Od 2016. godine u Trebinju je u kontinuitetu na vlasti SNSD sa svojim koalicionim partnerima. U izbornoj kampanji 2020. godine obećavali su mnogo, no nisu sva obećanja ispunjena, iako vlast uvjerava da su radili u najboljem interesu građana, pošteno i odgovorno. No, činjenice ne govore uvijek u prilog tome.
Neka od obećanja, poput aerodroma, nisu ni započeta, a neka, poput obilaznica, nisu daleko odmakla. Sa istim žarom, starim i novim obećanjima, vlast je ušla u novu kampanju.
Istovremeno, posljednji četvorogodišnji mandat aktuelne gradske vlasti obilježile su brojne afere. Neke od njih završile su na sudu, neke u vidu krivičnih prijava čekaju svoj red u ladicama Okružnog javnog tužilaštva u ovom gradu, a neke su samo ostale u medijskim tekstovima koje je, između ostalih, objavljivao i portal Direkt.
Mirko Ćurić na mjestu je gradonačelnika Trebinja šest godina. Izabran je na vanrednim izborima 2018. godine, a poziciju je praktično naslijedio od kuma i stranačkog kolege Luke Petrovića.
Gradonačelnik Ćurić ostaće upamćen po obračunu sa lokalnim vatrogascima koji su tražili povećanja zarade koje im je garantovao kolektivni ugovor.
No, gradonačelnik se tome protivio, pa je neposlušne vatrogasce počeo premještati na druga radna mjesta, degradirajući njihov status. Da je Gradska uprava postupala mimo zakona, potvrdio je u više presuda i Osnovni sud u Trebinju, o čemu je Direkt izvještavao u više navrata.
U svom višegodišnjem mandatu gradonačelnik Ćurić je uspio i da sedamdesetogodišnjoj punici u zakup dodijeli državnu parcelu na 20 godina, kako bi se ona bavila voćarstvom i vinogradarstvom. Direkt je prvi objavio tu priču, a Ćurić je našem mediju spočitavao to da njegovoj punici ne želimo dug životni vijek.
Grad Trebinje je u ovom periodu uspio da se u čak jednom danu zaduži za 10 miliona maraka.
„Crni dan za Trebinje, idemo ka dužničkom ropstu i to baš ususret izborima“, tako su govorili opozicioni odbornici u skupštinskim klupama. Gradonačelnik se branio da to nije njegov kredit, već da ga je izglasala odbornička većina, uz opasku da će Trebinje „nastaviti putem razvoja“.
Nakon više pokušaja, podizanja i smanjivanja cijene, najavljivanih protesta i blokada, te poništenih tendera, Grad Trebinje je uspio da ugradi reflektore na fudbalskom stadionu „Police“. No, do danas još nijedna utakmica nije odgirana pod novim reflektorima.
Pobjednički konzorcijum koji je dobio posao vrijedan oko dva miliona maraka, dobila je vlastima omiljena „Herc gradnja“, zatim firma „Nexen“ iz Banjaluke, ali i firma odbornika Ranka Bošnjaka „Monting energetika“. Odbornik je u škupštini glasao za odluku o izgradnji reflektora, a nedugo potom i dobio posao ugradnje.
Tragom priče Direkt portala, Transparency international BiH je protiv Bošnjaka podnio prijavu zbog sukoba interesa. Nakon toga, Bošnjak je poziciju direktora u firmi prepustio svom sinu Bojanu i tako otklonio sukob interesa, a nadležna komisija tek naknadno utvrdila da on nije u sukobu. Budući da je nedvosmisleno utvrđeno da je Ranko Bošnjak bio u sukobu interesa u trenutku prijave i objave našeg teksta, TI BiH je nastavio pravnu borbu u ovom predmetu.
Proteklih godina Gradska uprava je nastavila javni novac svih građana Trebinja da dodjeljuje medijima koji izvještavaju po njihovoj volji. Prema godinama ustaljenim tenderima, najviše novca dobila je lokalna Herceg televizija.
Iz opozicionih redova mogle su se čuti kritike i na račun netransparentne podjele javnog novca udruženjima i fondacijama koje se bave problematikom različite populacije građana. U prilog ovoj pojavi govori i izvještaj Direkt portala o tome kako je vlast u Trebinju uspjela da podijeli i penzionersku populaciju. Naime, prema podacima koje smo uspjeli da prikupimo, jednom penzionerskom udruženju, na čijem je čelu predsjednik aktiva penzionera SNSD-a, Grad je u posljednjih pet godina dodijelio najmanje 349.000 maraka. Ovo udruženje je nepriznato od republičkog udruženja penzionera i okuplja znatno manji broj ove populacije u Trebinju. Istovremeno, drugo udruženje, zvanično priznato od republičkog, dobilo je najmanje 48.800 maraka.
Kratkoročno negodovanje, mahom na društvenim mrežama i u odborničkim klupama, izazvalo je povećanje cijena parkinga, kao i uvođenje noćne tarife na pojedinim parking mjestima.
Na hiljade radnika iz Trebinja i cijele Hercegovine krenulo je posljednjih nekoliko godina najčešće u susjedni Dubrovnik zbog znatno boljih zarada. U Trebinju, koje u prvom redu ističe svoje turističke potencijale, poskupjele su cijene života, voda, kanalizacija, komunalne naknade, porezi na nepokretnosti… Sve namete, ucjene i propale dogovore nije mogao podnijeti ni jedan od, kako ga nazivaju, najvećih hercegovačkih investitora Rodoljub Drašković. On je rekao da zamrzava, konzervira i povlači sve investicije, a vlast u Trebinju i Republici Srpskoj optužio je za kriminal i korupciju, a politički i privredni ambijent u Trebinju nazvao je, takođe, korumpiranim.
Tako je napola ostala izgrađena Draškovićeva zadužbina – zgrada Gimnazije, koju ne želi da završi i prepušta je Gradu. Gradonačelnik Mirko Ćurić ranije je rekao za naš portal da bi Grad mogao preuzeti taj projekat, no do danas nema konkretnijih informacija o tome
Po ustaljenom receptu, vlast je brojne poslove putem tendera dodjeljivala bliskim firmama, pa nije iznenadila ni situacija u kojoj je posao raspodjele miliona maraka Elektroprivreda Republike Srpske (generalni direktor Luka Petrović je odbornik SNSD-a, prim. aut.) dodijelila firmi bez zavidnih referenci, a koja se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a Aleksandrom Bodirogom.
Vlast se na kritike nije mnogo obazirala, osim što ih je doživljavala kao zlonamjerne i sputavajuće za razvoj grada. Iz ugla vlasti urađeno je mnogo toga, realizovano više od 40 projekata i imaju namjeru da tako i nastave.
Popločavali su Stari grad, gradili duhovni centar u Mrkonjićima, koji još nije završen, iako je trebalo da bude gotov u 2022. godine. Napravili su kružni tok, treću traku prema gradskoj kapeli, dječja igrališta, stakleni vidikovac, uređivali trotoare, pjeskarili i osvijetlili mostove, nudili različite kulturne manifestacije, a započeli i obećanu „Slobodnu zonu“. Dugo godina su najavljivali završetak dvije obilaznice oko grada, a trenutno grade treću traku za odvajanje prema Bileći.
Završili su višegodišnju izgradnju zatvorenog bazena, na čije su čelo postavili bivšeg policijskog komandira, kome se sada sudi pod otpužbom da je u zgradi policijske stanice pretukao dvojicu mladića, čime je počinio krivično djelo „povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja“. (https://direkt-portal.com/direktor-bazena-trebinje-bojan-okuka-pred-sudom-optuzen-da-je-u-policijskoj-stanici-pretukao-dvojicu-mladica/).
Vlast se diči izgradnjom najvećeg mosta na Trebišnjici, koji sa 12 miliona maraka finansira preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici. Dati rokovi su probijeni, pa su postavljeni novi.
Glavni projekat kojim se ponosi vlast u Trebinju, a koji u stvari finansira Vlada Republike Srpske, je izgradnja nove bolnice. Iako je grupa građana sve vrijeme upozoravala da se bolnica gradi na uzurpiranom poljoprivrednom zemljištu, interes za gradnju je bio jači. Posao vrijedan oko 128 miliona maraka opet je dobila „Herc gradnja“ Bratislava Pidžule. Milorad Dodik, objavio je to prvi Direkt portal, javno je priznao da je na tenderu upravo pogodovano ovoj firmi kako bi ona dobila posao izgradnje nove bolnice.
Najdugovječniji projekat i neiscrpni izvor za izborna obećanja je izgradnja aerodroma u Trebinju. Ovoga puta, najave su bile da će izgradnju finansirati Srbija. Od projekta se nije odustalo, ponavljaju stalno vlasti i uvjeravaju da će avioni sigurno letjeti iznad Trebinja. Kada, to niko ne zna. Izvijesno je samo da su obećanja o tome već punoljetna.
