Foto: Valter portal
Nadaleko je postao poznat Kuduzovićev video u kojem odgovara na pitanje da li muslimani smiju ići na more, pa tako preporučuje samo Ulcinj, „koji ima šerijatsku plažu“, ali samo u januaru ili februaru – „u martu ni slučajno jer je mart već kritičan!“ Drugi Kuduzovićev savjet je da ako brat musliman ipak ode na more – na moru obavezno zatvori oči, „jer pored morske obale nema hajra“
Piše: Sandro Hrgić
Odnos između online prostora, religije i digitalne kulture je kompleksan od samih svojih početaka, jer dok su neki sociolozi religije krajem devedesetih godina prošlog stoljeća najavljivali, po ko zna ko zna koji put, smrt religije – što se u neku ruku i desilo (jer su milenijalci i pripadnici generacije Znajmanje religiozni u istoriji), s druge strane današnje online platforme stvorile su novi prostor za evangelizaciju i religijsko propovijedanje.
Makar je je od vremena Covid pandemije online prostor prepun raznih teorija zavjere pseudoreligioznih pokreta, poput Qanona nastalog u Americi, i predstavnici mainstream i etabliranih religija shvatili su da se moraju uhvatiti u korak sa vremenom, pa tako ovi procesi nisu mimoišli ni balkanske prostore.
Danas svi važniji klerici, poput patrijarha Porfirija, imaju instagram profile na kojima prezentuju svoje djelovanje i rad.
„DEMOSKE SILE“ KRIVE ZA DEPRESIJU
Iako ovo možemo prihvatiti kao prilagođavanje vjerskih institucija duhu vremena, problem se javlja onda kada se izgubi granica između sekularnog i vjerskog, posebno u poznavanju tematike, ekspertiza o temama na koju kler daje vrlo jaka i dogmatična mišljenja; danas figure poput Monaha Arsenija Jovanovića, selefijskih propovjednika Elvedina Pezića i Safeta Kuduzovića, kao i katoličkog sveštenika don Damir Stojića, imaju na desetine i stotine hiljada svojih sljedbenika na društvenim mrežama.
Ko su zapravo oni i šta žele da postignu?
Monah Arsenije – svjetovnog imena Aleksandar Jovanović, stomatolog po struci i po vlastitom priznanju bivši ovisnik i član new age orijentalnog kulta u Njujorku devedesetih, poslije ovog u najmanju ruku grešnog života otkriva pravoslavlje i postaje monah. Ovo ne bi bilo problematično da dotični davno nije izašao iz okvira pravoslavne teologije i dogmatike i komentariše društvene pojave i probleme bez ikakvih stručnih predznanja.
Tako za depresiju i anksioznost krivi ni manje ni više nego nedostatak ženstvenosti i majčinskog instinkta, a onda za iste mentalne probleme okrivljuje i demonske sile. Osoba koja nije sertifikovani psihijatar ili psihoterapeut ne smije i ne može iznosti tvrdnje o mentalnom zdravlju i može da donese više problema nego koristi.
Problem upravo jeste što takvi youtube kanali i tik tok profili imaju desetine hiljada pratilaca.
Među rimokatoličkim stanovništvom posebno je popularan salezijanski sveštenik don Damir Stojić (nedavno razriješen dužnosti), čija su predavanja o seksu, braku ali i Harryju Poteru postala predmet satire i ismijavanja.
Među mnogobrojnim pitanjima na koja odgovara, kako na predavanjima tako i online, nalaze se i ona koja se tiču analnog seksa, vještačke oplodnje, Harryja Potera i Gospodara Prstenova.
U jednom od mnogobrojnih odgovora, većinom mlađim pratiocima, don Damir momku koji praktikuje predbračnu čistoću sa djevojkom (apstinencija od seksa prije braka), a spavaju u istom krevetu – savjetuje da to ne čine „jer će se metak kad-tad naći u cijevi“.
No, tu nije ni blizu kraj znanju iz područja reproduktivnog zdravlja ovog sveštenika. U jednom drugom od stotina sličnih odgovora, a koji se tiče problema prijevremene ejakulacije, preporučuje duhovne vježbe i molitvu.
Možda najveći skandal don Damir je izazvao organizujući tečaj praćenja plodnih dana za žene čija je kotizacija iznosila tadašnjih 120 kuna. Na drugom videu je pak tvrdio da gledanje pornografije može izazvati gubitak menstruacije.
NA MORE SAMO U JANUARU I FEBRUARU
Od islamskih youtube influensera možemo izdvojiti Safeta Kuduzovića i Elvedina Pezića, čija predavanja nekada više liče na skečeve Monty Pyhtona nego na teološka.
U maniru prodavaca iz Top šopa ova dvojica propovjednika nude potpuno nadrealne argumente i odgovore na postavljena pitanja. Tako, naprimjer, u jednom videu, postavljenom na youtube kanalu, na pitanje da li žena može putovati od Sarajeva do Zenice, samoprozvani šerijatski ekspert Safet Kuduzović odgovara „da može, ali pitanje je da li smije“, te na kraju videa zaključuje da je prihvatljiva razdaljina za pobožnu ženu ona „od Sarajeva do Visokog“.
Nadaleko je postao poznat Kuduzovićev video u kojem odgovara na pitanje da li muslimani smiju ići na more, pa tako preporučuje samo Ulcinj, „koji ima šerijatsku plažu“, ali samo u januaru ili februaru – „u martu ni slučajno jer je mart već kritičan!“ Drugi Kuduzovićev savjet je da ako brat musliman ipak ode na more – na moru obavezno zatvori oči, „jer pored morske obale nema hajra“.
S druge strane njegov „kolega“ Elvedin Pezić, koji snima na desetine i stotine poruka u klipovima koji se zovu „islamki odgoj“, nema ništa protiv odlaska na more za bračni par – ali isključivo tamo gdje nema nikoga.
Pezić je, uz desetine svojih suludih savjeta, poznat i po teoriji da je muškatni oraščić zabranjen za konzumiranje jer „sadrži opojna svojstva“, pa čak i u minimalnim količinama kao dodatak uz ostale sastojke hrane.
Također na internetu se mogu pronaći i mnogi snimci na kojima se diskutuje o djeci koja su nastala kao proizvod braka džina (zloduha) i žene.
Ono što jeste zastrašujuće je to da na Balkanu u 21. vijeku, poslije emancipatornih pokreta NOB-a i AFŽ-a, stotine hiljada ljudi odgovore na medicinska zdravstvena, životna pitanja traže kod dogmatičnih šarlatana, za koje nikad ne možemo da budemo sigurni da li se radi uistinu o vjerskom fanatizmu, ili o čisto ekonomskom interesu.
Ovakve pojave nisu specifičnost samo balkanskih prostora. Možda je danas najviše u žiiži slučaj kanadskog psihologa Džordana Pitersona, poznatog po ekstremno desnim stavovima, protiv kojeg je kanadski sud donio presudu kojom mu prijeti gubitak licence ako se ne bude pridržavao pravila struke.
Ovako djelovanje pravne države, nažalost, je teško moguće u razorenim balkanskim društvima, gdje je pravni poredak toliko slab da naprosto pogoduje širenju ovakvih ideja, pa je stanovništvo ostavljeno u tranziciji (koja se nikada ne završava) utjehu našlo u virtuelnim prodavačima snova koji pružaju jednostavne odgovore na kompleksna pitanja današnjice.
