Foto: Arhiv
Bosna i Hercegovina u martu 2024. godine dobila je “zeleno svjetlo” za otvaranje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Pored pregovora za EU, BiH ima aktiviran i Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP).
Da bi pristupila ovim važnim savezima, naša zemlja mora provesti određene reforme i ispuniti uslove, a o dobrobitima i prednostima integracija u EU i NATO-u, te povezanosti ova dva procesa debatu je nedavno otvorila Atlantska inicijativa iz Sarajeva.
Cilj debate u kojoj učestvuju univerzitetski profesori, novinari, eksperti iz različitih oblasti i studenti jeste kritički sagledati mnoštvo informacija i dezinformacija u javnom diskursu koji mogu zbuniti građane povodom ovih pitanja, te detaljno pojasne dubinu i značaj političkih, ekonomskih, sigurnosnih i društvenih promjena koje euroatlantske integracije donose sa sobom.
NATO kao strateški partner kada su alternative Rusija i Kina
Iako se na osnovu političke retorike, naročito iz bh. Entiteta Republika Srpska, može posumnjati u put BiH na putu ka EU i NATO-u, činjenica je da se naša zemlja zakonski obavezala pristupu ovim savezima.
O tome je ispred Atlantske inicijative govorio i univerzitetski profesor, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Sead Turčalo.
„Ako se zapitamo koga bi oni koji su protiv NATO integracija Bosne i Hercegovine izabrali za strateškog partnera, izbor bi, prema dominantnom političkom diskursu u Republici Srpskoj, pao na Rusiju. Ovaj odgovor, koji se temelji na našim dojmovima stvorenim političkom bukom vladara tog bosanskohercegovačkog entiteta, je netačan. Ta politička buka nas sprečava da tražimo podatke i da na temelju njih formiramo svoje mišljenje. Nedavno istraživanje bosanskohercegovačkog think-tanka Atlantska inicijativa, objavljeno u februaru 2024. godine, pokazuje da 39,7 posto onih koji su protiv članstva Bosne i Hercegovine u NATO savezu, ipak bira NATO kao strateškog partnera kada su im alternative Rusija i Kina“, naveo je Turčalo pojašnjavajući kako istraživanje pokazuje grešku domaćih i međunarodnih političkih aktera koji su prihvatili mišljenje da su NATO integracije toksične za eurointegracijski put Bosne i Hercegovine i za unutrašnju politiku uopće.
„Prihvatanje ovog narativa nije iznenađujuće, jer mnoge važne političke odluke o državi i društvu često se donose na temelju impresija, a ne na temelju istraživačkih rezultata i stvarnih stavova javnosti“, prokomentirao je Turčalo.
Prihvaćeni pogrešni narativi
Turčalo je u svom eseju objavljenom na portalu Atlantske inicijative pojasnio kako istraživanje koje je provela Atlantska inicijativa također razotkriva dodatni nedostatak shvatanja strateškog odnosa između EU i NATO integracija kod domaćih aktera te dubinu greške u prihvatanju narativa o toksičnom utjecaju NATO puta za EU integracije države.
„Rezultati pokazuju da, iako većina u entitetu Republika Srpska ne podržava NATO integracije, najzastupljeniji percepirani benefit članstva u Savezu, sa 20,6 posto, jeste približavanje Bosne i Hercegovine ulasku u Evropsku uniju. Slijede investicije, sa 16 posto, i regionalna sigurnost, sa 11,8 posto“, navodi Turčalo.
On nadalje obrazlaže da rezultati istraživanja pokazuju da znatan procenat građana u Republici Srpskoj jeste svjestan povezanosti ovih dviju integracijskih procesa i potencijala NATO članstva u jačanju kretanja Bosne i Hercegovine ka EU.
„Toga bi trebale biti svjesne i bosanskohercegovačke političke vlasti. Ova dva procesa nisu samo povezana, nego su duboko isprepletena, iako će razni akteri, uključujući predstavnike međunarodne zajednice, često tvrditi drugačije. Isprepletenost ovih dvaju integracijskih procesa potvrđuje i njihova historija. Nijedna država članica EU, osim Španije i onih država koje imaju historiju neutralnosti ili nametnute neutralnosti, nije postala članicom Unije a da se prethodno nije priključila NATO-u. Ovaj izuzetak Španije, koja je pristupila tadašnjoj Evropskoj zajednici prije NATO-a, odražava specifične historijske i geopolitičke okolnosti koje se ne mogu direktno usporediti s Bosnom i Hercegovinom“, pojasnio je Turčalo.
Putanje ka EU i NATO-u nisu odvojene
„Sa čisto racionalnog stanovišta, članstvo u NATO-u je jedina održiva opcija za Bosnu i Hercegovinu (BiH)“, smatra novinar Dejan Šajinović reagirajući na stavove profesora Turčala, te pojašnjavajući kako bi to olakšalo i druge vitalne integracije za ovu zemlju.
„Činjenica je da rasprava o NATO-u u BiH nikada nije bila isključivo racionalna, a politike u većini zemalja rijetko su ukorijenjene samo u racionalnosti. Mnogi historičari tvrde da je tok historije rijetko bio racionalan, i da je umjesto toga bio oblikovan utiscima, emocijama, mitovima i uvjerenjima. To je tačno u slučaju BiH i NATO-a, a put ove zemlje ka integraciji prepun je emocionalnih i razdornih pitanja, razjedinjujući različite dijelove stanovništva“, navodi Šajinović.
On smatra da su izazovi koji okružuju NATO integracije BiH značajni i teški, ali da država mora ostati demokratska i inkluzivna, što znači da sve zainteresirane strane moraju ne samo biti slobodne da se izraze, nego ih i lideri moraju uzeti u obzir kada formuliraju i izvršavaju političke odluke.
„Ne mogu se npr. zanemariti negativni stavovi o članstvu u NATO-u koji potiču iz Republike Srpske. Na kraju krajeva, svaki građanin ima pravo da pogriješi. U demokratiji se svaki glas čuje, pod uslovom da poštuje druge“, smatra Šajinović.
Pojašnjava kako u praktičnom smislu, to stvara „zastoj“ u demokratskom procesu donošenja odluka, posebno u kontekstu trenutne ustavne strukture BiH, i ne samo u pitanjima vezanim za NATO. Ipak, dodaje, dok neko ne smisli bolji i efikasniji model ili se ne razvije politička volja za stvarne reforme, zaglavili smo sa dejtonskom strukturom i morat ćemo naučiti da živimo sa oboje.
„Dakle, pitanje je: ako je u interesu svih građana BiH da se zemlja približi NATO-u, kako se protivljenje tome može prevazići na inkluzivan i demokratski način?“, pita Šajinović.
Euroatlantske integracije definirati kao nacionalni interes
Turčalo smatra da uzimajući u obzir javno mnijenje, historijska iskustva i geopolitičke okolnosti, političke vlasti, bilo da su na poziciji ili u opoziciji, kao i društvene aktere koji podržavaju članstvo države u NATO-u, BiH bi trebala ponovo pokrenuti diskusiju o euroatlantskim integracijama.
„Ovi procesi integracija trebali bi se objediniti i definirati kao vitalni državni/nacionalni interes, prevazilazeći trenutnu političku polarizaciju među ključnim pro-NATO političkim akterima. Ova obaveza proizlazi i iz mandata građana, koji su svojim glasovima izrazili da se ovaj nacionalni interes mora implementirati“, navodi Turčalo dodajući da, prema nedavnom istraživanju, većina građana Bosne i Hercegovine, 69,1 posto, podržava NATO članstvo, dok 73,3 posto podržava članstvo u EU, što se smatra izrazom nacionalnog interesa.
„Prezentirani rezultati javnog mnijenja pokazuju da populacija prepoznaje stratešku važnost NATO-a, čak i oni koji su inicijalno bili skeptični prema Savezu. Takođe, historijat integracijskog procesa zemalja članica EU pokazuje da argumenti onih koji zagovaraju odvojenost NATO i EU integracija, ili tvrde da su NATO integracije toksične za EU procese, nisu utemeljeni u realnosti. Empirijski podaci ukazuju da NATO put Bosne i Hercegovine nije štetan za eurointegracije. Prava štetnost proizlazi iz antizapadne retorike političkog vođstva u Republici Srpskoj“, smatra Turčalo.
Liderstvo prijeko potrebno
I Šajinović odgovor na pitanje kako naći zajednički jezik vidi u liderstvu.
„Efikasno liderstvo može zatvoriti jaz između donošenja odluka i neslaganja tako što će prepoznati nemogućnost postizanja potpunog konsenzusa, ostajući posvećeno smislenom učešću svih građana, i može inspirirati neke ljude da usvoje nove poglede i načine obavljanja stvari. Čak i u demokratijama gdje vlada većina, društveni napredak se često ostvaruje zahvaljujući liderima koji osporavaju volju te većine i uvjeravaju ljude da eksperimentiraju sa novim društvenim poretkom“, navodi Šajinović.
Kada je u pitanju pristupanje BiH NATO-u, Šajinović smatra da se moraju promovirati njegove praktične prednosti, ali i da su za napredak procesa potrebni vizionarsko liderstvo i hrabro donošenje odluka.
„To će neminovno naići na protivljenje, kritike, a možda čak i aktivni (nenasilni) otpor, ali to je demokratski način; svako je slobodan da učestvuje, da politički djeluje i da iznese svoju viziju, pod uslovom da poštuje zakon i osnovna ljudska prava drugih. U funkcionalnoj demokratiji, održavanje ovih sloboda i prava u ravnoteži trajni je cilj. Ipak, demokratija također počiva na temeljima demokratski izabranih i imenovanih zvaničnika, kao i na profesionalnoj državnoj upravi, koja funkcionira na odgovoran način za dobrobit cijelog društva. Ponekad to znači donošenje odluka čak i ako su nepopularne kod nekih aktera. I to je demokratski način“, naveo je u svom tekstu.
Građani žele obećavajuću budućnost
Kao glas građana, Šajinović je u svom tekstu naveo da u BiH, svaki građanin – bilo da živi u Republici Srpskoj ili Federaciji BiH, bilo da se identificira kao Srbin, Hrvat, Bošnjak, Bosanac ili drugo – u konačnici želi istu stvar: sigurnost, stabilnost, obećavajuću budućnost za sljedeću generaciju i priliku za napredak.
„Svaki izabrani (ili imenovani) zvaničnik u BiH treba biti zaokupljen načinima da to ostvari za sve građane, a sve politike koje donosi trebaju se bazirati na tome“, naveo je.
U kontekstu sigurnosti, vladavine prava, blagostanja i očuvanja univerzalnih vrijednosti, donošenje teških odluka u našoj zemlji je neizbježno, smatra profesor Turčalo.
„Iako mogu biti kontroverzne, ove odluke se, kada se donose u interesu države, razlikuju od onih koje su samo prolazne faze vlasti. Spajanje NATO i EU integracija predstavlja vitalni interes za Bosnu i Hercegovinu, te zahtijeva promišljenu i stratešku akciju. Zanemarivanje jednog od ovih procesa ne samo da ne ubrzava drugi, već zapravo usporava ukupni napredak zemlje“, naveo je Turčalo u svom tekstu.
Kompletne tekstove profesora Turčala i novinara Šajinovića možete pročitati na portalu Atlantske inicijative.
