Ono što izgori za nekoliko minuta, prirodi trebaju godine da to obnovi. Danima je gorjela šuma na Zelengori, vatra se proširila i u Nacionalni park Sutjeska. Za samo četiri dana izgorjelo je više od 150 hektara šume, vatra je zahvatila i dio prašume Perućice.
Za to vrijeme, iz udobnih kožnih fotelja i klimatizovanih prostorija, Bh političari su se natezali.
Kao da nisu svjesni koliko su šumski požari opasni i na šta sve utiču.
Pored očigledne štete u smislu pustošenja gdje izgore sva stabla i prizemna vegetacija, požari su veliki zagađivači vazduha.
Dim požara mješavina je opasnih onečišćivača zraka, poput PM2,5, NO2, ozona, ugljikovodika ili olova. Osim što zagađuju zrak otrovnim zagađivačima, šumski požari istovremeno utiču i na klimu ispuštajući velike količine ugljen-dioksida i drugih gasova staklene bašte u atmosferu.
Pored zagađenja zraka, šumski požari mogu uzrokovati da sedimenti i teški metali iscure u obližnje izvore vode.
Erozija tla se takođe može desiti poslije požara. Jednom kada šumski požar prođe i spali vegetaciju, tlo više nije stabilizovano korijenima biljaka i počinje da erodira. Ova pojava može dovesti do degradacije zemljišta, klizišta i ozbiljnijih poplava.
Biljne i životinjske vrste nekog područja prve su na liniji stradanja od vatre.
I sve to navedeno je prijetnja i za zdravlje ljudi.
S klimatskim promjenama požari postaju sve ekstremniji u smislu spaljenih hektara, trajanja i intenziteta.
Pošto znamo, a zadnjih godina na svojoj koži osjećamo, da je BiH, zajedno s cijelom Evropom svake godine sve jače pogođena toplotnim talasima i da je za očekivati ovakve katastrofe, mi bismo još prošlih godina trebali da radimo na prevenciji šumskih požara. U pripravnosti dočekati i imati odobrenje za djelovanje odmah.
Ali…
Da budemo potpuno iskreni štetu u šumama u BiH može da napravi ko hoće. Od pojedinca, institucija, politike. Svakako je već godinama prisutna ogromna sječa koja je dobro osiromašila naše šume. Kazne nema. Osim ponekad, ako ukradete malo.
Nerelano je bilo očekivati da će se zato politika, ironije li, brzinom požara angažovati da se umanji šteta i spriječi što prije širenje vatre. Ali bio je za očekivati da se bar u vanrednim i ekstremnim situacijama djeluje kao da to nismo mi. Odnosno, da se ne natežu kravate dok gori naše najveće prirodno bogatstvo.
Svjetska procjena kaže da četiri od pet šumskih požara izazivaju ljudi, ali suho vrijeme, suša i jaki vjetrovi su recept za katastrofu. Mi smo izmisli još jedan. Godine nerada i zanemarivanja.
A to možemo vidjeti, ako se može išta vidjeti od dima, u Modriči. Prošle sedmice „eksplodirala je ekološka bomba“, koja je decenijama tinjala. Izbio je požar u Gudronskoj jami. U naseljenom području.
25 000 tona kancerogenog otpada, preko 20 godina vlast RS nije uspjela da riješi. Sada se, nakon požara, danima isparavaju otrovi. Ispitivanja vazduha su jasna – vazduh na području opštine Modriča opasan je po zdravlje ljudi i životnu sredinu.
U vazduhu su izmjerene visoke vrijednosti azot-dioksida, benzena, toluena, akroleina i hlorovodonika te predstavljaju rizik po zdravlje i životnu sredinu.
I opet, niko neće biti odgovoran.
Na svoju odgovornost živite u ovoj zemlji.
Kolumne „Zeleni talas”, su dio serije „Impuls semafor“
