Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Sead Turčalo izjavio je da je na trenutne političke izazove i napade na državnost Bosne i Hercegovine moguće odgovoriti sinergijom društvene i političke elite, koja je spremna slušati puls građana bez slijeđenja niskih, populističkih poriva.
U razgovoru povodom 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine Turčalo je, između ostalog, govorio o ključnim koracima koji su potrebni da se očuva suverenost i integritet države.
„Potrebno je iz temelja preispitati i obnoviti politički pristup onih opcija koji su strateški opredjeljene prema suverenoj, nezavisnoj i inkluzivnoj državi, demokratskoj, a ne etnokratskoj. Potrebno se pomaknuti od strategije koja defanzivna i reaktivna, prema strategijama koje su inovativne i imaju vizionarski pogled na budućnost. Oslanjati se na vlastite snage uz saradnju sa strateškim međunarodnim partnerima. Takve strategije trebaju obuhvatati ekonomske, kulturne i obrazovne aspekte, a sa susjedima se potrebno angažirati iz perspektive koja je usmjerena na državne interese. Ti odnosi ne smiju biti svedeni na međuetničke, već moraju biti isključivo zasnovani na međudržavnim osnovama“, smatra Turčalo.
Govorio je i o tome kakav je i koliki međunarodni utjecaj na politička dešavanja u našoj zemlji, kome smo i zašto u fokusu, i da li je to za budućnost države štetno ili korisno.
„Mi imamo neku vrstu sindroma neuobičajene važnosti. Smatramo da se svjetski lideri bude i odlaze na spavanje misleći o Bosni i Hercegovini, smatramo da se geopolitički igre ciljano odvijaju i usmjeravaju u prostoru Bosne i Hercegovine. Izbjegavamo da shvatimo da smo najčešće prostor tih igara kao kolateralna šteta, a ne stvarna meta. Pojavljujemo se kao kolaterala jer smo promišljanje geopolitike sveli na mikro nivo. Entitezirali smo i kantonalizirali politički um, a zanemarili veliku sliku svijeta. Taj pogled i promatranje velike slike svijeta kao maloj državi nam je neophodan kako bi na vrijeme mogli predviđati koji geopolitički razvoji događaja nas mogu dovesti do toga da budemo kolateral tih događaja“, izjavio je on.
Umjesto toga, dodaje, često očekujemo da međunarodna zajednica to treba raditi za nas.
„Jasno je da unutar međunarodne zajednice, ne samo da ne postoji politička strategija, već da će autonomno djelovanje mnoštva aktera i centara moći unutar međunarodnih struktura u BiH dovodi da toga da se djelovanje te međunarodne zajednice čini destruktivnim ili najblaže rečeno ne konstruktivnim po interese Bosne i Hercegovine. Drugi problem je da i međunarodni akteri idolopoklonički prihvataju da ovakva forma političkog sistema koja je proizvedena organizaranim oružanim nasiljem i agresijom na BiH i duboko diskriminatorna jeste jedina forma egzistencije države“, kazao je on.
Razmatranje izlaska iz sadašnjeg stanja i govor o budućem smjeru Bosne i Hercegovine treba biti kombinacija idealističkog i realpolitičkog pristupa, poručio je Turčalo.
„Suočeni smo s realnošću da su agresija i period nakon nje obilježeni politikama koje ciljaju prikazati Bosnu i Hercegovinu kao strano tijelo u percepciji većine etničkih Srba u entitetu RS, te Hrvata u područjima u kojima dominira HDZ BiH. Ovo predstavlja suštinski projekt isključivanja Bosne i Hercegovine iz umova i emocija ovih ljudi kroz generacije. Promjena ove paradigme može se postići samo kao projekt nove generacije, bez očekivanja brzih rješenja. Pored dvije dominantne antisuverenitetske politike, na ovu situaciju utječe i nedostatak vizije kod političkih snaga sa sjedištem u Sarajevu o tome šta je državni interes i kakvu državu žele. Odsustvo vizije i reaktivnost umjesto proaktivnog oblikovanja političke agende rađa frustraciju i podhranjuje mentalitet gubitnika“, istaknuo je on.
Budućnost Bosne i Hercegovine kao konsolidovane demokratije zahtijeva oslobađanje države iz stanja zarobljenosti, s prvim korakom vraćanja povjerenja građana u institucije.
„Povjerenje je moguće vratiti kroz društvenu i političku elitu koja slijedi najviše moralne i etičke standarde, koja daje prednost vladavini zakona nad vladavinom ljudi, koja daje prednost znanju nad ‘stranačkim i liderskim jednoumljem’. Depolitizacija institucija je često spominjana, ali rijetko primijenjena praksa. Kada dođu na vlast, političke opcije često vide politizaciju institucija kao način očuvanja moći, čime se samo mijenja politički vlasnik institucija, a osnovna funkcija ostaje nepromijenjena. Ono što sam naveo predstavlja ključ za prelazak iz formalne u stvarnu suverenost Bosne i Hercegovine“, ocijenio je on.
Za potpunu konsolidaciju stvarne suverenosti, u budućnosti će biti potrebno kreirati ustavno-pravni okvir koji će osigurati zaštitu dogovorenog seta etničkih/nacionalnih prava, uz eliminaciju mehanizama blokade koji trenutno ometaju funkcionisanje države, naglasio je Turčalo.
„Ova promjena će vjerovatno izazvati intenzivan unutrašnji politički sukob, uz potrebu za međunarodnom podrškom. S druge strane, ostanak u trenutnom statusu quo, uz secesionističke politike, dugoročno može dovesti do drugih oblika konflikta. Buduća unutrašnja politika morat će biti popraćena proaktivnijim vanjskopolitičkim djelovanjem, kako formalnim, tako i neformalnim. Zavaravanje da međunarodna zajednica ima moralnu odgovornost prema Bosni i Hercegovini zbog prošlosti zanemaruje činjenicu da u međunarodnoj politici moral često ne postoji kao općepriznata kategorija. Uprkos pesimizmu, sigurno je da će Bosna i Hercegovina nastaviti postojati kao država unutar svojih trenutnih granica. Historija je pokazala da je Bosna i Hercegovina, uprkos velikodržavnim ambicijama koje je okružuju, ostala zaseban geopolitički entitet“, zaključio je dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
