičnih odredbi sa odredbama Istanbulske konvencije ili u polju usluga podrške.
Sve više i više zemalja uspostavlja usluge podrške žrtvama seksualnog nasilja, na primjer, sa jedinstvenim servisima gdje na jednom mjestu imate sve usluge podrške koje su žrtvi potrebne. Također vidimo sve više i više nacionalnih akcionih planova koji se zaista temelje na Istanbulskoj konvenciji.
Naravno, nemamo mehanizam sankcija, ali kroz saradnju, dijalog, kroz pritisak u određenoj mjeri, mi držimo to na vidiku. I zapravo, postignut je napredak u svim zemljama potpisnicama što je stvarno obećavajuće.
RSE: Kada govorimo o komplikovanom sistemu u BiH, imate na primjer dva različita broja Gender centara, iz različitih entiteta, koje žena može pozvati kako bi prijavila nasilje. Pored naravno policijskog broja. Da li ovaj “put prijave nasilja” funkcioniše, od momenta kada žena odluči da prijavi svog napadača pa dok slučaj ne dođe na sud?
Montagna: To je složeno pitanje. Kod prijave postoje, prije svega, različite ulazne tačke za žrtvu. Naravno ona može nazvati nacionalne telefonske linije za pomoć. I to je iznimno korisno.
Ali je u tom smislu bilo nekih aspekata koje je GREVIO kritikovao. Recimo da bi nacionalna telefonska linija za pomoć trebala biti besplatna i dostupna 24 sata dnevno širom zemlje.
U Brčko distriktu, na primjer, ako nazovete morate platiti određene naknade. Nije potpuno besplatno. Naravno, to je problematično za žrtve koje si ne mogu priuštiti, koje nemaju sredstava da plate telefonski poziv. To se mora poboljšati.
Također kada se radi o finansiranju nevladinih organizacija koje pružaju i opskrbljuju te telefonske linije za pomoć, GREVIO je objavio nalaz koji pokazuje da je ono premaleno i da nije dugoročno održivo. Organizacije za ženska prava uglavnom se oslanjaju na međunarodno financiranje koje se temelji na projektima i nije održivo. Dakle, to je prva ulazna tačka.
Druga ulazna tačka je policija. GREVIO izvještaj pronašao je visoki nivo viktimizacije koju žene iskuse kada je u pitanju policija, iskustva u policijskim stanicama, ali i sudovima i drugim javnim institucijama.
Iskustvo žrtava često se minimizira u stanicama ili im se pripisuje krivica za čin nasilja, navodi se u GREVIO izvještaju. Tu su i duga čekanja u policijskim stanicama, zahtjevi da se osobe vrate neki drugi dan, ili i slučajevi u kojima policija stane na stranu počinioca ili tretiraju prijavu kao porodični spor koji se mora riješiti među partnerima.
Mnoga istraživanja ukazuju na to da policijski službenici ne reaguju i ne bilježe incidente zbog nedostatka obuke ili nedostatka rodnog razumijevanja nasilja nad ženama.
Podaci civilnog društva pokazuju da je policija sklonija da reaguje kada žrtvi pomaže recimo ženska organizacija ili centar za socijalni rad. Također su zabilježena ozbiljna kašnjenja ili reagovanja u slučajevima poziva u domove žrtava koje je policija opravdavala nedostatkom tehničkih ili ljudskih sredstava.
Sve to u biti dovodi do nedovoljnog prijavljivanja nasilja nad ženama. Statistike pokazuju da čak 84 posto slučajeva ostaje neprijavljeno zbog nepovjerenja u institucije. Ovo je očito područje na kojem se mora raditi, a glavni način rada na njemu je kroz obuku.
Također, postoje naznake o sekundarnoj viktimizaciji žrtava od centara za socijalni rad gdje opet osoblje nije propisno educirano o nasilju u porodici te ponekad banaliziraju iskustvo žrtve ili ne reagiraju i ne pružaju potrebnu zaštitu.
RSE: Jedno su zakoni, drugo je izvor nasilja. Gdje on leži kada je u pitanju Bosna i Hercegovina? Da li je to patrijarhat? Da li je neznanje šta je nasilje ustvari i pridavanje određenih ponašanja matri “boys will be boys”?
Montagna: Korijen je u osnovi uvijek isti kada se pogleda situacija u svakoj pojedinačnoj državi članici. Istanbulska konvencija je jasna i govori da je nasilje nad ženama u suštini manifestacija historijski nejednakog odnosa moći između žena i muškaraca što je dovelo do dominacije i diskriminacije muškaraca nad ženama, kao i do spriječavanja napredovanja žena.
Ono što je potrebno da bi se borilo s korijenom nasilja nad ženama je propitivanje rodnih stereotipa, unaprijeđivanje potpune jednakosti žena, edukacija dječaka, djevojaka i šire javnosti o jednakosti žena i muškaraca, o nestereotipnim rodnim ulogama i generalno, o nasilju nad ženama.
I u ovome je, naravno, ključan stub prevencije, definisan Konvencijom, jer govori o važnosti obrazovanja djece svih uzrasta, svih nivoa njihovog školovanja, na principima koje sam pomenula, o podizanju svijesti šire javnosti o žrtvama nasilja nad ženama, različitih ispoljavanja toga što treba raditi, ali također govori o treningu, koliko je on ključan svim profesionalcima koji se bave žrtvama i slučajevima nasilja nad ženama. To apsolutno važi i za Bosnu i Hercegovinu.
RSE: Da li vidite volju u BiH da se suoče sa ovim pitanjem i da rade na rješenju disbalansa moći između muškaraca i žena?
Montagna: Primjetili smo razne pozitivne pomake i korake koje su vlasti poduzele. Jedan od njih je i politika rodne ravnopravnosti.
Mislim da se i u polju obrazovanja poduzimaju neki koraci kojima se preispituje situacija. Vlasti su također priznale da u školskim nastavnim planovima i programa postoje rodni stereotipi.
Volja postoji, ali naravno tu su i izazovi koji su proizašli iz strukture Bosne i Hercegovine, pravne infrastrukture koja postoji i koja je vrlo složena. Ali, gdje postoji volja postoji i način.
RSE: Zašto je implementacija Istanbulske konvencije problematična za neke zemlje? Zašto je osnovno pravo da živiš slobodno od nasilja izazvalo toliko pitanja do tog nivoa da neke zemlje napuštaju ili razmatraju napuštanje Konvencije?
Montagna: Ovo je složeno pitanje, ali došlo je do nazadovanja u polju ljudskih prava, ne samo po pitanju prava žena, već generalno. Čak i evropske zemlje koje su dio Evropske unije nazaduju u brojnim pravima, uključujući prava žena. Radi se o nesretnom potezu koji je primjetan širom svijeta iz raznih razloga.
Naravno, tu su i dezinformacije koje se šire o Istanbulskoj konvenciji koje nemaju nikakve veze sa osnovnim vrijednostima Konvencije i s onim što ona ima za cilj, a to je sprječavanje nasilja, zaštita žrtava i spašavanje života.
To je glavni cilj, a dezinformacije nažalost danas postoje i nekada je možda bolje ne obraćati pažnju na njih jer im daje veću važnost.
Moramo vratiti razgovor na suštinu Konvencije i činjenicu da ona doprinosi promjeni u životima žena i da ispunjava svoja obećanja.
