foto: Lupiga.com
Sjevernu Makedoniju Zaev je kao premijer vodio od svibnja 2017. godine do siječnja 2020. u prvom mandatu te od kolovoza 2020. do siječnja 2022. godine u drugom mandatu. U siječnju prošle godine podnio je ostavku, koju je obrazložio lošim rezultatima što ih je njegova stranka, Socijaldemokratski savez Makedonije, zabilježila na lokalnim izborima.
U makedonskoj politici Zaev će ostati poznat kao čovjek koji je promijenio ime države i tako izgladio spor s Grcima, što je Sjevernoj Makedoniji bio uvjet za otvaranje prvog poglavlja u pregovorima o pristupanju u članstvo Europske unije. Sjeverna Makedonija je takvo obećanje dobila iz Europe, ali kad je promijenila ime, Europska unija promijenila je metodologiju proširenja, da bi zatim svoj veto na pristupne pregovore s Makedonijom stavila Bugarska.
Zaev vjeruje da je zbog toga, zbog neispunjenih europskih obećanja, njegova stranka izgubila na popularnosti kod makedonskih građana. Govorio nam je o tome, o jačanju nacionalizma u Makedoniji i sve slabijim izgledima makedonske ljevice i lijevog centra, ali i o europskim vrijednostima i europskim obećanjima, o promjeni imena Makedonije, o sporu s Bugarskom i načinu na koji on može biti riješen.
Zoran Zaev u Strumici (FOTO: Facebook/ZoranZaev)
Je li vam lakše sad kad ne morate nositi kravatu i kako se snalazite izvan politike?
– Ja sam se kao lider opozicije od 2013. do 2017. godine borio za slobodu i demokratiju. Slobodu sam doživio kad sam se lišio političkih obaveza.
Jeste li doživjeli demokraciju u Makedoniji?
– Ima i demokratije, ima i slobode, zato što smo se borili za te vrijednosti. Kad se borite za slobodu i demokratiju pa izgubite lokalne izbore, onda prihvatite i odgovornost. Zato što sloboda i demokratija podrazumijevaju i odgovornost. Vjerujem da sam poslao poruku da političari moraju raditi ozbiljno kad služe građanima i da moraju isporučiti ono što su obećali. Znate, ovaj naš Zapadni Balkan, sve zemlje koje su aspiranti za punopravno članstvo u Europskoj uniji, one se bore za članstvo jer vjeruju u europske vrijednosti; u vrijednosti demokratije, u vrijednosti vladavine prava… Vjerujem da će ta motivacija kod nas i opstati.
Vi ste, međutim, na svojoj koži osjetili i drugu stranu europske politike. U procesu eurointegracija države ucjenjuju jedna drugu, bez obzira što bi sutra trebali postati dio iste političke zajednice, zajednice koja dijeli iste vrijednosti.
– Makedonija, sada Sjeverna Makedonija je država koja najviše čeka pred vratima Europske unije. Mi smo postali zemlja kandidat za članstvo 2005. godine. Osamnaest i više godina čekamo sljedeći korak, da otvorimo prvo poglavlje, da počnemo pregovore. U tih osamnaest godina adaptirali smo skoro cijelo naše zakonodavstvo i uskladili ga s europskom legislativom. Dakle, Europa u Sjevernoj Makedoniji već funkcionira. Ono što nije bilo korektno, što nije bilo fer od europske zajednice jeste to što smo mi njima držali europske lekcije: kako biti na Balkanu, a biti Europejac, odnosno kako se – kad je u pitanju strateški cilj, a to je članstvo u Europskoj uniji – može prevazići sve. Mi smo promijenili ustav, kako bi promijenili svoje ime. Ne znam tko bi drugi to uradio.
Bivša Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini pri posjetu Makedoniji (FOTO: European External Action Service)
Kako vam je bilo donijeti tu odluku?
– Bio sam političar i morao sam donositi odluke. Nije bilo lako građanima, mom narodu. Bili smo sedamnaest godina blokirani od strane Grčke i morali smo to riješiti. Morali smo riješiti problem, ako smo željeli napraviti sljedeći korak. Kad se trebalo o tome odlučivati, svi su dolazili u Makedoniju: Angela Merkel, Theresa May, francuski predsjednik, papa je dolazio, svi su došli… Dolazili su da nas ohrabre, kao narod, kao naciju, kao građane. Mi smo na kraju napravili taj korak, ali Europa nije isporučila ono što je obećavala.
U tom ste se trenutku, pretpostavljam, osjećali prevarenim?
– Paralelno, održali smo lekciju kako uspješno živi jedno multietničko društvo, kvalitetnim životom, s implementacijom svih prava i vrijednosti. Europska unija nas je iznevjerila. Nije isporučila to što je trebala. Najprije je bilo da nisu sve zemlje pripremljene; nastao je problem s Albanijom, jer postoji albanska mafija u Nizozemskoj i drugim zemljama. Onda se pojavila nova metodologija pa smo dobili veto, iako smo riješili problem s Grčkom. To je razočaralo naše građane, a refleksija tog razočarenja je moj poraz na lokalnim izborima. Makedonci su našli snage da urade najteži korak i pokažu da zaslužuju mjesto u Europskoj uniji, ali eto, to je bio naš trenutak razočaranja. Mi se nastavljamo boriti, jer za nas budućnost u Europskoj uniji nema alternative. Alternativa bi mogla biti Rusija, Kina, ali one ne nude vrijednosti u koje naši građani vjeruju. Mi želimo zapadnu demokratiju, želimo europsku demokratiju i nama je mjesto u Europi.
Jeste li se, da ponovim pitanje, osjetili prevareno? Da spomenemo samo Francusku, predsjednik Emmanuel Macron vam je govorio – kao uostalom i drugi europski političari – da će pregovori s Makedonijom biti otvoreni ako se dogovorite s Grcima. Kad ste se dogovorili s Grcima i promijenili ime, Europska unija je uspostavila novu metodologiju proširenja, a zatim se javila i Bugarska sa svojim zahtjevima zbog kojih bi Makedonija ponovo morala mijenjati ustav.
– Mi smo doslovno molili europske političare da samo isporuče sljedeći korak. Mi smo svjesni da nas Europska unija neće primiti prije 2030. godine. Samo sljedeći korak, da nam drži motivaciju, da unaprjeđujemo pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje, kulturu, ekonomiju … To je moguće samo ako Europska unija živom drži tu motivaciju. Sad su građani ostali razočarani. I što se desilo; dali su prostora đavolima Balkana. Mi smo na Balkanu imali ratove. Sad su porasli klinci, djeca ljudi koji su poginuli u tim ratovima. Zato je Balkan kao bure baruta. Imamo previše istorije i svako to koristi da blokira susjeda, da napravi problem. Ako nisu u pitanju susjedi, javljaju se problemi u zemlji. Ohrabreni su nacionalisti koji iskorištavaju činjenicu da smo uradili sve, a nismo dobili apsolutno ništa. To je rizik za Balkan, ali i rizik za Europsku uniju. Mi smo na europskom tlu. Mi smo Europljani, iako formalno nismo u Europskoj uniji. Mi smo s Europom povezani ekonomski, dio smo europske kulture, imamo europske spomenike, europsku istoriju i europsku budućnost. Na kraju, bojimo se da će – kad završi ovaj rat u Ukrajini, ova agresija Rusije na ukrajinski narod – Balkan biti područje na kojem će Vladimir Putin iskušavati svoju strategiju kao što je i ranije činio.
Zoran Zaev na plakatu za lokalne izbore (FOTO: SDSM)
Jeste li ikad u Makedoniji osjetili utjecaj Rusije?
– Puno je toga bilo. Dok sam bio premijer, u ove četiri godine, imali smo protjerivanje 13 ruskih diplomata. Ne zato što smo mi prozapadni, nego zato što smo ih uhvatili da rade stvari koje nigdje i nikako nisu dozvoljene. Potkupljivali su naše oficire, ulazili u institucije i uzimali dokumente … To nije dozvoljeno nigdje u svijetu. Ako se ne udružimo i ne napravimo hrabrije korake, ja se bojim za budućnost Balkana, ali i za budućnost Europske unije.
Traži li se od Makedonaca da se nakon promjene imena izjašnjavaju kao Sjevernomakedonci, a ne kao – Makedonci?
– Makedonci, Makedonci … Čak i naši južni susjedi, naši prijatelji Grci, prihvaćaju da smo mi Makedonci, da govorimo naš, makedonski jezik i da se zovemo – Sjeverna Makedonija. U Prespanskom ugovoru to je jasno, tamo se govori o makedonskom jeziku, makedonskom narodu. Napravili smo samo geografsku distinkciju: Sjeverna Makedonija i grčka Makedonija. Konačno, istina je da je ta istorijska Makedonija s 53 procenta na grčkom teritoriju. Napravljena je, dakle, geografska distinkcija i otvoren put za gradnju prijateljstva i suradnje. Nakon prespanskih ugovora, trgovina između Grčke i Sjeverne Makedonije raste po dvadeset posto godišnje. Mi smo postali jedna od najatraktivnijih destinacija za strane investicije. Porasle su plaće; minimalna je bila 150 eura, a sada je skoro 400 eura. Prosječna plaća ide prema 600 eura, a bila je 340 eura, 300 posto su porasli izdaci za socijalno najugroženije građane. Društvo se unaprijedilo. Kad hitaš prema članstvu u NATO-u, a postali smo članovi NATO-a, kad ideš prema Europskoj uniji, onda su svi ohrabreni, svi rade više, događa se sve više i više pozitivnih stvari. Ako se dogodi da se naši građani ponovo razočaraju zbog ovog što se događa s Europskom unijom, vjerujem da će to biti loše za sve.
Mislite li da iza zahtjeva Bugarske, koji traže da se Bugare uvrsti kao manjinski narod u makedonski ustav, stoje zadnje namjere? Zašto Bugari to od Makedonije traže i zašto im je to tako važno?
– To je balkanska kletva: lakše je nekom odmoći, nego pomoći. Vjerujem da više neće biti novih potraživanja od bilo koje članice Europske unije pa ni od Bugarske, zato što je jasno definirano što se treba uraditi. U budućnosti, svaka zemlja bi trebala gledati ispunjavamo li mi kriterije, kroz pregovore. Ako pravite usporedbu, što trebamo učiniti s promjenom našeg ustava po drugi put, to je bukvalno sto puta lakše nego ono što smo uradili. Mi smo 120 dana debatirali u parlamentu, promijenili smo ustav naše zemlje zbog promjene imena. Sada kroz francuski prijedlog imamo zaduženje od Europske unije da promijenimo ustav i da postojećih sedam zajednica – makedonska, albanska, turska, srpska, bošnjačka, romska i vlaška zajednica – proširimo s još pet, a to su hrvatska, bugarska, crnogorska, egipatska i jevrejska zajednica. Za Hrvate je to normalno, za Crnogorce je normalno. Problem je s Bugarima, zato što je to došlo kao ucjena iz Bugarske. To su naši građani, oni su rođeni u Sjevernoj Makedoniji, ali se izjašnjavaju kao Bugari, kao Crnogorci, kao Hrvati … Sve je to OK, ali ovo je došlo kao ucjena i sada, u okolnostima kad je Europska unija jednom već iznevjerila, treba još jedanput da promijeniš ustav. Naravno, populisti i nacionalisti to znaju iskoristiti.
Zaev na lokalnim izborima (FOTO: SDSM)
Koliko je u Sjevernoj Makedoniji ojačao nacionalizam i koliko je raširen antieuropski sentiment?
– Ako je ranije za Europsku uniju bilo 85 posto naših građana, danas je od 58 do 60 posto. Euroentuzijazam u Sjevernoj Makedoniji je pao i kod Makedonaca i kod Albanaca i kod manjina koje imamo u našem multietničkom društvu. To je benzin na vatru populizma i nacionalizma u Sjevernoj Makedoniji. Njihov rejting raste, ali raste koliko: dvadeset posto, 22 posto, 24 posto … Progresivne snage su na 15 posto i manje od toga. Ne smijemo dozvoliti nacionalistima, populistima i fašistima u našoj zemlji da preuzmu kontrolu i ponovo nas udalje od europskog puta. To je naša borba i mi se kao građani za to moramo izboriti. Ako za njih glasa dvadeset posto, 24 posto, svi zajedno imaju 27 posto, što je s ostatkom od 73 posto? Puno ljudi ostaje doma, ali imamo ogromnu obavezu da nastavimo ovim političkim putem.
Zašto ste se vi povukli? Zašto se niste nastavili boriti?
– Borio sam se i na kraju održao lekciju, kod kuće, u regionu i Europskoj uniji. Svi su to priznali. Sakupio sam sve moguće zapadne nagrade, dobili smo članstvo u NATO-u, riješili autokefalnost naše pravoslavne crkve što je vrlo važno, jer to je za nas također bilo identitetsko pitanje, napravili smo prijateljstvo sa svim susjedima i dobili početak pregovora s Europskom unijom, ali nikako da otvorimo prvo poglavlje. To kod naših građana izaziva razočaranje. Nije lako biti progresivan u Sjevernoj Makedoniji, nije lako dati šansu budućnosti i povjerenju. Kad ga malo izgubiš, ljudima je lako isporučiti kaznu. Mi smo na lokalnim izborima kažnjeni jer smo očevidno bili iznevjereni od strane Europske unije. To znaju svi u Europi. To je utjecalo na glasove koje smo izgubili na lokalnim izborima. Opozicija nije dobila više nego prije četiri godine. Čak su dobili i manje, ali mi smo dobili drastično manje. Zato sam preuzeo odgovornost, jer ja sam ubijedio naš narod da će Europska unija isporučiti, ja sam garantirao. To se nije dogodilo i netko je morao preuzeti odgovornost.
Kad ste spomenuli budućnost, u ovom trenutku u makedonskom parlamentu ne postoji dvotrećinska većina koja bi prihvatila promjenu ustava. Kakvu budućnost u kratkom roku predviđate za Makedoniju, jer očito je da se zemlja našla pred preprekom na europskom putu koju će vrlo teško preskočiti?
– Najprije, administrativnim upravljanje zemljom, poboljšanje stanja u pravosuđu, biznisu – to je put. Nije nama ovo prvi put da smo zaustavljeni u mjestu. Ne smijemo dozvoliti da razočarenje kod građana prema Europskoj uniji raste. Moramo taktički razraditi plan kako najbrže napraviti sljedeći korak. Riskantno je previše čekati, jer mi već imamo 18 godina čekanja. Vjerujem da nije moguće u trenutku dobiti osamdeset poslanika, a to je dvotrećinska većina. Treba raditi na tome i naći dovoljan broj poslanika koji će za to glasati. Ne smijemo dozvoliti da se na kraju svi razočaramo, jer je dvadeset, 25 posto birača u državi za nacionaliste i populiste. Da, mi kao progresivci gubimo za pet, sedam, ne znam koliko posto, ali da nacionalistička opozicija blokira naš europski put – to ne smijemo dozvoliti.
Zoran Zaev u kampanji (FOTO: SDSM)
Jeste li očekivali veću podršku socijaldemokratskih stranaka u Europi?
– Sestrinske partije, partije europskih socijalista i socijaldemokrata bile su avangarda kad je u pitanju podrška Makedoniji. Problem su bili desničari, liberali neki put, kao na primjer predsjednik Macron, desničari i desničarske vlade u Bugarskoj.
Ali vi ste dobro surađivali s Bojkom Borisovim.
– Odlično. Odlično sve, ali ekstremna desnica koja je s njim bila u koaliciji ucijenila ga je padom Vlade, ako ne isporuče ono što su isporučili.
A što želi ekstremna bugarska desnica?
– Bugarska desnica je propagirala da je Makedonija zapravo bugarska, iskazivali su teritorijalne pretenzije pa smo na kraju od bugarske vlade dobili zahtjev da promijenimo ustav i da Bugari također budu dio naših manjina.
Koliko ljudi u Makedoniji se izjašnjava Bugarima?
– Tri hiljade i tristo, tri hiljade i sedamsto, ali to je OK. Znate kako, Hrvata imamo manje, ali dobrovoljno smo ih stavili, Crnogoraca imamo još manje, ali i njih smo stavili.
Htjeli ste ublažiti ovaj moment bugarske ucjene stavljajući uz Bugare i Hrvate, Crnogorce …?
– To je bila naša unutarnja debata. Hrvatska zajednica je mala, ali je glasna. Oni upozoravaju da Hrvatska ima makedonsku manjinu. Zašto ne? Kad smo multietnička zajednica i kad imamo već sedam zajednica u našem ustavu. Zašto ne? Bugarsko potraživanje i ucjena – to je bilo neprincipijelno. Na kraju dana, političari moraju donositi odluke. To je i poruka našim parlamentarcima. Rizik od blokiranja europskog puta je velik. Tu postoje samo loše, lošije i katastrofalne opcije.
Detalj projekta “Skoplje 2014.”(FOTO: Lupiga.Com)
Paralelno s bugarskim zahtjevom, u Makedoniji su se počele događati stvari koje možemo tumačiti i kao provokacije. Mislim, naravno, na osnivanje bugarskih kulturnih klubova. Kulturni klub na Ohridu se zove Car Boris Treći, a car Boris je bio čovjek koji je sklopio savez s nacističkom Njemačkom pa u tom društvu okupirao Makedoniju.
– Znate kako je. Svi građani naše zemlje imaju jednaka prava. Imaju pravo i izabrati ime. Mogu izabrati nešto što nas povezuje, nešto što je europsko, a ne Car Boris koji je donio odluku da uđe u Treći Rajh i da okupira Makedoniju. To je direktna provokacija i to nije prihvatljivo. Naše institucije su to zabranile, našle su argumente. Kao građani imate sva prava, ali imate i odgovornost i pravila koja morate poštovati. Neka druga društva, koja nose ime nekog pjesnika i slično, nisu zabranjena. Ima provokacija, ne mogu reći da je za to kriva Bugarska, jer to su naši građani.
Glede promjene ustava, mislite li da iza blokiranja amandmana na ustav koje imate u parlamentu stoje neki drugi faktori, koji su izvan Makedonije?
– Vjerojatno stoje. Ne bih bio toliko naivan da mislim da ne stoje. Jedno je sigurno: to pitanje koristi naša opozicija, ona igra na kartu razočarenja naših građana, igra na kartu dvije decenije čekanja pred europskim vratima. A znaju da će to nanijeti štetu našoj zemlji. Kako to da naš šef opozicije tvrdi da sad neće glasati, a glasat će, kaže, nakon parlamentarnih izbora. Šta će se promijeniti? Bugarski veto neće, francuski prijedlog neće. Na kraju stojimo na benignom pitanju, koje je uslov za budućnost naše djece, budućih generacija.
Dakle, vi zaista vjerujete da bi ta promjena ustava bila benigna i da u budućnosti ne bi donijela nikakve loše posljedice za Makedoniju?
– Multietnička Makedonija je naš život. Imamo sedam zajednica, sad dodajemo još pet. To su naši građani. Ništa posebno se ne može nakon toga desiti.
Kakav je odnos albanske zajednice prema ovom pitanju?
– Svi su pozitivni. Albanska zajednica, sve albanske političke partije su za taj prijedlog. Problem je VMRO DPMNE, najveća opoziciona partija i jedna radikalna partija koja se zove Ljevica, koja ima dva poslanika, ali to nije malo. Mi sada imamo sedamdeset poslanika, a trebamo osamdeset.
Kakva je sudbina bivšeg predsjednika VMRO DPMNE Nikole Gruevskog koji je pobjegao u Mađarsku?
– On se prije ili kasnije mora vratiti i odslužiti svoju kaznu. Viktor Orban neće uvijek biti na vlasti u Mađarskoj.
Je li Gruevski danas ikakav politički faktor u Makedoniji?
– Mislim da nije. Ne utječe na procese, jer svim građanima je jasno što se događalo, pratili su sudske procese, svi dokazi i argumenti su dostupni. Ljudi znaju sve i mislim da danas ne bi dobio šezdeset glasova.
Zoran Zaev na Malti (FOTO: Wikimedia commons)
Ovdje na Korčulanskoj školi govorili ste o europskim vrijednostima. Koliko Europa unutar sebe ima problema s tim istim vrijednostima, budući da u okrilju Unije imamo i jednog Viktora Orbana, kojeg ste maloprije spomenuli. Očigledno je da on zastupa drugačiji set vrijednosti od onog što ga imaju, recimo, ljudi iz Švedske koje smo ovdje imali priliku slušati. Ima li Europska unija zajedničke vrijednosti?
– Najprije, vi ste građanin članice Europske unije, a vjerujem da je većina građana, a posebno političara iz Europske unije zaboravila zašto je EU napravljena. Napravljena je zbog suradnje; kako bi tom suradnjom dala pozitivan primjer ostatku svijeta u smislu vrijednosti. Na Korčulanskoj školi sam govorio da je rat u Ukrajini rat između vrijednosti, koji sve više utječe na totalitarne i autokratske manire političara, čak i u Europi. Da ne govorim o onom BRIX svijetu, koji nije tako demokratski i ne njeguje demokratske vrijednosti i slobode. Sad imate razgraničenje, koje je i ranije bilo vidljivo. To utječe i na prilike u Europskoj uniji. Spomenuo sam Viktora Orbana zato što svi znaju da je simpatizer Putinovih politika, a vodi jednu zemlju – članicu Europske unije. Mađarska, to nije bilo koja zemlja. Da je i najmanja, da je Malta, važna je, to je Europska unija. Meni je logično da desničari u Europskoj uniji ne gledaju na europske ili zapadne vrijednosti isto kao ljevičari, ali Europa generalno vodi računa o tome, bez razlike je li ljevica ili desnica. Zato vjerujem da će Europa na kraju uspjeti. Mora uspjeti. Zato što je to najbolji sistem. Zato svi migriraju prema Europi. Svi žele živjeti tamo gdje se poštuju i njeguju vrijednosti.
Kad ste već kod toga, hajde da vidimo kakve su te vrijednosti kad je u pitanju odnos prema migrantima. Znamo da se tisuće ljudi utapa u Mediteranu svakog mjeseca, pokušavajući stići do Europe. Kad stignu, na europskim granicama ih tuku. Europske vrijednosti čine se kao dosta rastezljiv pojam.
– Znate da su desničari, Orban na primjer, postavili zid. I druge desničarske vlade su se loše postavile, ali ipak je Europska unija bila najotvorenija i najfleksibilnija. Da se to događalo u Rusiji, Kini ili Indiji – ne bi ušao miš, a ne čovjek. Naravno da na tom problemu treba raditi. Sve je bilo transparentno, bilo je i direktnih kritika, bilo je govora o tome. Ima zemalja u kojima se ne smije govoriti, gdje žena i dijete čekaju na granici četrdeset dana i nitko ih ne pita imaju li za vodu, imaju li za hranu. U Europi se o tome vodi računa i ipak je Europa primila veliki broj izbjeglica.
Koliko će na šanse Makedonije da napreduje na putu pridruživanja Europskoj uniji utjecati rat u Ukrajini? U jednom trenutku počelo se govoriti i o ukrajinskom članstvu u Europskoj uniji.
– Mi se nadamo da će Europska unija, naročito one zemlje koje su zatvorenije za proširenje, biti malo otvorenije. Kod ljudi postoji i čovječnost i solidarnost. Zato se pojavila ukrajinska kandidatura za članstvo u Europskoj uniji. Onda se pitamo šta je s onima koji su 2005. godine postali kandidati, kao što je Makedonija. Sjeverna Makedonija onda se ima pravo nadati da će možda i nešto brže postati članica. Iako, kad vas netko jednom iznevjeri teško se nečemu nadati. Važno je da ljudi znaju što za nas znači članstvo u Europskoj uniji. To je u ovom trenutku deset puta važnije da počnemo pregovore, nego da smo članica Europske unije. Zato što u Europsku uniju želimo zbog vrijednosti, a to ćemo dobiti kroz pregovore. Praksa implementiranja europskih pravila u sudstvu i tužilaštvu, unapređenje zdravstva, unapređenje obrazovanja i ekonomskog standarda. To je za nas Europska unija. Kad uđete, neće nestati vaši problemi, ali imate vrijednosti: Dio ste saveza koji prati i može ispraviti slabosti koje domaći političari imaju. Sad smo članica NATO-a. Sad nitko ne može planirati cijepanje Makedonije. To je završeno. Ako NATO za nas znači sigurnost i stabilnost, Europska unija znači ekonomsku budućnost. To je nešto što moramo postići i ja vjerujem da ćemo uspjeti.
Zoran Zaev s tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom (FOTO: NATO)
Mnogi gosti Skoplja vraćaju se s dojmovima što ih ispostavlja projekt Nikole Gruevskog “Skoplje 2014”: spomenici na sve strane. Ne želim podcijeniti ili uvrijediti, meni je to izgledalo pomalo komično. I vi ste to primijetili kad ste dolazili na mjesto premijera. Projekt ste obustavili, ali sve što je on donio – ostaje. Ostaje li?
– Znate kako, što se moglo skloniti – sklonilo se. A za ove projekte je potrošeno negdje oko milijardu eura. Mi smo mala zemlja, naš godišnji budžet je oko četiri milijarde eura. Da to skloniš, trebaš potrošiti više od 650 milijuna eura, a to možeš upotrijebiti za puteve, kanalizaciju … To će ostati kao sjećanje na režim pod kojim je Makedonija bila jedanaest godina. Nadam se da će ljude podsjećati kako ne treba trošiti i arčiti novac građana.
Taj projekt zamišljen je kao jedan od stupova novog makedonskog identiteta. Je li se s njim na koncu išta kod Makedonaca promijenilo kad je u pitanju poimanje nacionalnog identiteta?
– Ništa se nije promijenilo. Makedonski identitet – to je naša tradicija, naša nacionalna posebnost, naš jezik. Znate, te borbe oko identiteta … Identitet je čuvstvo. Ne može ti neko reći jesi li veći ili manji Makedonac. To je nepromjenjivo, to je osjećaj. Identitetska pitanja političari koriste da bi dobili glasove na izborima. Makedonski identitet je priznat od cijelog svijeta. Čak imamo i napismeno: i Bugarska i Grčka potpisale su Frontex ugovor na makedonskom jeziku, stavili pečat Bugarske, pečat Grčke, potpise svojih ministarstva unutrašnjih i vanjskih poslova. Na kraju krajeva, ako netko ne želi da me prizna – ja znam tko sam. To je moje pravo. Ne pravi te većim ili manjim Makedoncem ako te netko prizna ili ne prizna. Ja se tako osjećam, tako će se osjećati moja djeca i moji unuci.
Planirate li se vratiti u visoku politiku?
– Rijetkost je na Balkanu da netko preuzme odgovornost, da nakon dvije i pol, tri godine mandata preuzme odgovornost i ode kući. Ako istinski vjerujete u vrijednosti za koje se zalažete – to ćete napraviti. Političari dolaze i odlaze, ima ih tko zamijeniti. Ja se nemam namjeru vratiti u politiku, ali želim da moja politička opcija pobjedi. Želim da idemo naprijed i zato ću pomoći koliko mogu. Odluku da odem donio sam jer sam vjerovao u ono što radim. Za mene nije bio važan moj politički rejting ili rejting moje političke partije. Važna mi je bila budućnost mog naroda. Učinio sam ono za što sam znao da će osigurati bolju budućnost i sadašnjoj i generacijama koje dolaze. Naravno, posljedice su stigle. Tako je bilo s Aleksisom Ciprasom. Kad smo sjeli da razgovaramo, rekli smo: idemo druže, idemo do kraja. Znaš da ćemo ginuti politički? Znam. Idemo? Idemo. On je štitio grčki interes, ja makedonski interes, iznašli smo dogovor prihvatljiv za obje strane, donijeli odluke i gotovo. Posljedice su stigle, ali to je samo jedan čovjek koji politički gine, dolaze novi političari, zemlja ide naprijed.
