Sarajlije u strahu od naoružanih i ‘od ranije poznatih policiji’

Zašto plaćamo toliku policiju? Gdje su na ulici? Evo, sad kad se desilo ubistvo, sad vidite na svakoj raskrsnici, stoji policija. Ali, stoje. Nema stajanja, treba da hodaš, kao što je bilo nekada. Strah me za sebe, unuke i djecu.

Foto: RSE

Faris, Alma i Azra. Tri mlada života su nasilno ugašena na sarajevskim ulicama u posljednjih godinu dana. Počinioci su bili “od ranije poznati policiji”.

Devetnaestogodišnji Faris je posljednji među njima. Prije četiri noći ga je pucnjem iz pištolja ubio dvadesetčetverogodišnji Adem Šuman, nakon nesporazuma u saobraćaju.

Šuman je u pritvoru, kao i dvojica mladića optuženih da su mu pomagali nakon krivičnog djela. On je ranije osuđivan, a sva trojica su konzumenti narkotika. Trećeosumnjičeni je bio pod dejstvom amfetamina u momentu privođenja, rečeno je tokom ročišta za određivanje pritvora, 1. februara.

Radio Slobodna Evropa (RSE) nezvanično saznaje da Šuman nije imao dozvolu za oružje. Tužilaštvo Kantona Sarajevo ga tereti za “ubistvo pri bezobzirnom i nasilničkom ponašanju”.

U spomen na ubijenog Farisa Pendeka se 31. januara u dvorištu njegove osnovne škole okupilo nekoliko stotina građana Sarajeva, uglavnom srednjoškolaca.

I dok građani kažu kako se ne osjećaju sigurno, ministar unutrašnjih poslova entiteta Federacija BiH poručuje da “policijski službenici kvalitetno rade svoj posao”.

Apeluje na pravosudne institucije da “vode računa prilikom izricanja kazni višestrukim počiniocima krivičnih djela”.

“Ne osjećam se sigurno. I sad nama ovi pametuju, koji treba da vode računa o sigurnosti grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine, izađu na televiziju i kažu- sigurni ste”, kaže za RSE Enver Čohadžić iz Sarajeva.

Šta kažu građani?

Građani sa kojima je razgovarao RSE kažu kako su nezadovoljni premalim brojem policajaca i nadzornih kamera na sarajevskim ulicama.

Za Amru je najveći problem što se godinama u gradu ništa nije promijenilo, bez obzira na žrtve.

“Zašto plaćamo toliku policiju? Gdje su na ulici? Evo, sad kad se desilo ubistvo, sad vidite na svakoj raskrsnici, stoji policija. Ali, stoje. Nema stajanja, treba da hodaš, kao što je bilo nekada. Strah me za sebe, unuke i djecu. Imali smo slučaj Denisa Mrnjavca. Šta se promijenilo od tada do danas”, pita se ona.

Šesnaestogodišnjeg Denisa Mrnjavca je prije 16 godina u sarajevskom tramvaju napala grupa vršnjaka. Pretukli su ga, a potom usmrtili nožem.

Mirsad Fazlinović je, također, zabrinut za sigurnost svoje djece i unuka.

“Trebalo bi povećati mjere sigurnosti, posebno naveče. On (Šuman) je bio registrovan kod policije kao stalni prestupnik. Sudstvo je to koje takve ne odvaja od društva”, dodaje Mirsad.

I Edo smatra da pravosuđe treba oštrije kažnjavati one koji krše zakon.

“Zašto ne bi od Ilidže do Baščaršije bilo jedno pet policijskih automobila na raskrsnicama. Nek’ sjede u vozilu, ali nek’ upale rotaciju. Odmah to psihološki djeluje na ove objesne mladiće”, ističe on.

Šta kaže policija?

U svih deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine nedostaje policajaca, navodi za RSE Ervin Mušinović, šef kabineta ministra unutrašnjih poslova ovog entiteta.

“Policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo kvalitetno rade svoj posao i pokušavaju se izboriti sa svim sigurnosnim izazovima”, navodi on.

Dodaje da je sigurnosna situacija u Sarajevu zadovoljavajuća, u poređenju sa drugim glavnim gradovima.

“Apelujemo na pravosudne institucije, odnosno tužilaštva i sudove, da pri predlaganju i izricanju kazni, posebno vode o računa o tome da li su počinitelji krivičnih djela povratnici”, kaže Mušinović.

Na pitanje zašto su na slobodi višestruki povratnici u činjenju krivičnih dijela, trebaju odgovoriti tužilaštva i sudovi a ne policija, kaže on.

Objašnjava da postoje manjkavosti u Krivičnom zakonu Federacije BiH, koje ne prepoznaje krivično djelo uznemiravanje putem interneta. Zbog toga, kaže on, pojedini kriminalci otvoreno govore o kriminalu na društvenim mrežama i javno prijete građanima, pa i pravosudnim djelatnicima.

Statistika na jednu stranu, osjećaj sigurnosti na drugu

Sigurnosni stručnjak Sandi Dizdarević ističe za RSE da su statistički podaci o krivičnim djelima “objedinjeni i frizirani”, i daju “lažnu sliku sigurnosti”.

Kaže da “strukturalna analiza” pokazuje da najteža krivična djela ostaju neriješena.

“Imali smo slučajeve ubistva policajaca, koja dugo nisu riješena. Pa slučajevi Dragičević i Memić. Pa smo imali Rašić u Goraždu, pa smo imali četri femicida. Kad se radi strukturalna analiza po vrsti krivičnog djela, načinu otkrivanja, i na kraju presudi, onda se dobiju katastrofalni rezultati”, ocjenjuje Dizdarević.

Istovremeno, advokat Rusmir Karkin ističe da je nesporno da se građani Sarajeva ne osjećaju sigurno s obzirom na veliki broj ozbiljnih krivičnih dijela.

“Imamo vrlo kvalitetne zakone i izvrsna zakonska rješenja i to ne samo iz oblasti krivičnog prava. Međutim, imamo problem u provođenju tih zakona”, kaže on.

Ipak dodaje da bi trebalo pooštriti kazne za nedozvoljeno držanje oružja.

Nasilje kao oblik ponašanja

U dosadašnjim sudskim postupcima za izazivanje saobraćajnih nesreća sa smrtnim posljedicama ili ubistava vatrenim oružjem, optuženi nerijetko nisu imali dozvolu za oružje ili vozačku dozvolu.

U nekim slučajevima automobili koje su vozili nisu bili registrovani, a optuženi su bili povratnici u činjenje krivičnih djela.

To ne iznenađuje sociologa Saliha Foču. On kaže da, nakon rata u Bosni i Hercegovini, policija još nije počela da funkcioniše u interesu građana.

“Ona ne vlada bezbjedonosnom situacijom niti prostorima na kojima bi se trebali građani osjećati sigurno”, kaže on.

Dodaje da su građani izloženi političkom, ekonomskom i svakom drugom nasilju te da je stari vrijednosni sistem uništen a novi nije stvoren.

Stoga je društvena norma postala “kvazi vrijednosni sistem moći, nasilja, i brzo stečenog novca”, objašnjava Fočo.

“Mladi ljudi, rađajući se i rastući u takvoj društvenoj atmosferi prihvataju te obrasce i smatraju ih normalnim, pa zato lako posežu za sredstvima koja su pogubna i po njih i po društvo oko njih”, zaključuje on.

Na području Kantona Sarajevo je u 2023. godini registrovano 3.869 krivičnih djela, uključujući četiri ubistva.

Broj ubistava je u stalnom padu od 2020. godine, kada je zabilježeno 11 ubistava, pokazuju podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

Prema istom izvoru, višestruki povratnici u činjenju krivičnih djela čine oko 60 posto ukupnog broja registrovanih prestupnika.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Federacije BiH navodi da je tokom posljednje četiri godine u ovom bh. entitetu oduzeto 1.173 pištolja i 905 pušaka različitog kalibra.

Za nedozvoljeno držanje oružja zakon propisuje novčanu kaznu ili zatvorsku kaznu u trajanju do tri godine.

Saradnja na tekstu: Kristina Gadže

RSE

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Ermin Zatega

Ermin Zatega

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Državo, mijenjaj zakone, uvedite osim mizerne novčane kazne drakonske kazne za nošenje oružja. Tako im neće idući put pasti na pamet ponijeti pištolj u grad....