Foto: Tačno.net
Olimpijske planine nadomak Sarajeva predstavljaju čuvare historije i duha Olimpijskih igara koje su se održale davne 1984. godine. Pored Olimpijade, planina Igman ostat će zauvijek zapisana u historiji kao mjesto jedne od najznačajnijih partizanskih operacija izvedenih tokom Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu – Igmanskom maršu.
Pored historijskog značaja Igman je planina formirana od krečnjaka i odlikuju je brojni kraški fenomeni, a jedan od njih jesu tipične kraške uvale, Veliko i Malo polje, a zahvaljujući svojim crnogoričnim šumama idealna je lokacija za sve ljubitelje prirode.
Da li se treba govoriti o turizmu na Igmanu?
Međutim, kada je u pitanju turizam i sadržaj koji bi mogao privući turiste ali i zadržati ih, Igmanu nedostaje sadržaja na ovoj olimpijskog ljepotici.
Za razliku od Igmana, Bjelašnica, koja se nalazi u neposrednoj daljini, jedna je od najposjećenijih planina u našoj državi. Također je jedna od olimpijskih planina, a pored domaćih posjećuju je i strani turisti. U cilju poboljšanja turističke ponude dosta je toga urađeno na njoj – od pristupnih puteva do poboljšanja infrastrukture za neskijaše. Upravo su različita ulaganja doprinijela mapiranju Bjelašnice kao turističke atrakcije.
Foto: Tačno.net
No stručnjaci upozoravaju da to što je Igman zapostavljen u turističkom razvoju i nije toliko loše imajući u obzir činjenicu da su vlasti u BiH masovnim izgradnjama stambenih kompleksa uništile prirodu na ostalim planinama koje se nalaze u okolici Sarajeva – Trebević, Bjelašnica i Jahorina.
Na takvo nešto upozorava i docentica sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu na Odsjeku za geografiju Amra Banda navodeći da naše planine nisu najbolji primjer kako treba razvijati turizam.
“Neplanska izgradnja smještajnih jedinica, bez dovoljno prateće komunalne infrastrukture ne znači da razvijamo turizam. Smatram da je najveći problem nedostatak vizije i jasnog plana šta želimo i možemo uraditi na nekom području. Nedostaje nam sistem efikasne zaštite, koji bi sigurno omogućio i razvoj turizma. Turizam u zaštićenim prirodnim područjima se može razvijati, ali uz kontrolu, te na način koji će, pored očuvanja prirode, svim stjekholderima osigurati prosperitet. Neodgovorno se odnosimo prema našim planinama, ne razmišljamo dugoročno te se vodimo potpuno pogrešnim principima. Npr. NP Una je odličan primjer u BiH kako možete pomiriti zaštitu prirode i razvoj turizma”, pojašanjava Banda.
Sličnog je mišljenja i ekološki aktivista Anes Podić. U razgovoru za naš portal istakao je kako su Igman i Bjelašnica već dugo godina mjesto gdje su planinari odlazili, gdje smo imali planinarske kuće i gdje su brojni izletnici uživali u čistom zraku; mjesto koje mora biti sačuvano da služi tome da se pobjegne iz zagađenog zraka u kojem se Sarajevo obično nalazi.
“Međutim, ono što se dešava na Bjelašnici, a što su namjerili da ponove na Igmanu je nešto sasvim suprotno. Nije to uopće ni razvoj turizma, to je razvoj po željama građevinskog lobija. Mi u Sarajevu imamo izražen građevinski lobi kojem je jedina želja da što više zaradi na našem prostoru i planinama koje su naš glavni resurs. To je nastavak poslijeratnog procesa, gdje su nam prvo opljačkali preduzeća, a sad na red dolazi pljačka svega ostalog, a priča koja se dešava na Bjelašnici, a koju spremaju na Igmanu je nastavak tog procesa da nam opljačkaju to što nam je ostalo”, navodi Podić.
Foto: Tačno.net
Podić također naglašava da je Igman vodozaštitna zona, ali da unatoč tome i na osjetljivost područja, značaj za naše vodosnadbijevanje, značaj za naše življenje nije bilo dovoljno da njih skrene s puta da Igman betoniraju na isti način na koji su betonirali ovaj dio Bjelašnice.
Iz Udruženja “Ambasadori olimpijskih planina” govoreći o razvoju turizma na Igmanu naglašavaj kako su potrebna različita ulaganja.
“Ulaganje u unapređenje ponude i dodatnih sadržaja na planini, ulaganje u promociju kako bismo osvijestili građane, a posebno mlade i doveli ih na planinu, ulaganje u infrastrukturu, posebno kada govorimo o zimskom turizmu. Na ovom posljednjem se trenutno radi, povezivanje Bjelašnice i Igmana vertikalnim transportom napravit će velike rezultate i poboljšanje za obje planine”, pojašnjavaju.
Nacionalni park kao idejno rješenje za turizam na Igmanu i spajanju s Bjelašnicom
“Igman treba posmatrati kao dio šireg područja Igmana i Bjelašnice. Cijelo područje je i dalje planirano da bude nacionalni park. Međutim, ovaj građevinski lobi je odlučan da to nikada ne dozvoli. Jedna studija koja je rađena u Evropi, a koja se tiče zaštićenih područja, pokazala je da je korist koja se dobije zaštitom, višestruko nadmašuje potrošeni novac za održavanje zaštićenih područja. Procjena je te studije da na 6 milijardi, koliko se potroši godišnje za održavanje i uspostavu novih, da je dobit direktna i indirektna 2–3 stotine milijardi eura. Slično je to širom svijeta i tu se lokalne zajednice utrkuju ko će biti dio zaštićenog područja. Kod nas je to sve predstavljeno ljudima da npr. Bjelašnica postane zaštićeno područje da ljudi neće moći napajat svoju stoku, što je potpuna laž. Ali tako funkcioniše naš prostor – na dezinformacijama i na ucjenama”, pojašnjava Podić.
Ideja o “Regionalnom Parku Sarajevo” nalazila se u sklopu Regulacionog plana Grada Sarajeva za period 1986–2000. godina. Ovaj park uključivao je, po tadašnjoj nomenklaturi, Nacionalni Park Treskavica, Parkove prirode Bjelašnica, Visočica i Park prirode Rakitnica. To je urađeno s Nacionalnim parkom Kozara i Sutjeska.
Prva proleterska brigada opkoljena 1942. godine je na Romaniji od njemačkih snaga, a jedini spas bio je marš pored Sarajeva, preko Igmana prema oslobođenoj Foči. Igmanski marš izveden je u noći s 27. na 28. januar. Četrdeset promrzlih boraca,prebačeno je u Foču na liječenje, gdje su im amputirani promrzli dijelovi tijela bez korištenja narkotičkih sredstava. Ovaj marš postao je legenda zbog činjenice da su borci izdržali hladnoću i uspjeli doći do Foče. Ali ni Igmanski marš ni Olimpijada kasnije nisu bili dovoljan motiv tadašnjoj vlasti da se osnuje Nacionalni park.
Početkom 2000-ih godina provedena je studija kako bi se utvrdila izvodljivost proglašavanja nacionalnog parka Igman – Bjelašnica – Treskavica – Visočica, veličine 117.000 hektara, koja bi zahvatala oba entiteta. Zaključak ove studije bio je da navedeno područje zahtijeva zaštitu zbog velike biološke i kulturne vrijednosti, kao i zbog mogućnosti razvoja ekoturizma.
Foto: Tačno.net
Docentica Banda ističe kako BiH na svom evropskom putu mora učiniti mnogo toga na polju zaštite prirode, a povećanje površine zaštićenih područja samo je jedan od zadataka.
“Proglašenje nacionalnog parka Igman – Bjelašnica – Treskavica – Visočica traje iznimno dugo, pa samim tim postoji opravdana sumnja da zbog prevelike izgradnje i antropogenog pritiska na prirodu gubimo prirodne vrijednosti koje ovo područje posjeduje. Proglašenju ovog područja zaštićenim u budućnosti će svakako morati prethoditi revidiranje prvobitno predloženih granica. Zaštićena područja ne treba posmatrati kao ograničenja, već pokretače razvoja i osiguranje održivosti područja”, naglašava Banda.
Klimatske promjene i budućnost
Haris Fazlagić, direktor Turističke zajednice Kantona Sarajevo, za Tačno.net kazao je kako su planine sarajevsko more i da to moramo njegovati i praviti sadržaj.
“Igman je malo specifičan jer je veliki dio Igmana zaštićena zona. Kao što vidite, ne može se u tom smjeru razvijati kao što se razvija Bjelašnica kao građevina, hotelijerstvo. Ali naravno da imamo planova i, koliko ja znam, to jeste naš novi, moderni, gradski prevoz, sama pruga prema Hrasnici, radit će se poslije i žičara koja će voditi na Igman, a onda automatski stari hotel Igman koji je razrušen tokom agresije na BiH, i on će se renovirati”, kazao je Fazlagić.
Navodi kako će Igman svakako da se oživi, a on mora oživjeti u sportskom smislu.
“Pravljenjem skakaonica, povezivanjem skijališta velike staze za skijanje s Bjelašnice, koja bi završavala na Igmanu. Čak imamo jedan dio zaštićene zone – prašume – između Bjelašnice i Igmana i pravljenje staza. Turistička zajednica KS učestvuje, sufinansira jako puno dobrih projekata i, između ostalog, da se pravi staza biciklistička, staza za šetanje između Bjelašnice i Igmana. Turistička zajednica KS putem javnih poziva stimuliše outdoor turizam i stimuliše planine”, navodi on.
Foto: Tačno.net
Za kraj docentica Banda naglašava kako se planine ne mogu posmatrati kao resursna osnova za razvoj isključivo zimskog planinskog turizma, koji u potpunosti zavisi od količine snježnih padavina.
“Sedam od deset skijaških sezona mora biti uspješno da bi skijaški centar funkcionisao. Smatram da je naš najveći problem upravo orijentiranost na isključivo zimsku skijašku sezonu praćeno velikim financijskim ulaganjima, što dugoročno ne može osigurati održivi razvoj turizma na našim planinama. Brojni su primjeri skijaških centara na višim nadmorskim visinama (npr. u Sloveniji) koji su, zbog smanjene količine snježnih padavina posljednjih godina, izvršili diverzifikaciju turističke ponude i osigurali cjelogodišnji razvoj turizma. Potrebna nam je edukacija, razvoj cjelogodišnje turističke ponude uz konkurentne cijene i bolju promociju”, zaključuje.
Iz Olimpijskih centra Bjelašnica – Igman usprkos brojnim pokušajima nismo uspjeli da dođemo odgovora na temu turizma na planini Igman. Iz Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, odnosno Direkcije za turizam, također nisu odgovorili na naš upit.
