Ko su sve „zainteresovani investitori“ i o kojim projektima se radi? U kojoj fazi se postupci ishodovanja dozvola za priključenje nalaze? Kolike su planirane snage „megaprojekata“? Odgovori na ova pitanja se mogu pronaći u Registru podnijetih zahtjeva korisnika za priključak na prenosnu mrežu dostupnom na zvaničnoj web stranici Elektroprenosa BiH.
Zbirni prikaz podnesnih zahtjeva za priključak velikih elektrana koje bi struju trebale praviti iz obnovljivih izvora energije, razvrstan po primarnim izvorima (sunce, vjetar i vodena energija), nastao kao rezultat analize podataka iz pomenutog registra, dat je u sljedećoj tabeli:
* Registar podnijetih zahtjeva korisnika za priključak na prenosnu mrežu (naponskog nivoa 110 kV, 220 kV i 400 kV), Elektroprenos BiH
** DERK-ov godišnji izvještaj za 2023. godinu
*** VE Ivovik (84 MW) puštena je u rad u oktobru 2024.
Shodno ovim podacima, može se zaključiti da bi priključenje samo jedne četvrtine ukupne snage elektrana za koje su podneseni zahtjevi za priključenje na mrežu (oko 4.500 MW) dovelo do gotovo stopostotnog povećanja priključnih snaga elektrana u odnosu na sadašnje stanje. Ovakav skok snaga elektrana bi doveo u pitanje pouzdanost i sigurnost rada prenosne mreže. Prije svega nastao bi povećan rizik od ozbiljnog zagušenja prenosne mreže, a naponsko-frekventna regulacija bila bi otežana. Time bi zahtjevni operativni procesi upravljanja prenosnom mrežom postali još složeniji.
Ne zaboravimo da se radi o onoj istoj elektroenergetskoj mreži koja se u junu ove godine potpuno raspala u roku od 90 minuta. Kolaps, dijagnosticiran kao „black out“ elektroenergetskog sistema je tada ostavio cijelu državu bez struje na nekoliko sati, pri tom pokazavši da je sigurnost prenosne mreže, a time i pouzdanost snabdijevanja strujom u BiH na slabašnim nogama.
Buđavi Dugoročni plan razvoja prenosne mreže
Nameće se logično pitanje – koliki kapaciteti novih solarnih elektrana i vjetroparkova se mogu priključiti na postojeću prenosnu mrežu, a da se ne ugrozi njena funkcionalnost? Na ovo važno pitanje, koje determiniše granice sigurnosti funkcionisanja elektroenergetskog sistema, svaka ozbiljna država mora imati spreman i jasan odgovor. Taj odgovor, koji prvenstveno daje elektroenergetska struka, treba biti rezultat analitičkih studija i opsežnih elaborata zasnovanih na znanju i višedecenijskim praktičnim iskustvima. Ovaj važan odgovor mora biti dostupan u državnim strateškim planovima koji se bave elektroenergetikom. No, da li je Bosna i Hercegovina po ovom važnom pitanju ozbiljna država?
Sudeći prema činjenici da država Bosna i Hercegovina nikad nije usvojila sveobuhvatan strateški plan razvoja elektroenergetike, pitanje je ustvari hipotetičko, jer je odgovor poznat.
No, šta je sa drugim strateškim planovima koji definišu razvoj prenosne mreže u Bosni i Hercegovini? U skladu sa Mrežnim kodeksom, Elektroprenos BiH je dužan da donese 10-godišnji Dugoročni plan razvoja prenosne mreže, čija se aktuelizacija mora vršiti svake godine. Uprkos ovoj obavezi, zadnji Plan razvoja mreže (odobrava ga Državna regulatorna komisija za električnu energiju Bosne i Hercegovine – DERK), Elektroprenos BiH je donio prije više od tri godine. Planom razvoja prenosne mreže obuhvaćen je period od 2021. do 2030. godine. Ovo znači da je državni operator prenosne mreže tokom protekle tri godine propustio da donese ažurirane planove razvoja prenosne mreže za periode: 2022-2031, 2023-2032 i 2024-2033. S obzirom da je prema Mrežnom kodeksu, Elektroprenos BiH zadužen i za realizaciju ovog plana ovo znači da je razvoj prenosne mreže u pomenutom periodu rađen na osnovu zastarjelog plana. Pri tome DERK, kao davatelj licence Elektroprenosu BiH, nije iskoristio svoje ovlasti da privoli Elektroprenos BiH da radi ono što mu je dužnost.
„Cilj Dugoročnog plana razvoja prenosne mreže je da na osnovu Indikativnog plana razvoja proizvodnje (bazni scenario) i drugih relevantnih dokumenata, blagovremeno definira potrebna pojačanja postojećih i izgradnju novih objekata prenosne mreže kako bi se osigurao neprekidan prenos električne energije…“
Šta o mogućnostima za priključenje elektrana na postojeću prenosnu mrežu ustvari govori Dugoročni plan razvoja prenosne mreže za period 2021-2030?
Prema ovom planu do kraja 2030. godine, bilansno je uvrštena izgradnja i priključenje, slovom i brojem svega sedam (7) velikih elektrana, ukupne instalisane snage 872 MW. Šta znači neažuriranje plana možda najbolje govori činjenica da isti i dalje predviđa izgradnju bloka 7 TE Tuzla i bloka 8 TE Kakanj zbirne ukupne snage od 750 MW.
Očigledno je da ovaj neažurirani plan ne oslikava elektroenergetsku realnost naše države. U njemu su, pored fantomskih termoblokova TE Tuzla i TE Kakanj, bilansirane i četiri hidroelektrane ukupne snage 74 MW. Istovremeno, projekti velikih vjetro i solarnih elektrana uopšte nisu predviđeni u bilansu mogućih elektrana.
Ipak, uprkos zastarjelom Planu razvoja prenosne mreže, izgradnja „nepredviđenih“ vjetro i solarnih elektrana velikih snaga se dešavala. Tako je u protekle tri godine na prenosnu mrežu priključeno ukupno devet velikih elektrana – 4 vjetroparka i 5 solarnih elektrana. Prema zvaničnim podacima NOS BiH, četiri VE na prenosnoj mreži imaju ukupnu snagu od 218,6 MW, dok zbirna snaga pet solarnih elektrana iznosi 201 MW. Od ovih devet elektrana, njih sedam je u vlasništvu privatnog kapitala. Tek po jedna vjetroelektrana je u vlasništu JP Elektroprivreda BiH i JP Elektroprivreda HZHB, obje u 90%-tnom vlasništvu Vlade FBiH. Očito da, za razliku od partokratskih uspavanih elektroprivreda, privatni kapital djeluje promptno čim spozna priliku za dobru zaradu.
Još jedan starteški plan koji bi se trebao baviti pitanjem priključenja solarnih i vjetroelektrana na prenosnu mrežu je Indikativni plan razvoja proizvodnje 2025-2034. U skladu sa odjeljkom 4.1. Mrežnog kodeksa, cilj ovog desetogodišnjeg plana razvoja proizvodnje je između ostalog „da pruži informaciju o najavljenim projektima izgradnje novih proizvodnih kapaciteta koji će biti priključeni na prenosnu mrežu.“
Indikativni plan razvoja proizvodnje 2025-2034. je u junu 2024. donio Nezavisni operator sistema – NOS BiH. Ovaj plan je vremenski prilagođen kao baza već pomenutog Plana razvoja prenosne mreže.
Prema Indikativnom planu razvoja proizvodnje 2025-2034. NOS BiH do kraja 2024. godine očekuje puštanje u pogon dvije velike vjetroelektrane: VE Ivan Sedlo (25 MW), VE Ivovik (84 MW). Od velikih solarnih elektrana Indikativni plan predviđa priključenje velikih solarnih elektrana: Deling (29,75 MW) i Plavo sunce (20 MW). Pokazat će se da su ova predviđanja bila realna. SE Deling je započela probni rad (u septembru 2024), kao i vjetroelektrana Ivovik (u oktobru ove godine).
Klimavi Plan za klimu i energiju
Podaci o „zelenim“ elektranama koje bi trebale biti da na prenosnoj mreži do 2030. godine, trebali bi biti dostupni i u Integrisanom strateškom planu za klimu i energiju. Prema obavezama koje proističu potpisivanjem Ugovora o osnivanju Energetske zajednice, Bosna i Hercegovina treba do kraja 2024. imati usvojen Nacionalni plan za energiju i klimu Bosne i Hercegovine (National Energy and Climate Plan of Bosnia and Herzegovina – NECP) koji bi važio za period 2025. do 2030. Između ostalog, NECP bi trebao prikazati i ukupnu instalisanu snagu planiranih vjetro i solarnih elektrana koje se do 2030. planiraju izgraditi i priključiti na prenosnu mrežu u Bosni i Hercegovini.
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO) je uputilo Nacrt Integrisanog plana za klimu i energiju Bosne i Hercegovine Sekretarijatu Energetske zajednice (Sekretarijat EnZ) u junu 2023. na davanje mišljenja. Nakon velikog broja primjedbi i preporuka od strane Sekretarijata EnZ, nacrt je vraćen Bosni i Hercegovini na doradu u decembru 2023.
U zvaničnim zapažanjima Sekretarijata EnZ na nacrt bosanskohercegovačkog NECP-a, navedeno je i to da „planu nedostaju analitičke osnove, te jasne politike i mjere“, te da „analitički dio Nacrta NECP u cijelosti nedostaje“. Sekretarijat EnZ zaključuje i da „Plan razvoja prenosne mreža 2021-2030 nije prilagođen nacrtu NECP-a.“
Po starom obrascu ponašanja najlošijeg učenika u razredu u Evropskoj osnovnoj školi za transformaciju tržišta energije, Bosna i Hercegovina zvanično nije dostavila Sekretarijatu EnZ korigovanu verziju ovog plana, koja bi trebala uobziriti ozbiljne zamjerke koje su došle iz Beča. Trenutno je Plan za energiju i klimu BiH i dalje dostupan samo u formi nacrta. Među nelogizmima u nacrtu Plana za klimu i energiju se posebno izdvaja plan prema kojem će prastari blok 3 TE Tuzla „uskrsnuti“ 2027. tako što će umjesto uglja koristi bio-masu. Sadržaj nacrta NECP-a zbog svoje iznimne važnosti zaslužuje posebnu analizu, što portal slobode NOMAD namjerava i uraditi. Stoga ćemo se na ovom mjestu baviti samo poglavljem NECP-a koje je bavi planiranim ciljevima u oblasti proizvodnje struje iz OIE.
Prema Nacrtu NECP-a do kraja 2023. godine planirano je da u elektroenergetskoj mreži budu ukupno 1.492 MW fotonaponskih solarnih elektrana (od toga 850 MW velikih SE na prenosnoj mreži, 500 MW prozjumerskih postrojenja, oko 90 MW industrijskih solarnih elektrana) i 600 MW vjetroelektrana.
Oduzmemo li od ovih iznosa snage već priključenih vjetroparkova (218,6 MW) i solarnih elektrana (201 MW) to bi značilo da bi se za ispunjenje ciljeva iz NECP-a u BiH do kraja 2030. godine trebalo priključiti 1.200 MW solarnih elektrana, te vjetroelektrana zbirne snage 380 MW.
Pri analizi dokumenta koji nude stručan odgovor na pitanje mogućnosti priključena novih solarnih i vjetroelektrana na postojeću prenosnu mrežu Bosne i Hercegovine u narednih 10 godina, svakako treba spomenuti i elektroenergetsku studiju pod nazivom Uticaj solarnih elektrana na elektroenergetski sistem u BiH.
Jedan zaboravljeni Elaborat i dva dobra scenarija
Ovaj elaborat je izradio Parsons Brinckerhoff Ltd., a kao odgovor na projektni zadatak naručen od strane NOS BiH. Na skoro 200 stranica autori, inžinjeri elektrotehnike Tomo Martinović i Miloš Mitrović, razmatraju nekoliko scenarija priključenja velikih solarnih elektrana i vjetroelektrana, a da se pri tome ne ugrožava sigurnost prenosne mreže. Stručna studija u svom zaključku navodi dva moguća dugoročna scenarija priključenja (do 2025).
Prema prvom scenariju predviđa se priključenje na prenosnu mrežu kombinacija od 455 MW solarnih elektrana i 600 MW vjetroelektrana. Druga opcija daje prednost solarnim elektranama. U toj opciji bi se do 2025. godine moglo priključiti maksimalno 705 MW solarnih elektrana i 350 MW vjetroelektrana. Obje opcije su uslovljenje obezbjeđenjem dodatnih rezervi za regulaciju. Bez obzira što je urađena u decembru 2014. godine, studija je i dalje vrlo aktuelna s aspekta pouzdanog priključenja budući solarnih, ali i vjetroelektrana.
Očita neusklađenost strateških planskih dokumenta Bosne i Hercegovine koji se tiču budućnosti elektroenergetske mreže govori o alarmantnoj situaciji na polju strateškog planiranja u elektroenergetici, o kojoj politička vlast, s hipertrofijom odgovornosti i kompetencija, očito ne razmišlja niti diskutuje u javnom prostoru. Izuzetak je bio slučaj totalnog raspada elektroeneergetske mreže BiH iz juna ove godine. Tada su se vlast i njeni politički instalirani direktori u sektoru energetike, munjevito složili da se „treba ulagati u mrežu“ kako ne bi dolazilo da novih raspada sistema.
A koliko se zaista ulaže u prenosnu mrežu možda najbolje govori sljedeći podatak. Plan investicija Elektroprenosa Bosne i Hercegovine za 2024. godinu (koji je odobrio DERK) iznosi oko 490 miliona KM. Na upit portala Tačno.net o tome koliko je od planiranih 490 miliona KM investirano u razvoj mreže, DERK je dostavio informaciju prema kojoj je, do maja ove godine, od tih sredstava „angažovano“ oko 46,5 miliona, što je tek 9,5% od planiranih sredstava za 2024. Prema saopštenju DERK-a od ovih „angažovanih“ 46,5 miliona KM, oko 16,5 miliona se odnosi na transformatore, a 14,5 miliona na dalekovode. Na pitanje: Šta je sa ostatakom od 16,3 miliona KM iz DERK-a nisu mogli konkretno odgovoriti.
Odgovor koji neozbiljna država neće dati
Nepostojanje krovne elektroenergetske strategije znači da država (vlast prije svega) luta jer nema definisan cilj u razvoju svoje elektroenergetike. Nepostojanje cilja može da bude i izgovor lošoj vlasti da se na prenosnoj mreži i nema bogzna šta raditi. Posljedica ovakvog fatalizma je da elektroenergetski sistem neminovno upada u stanje haotičnosti. Stoga je isti prepušten samovolji neodgovorne vlasti koja na najvažnije pozicije u elektroenergetici, umjesto stručne, postavlja partijsko-funkcionersku „pamet“.
Ovakav svojevrsni elektroenergetski haos može vrlo lako da se prenese i na tržište električnom energijom, gdje svoju šansu vidi tajkunski kapital. Kako bi se ovaj scenario spriječio, država i njene institucije kao i ključne državne elektroenergetske kompanije moraju što prije donijeti stručno urađene strateške planove razvoja prenosne mreže koji će biti usklađeni sa korigovanim NECP-om, ali i sa planovima razvoja distributivnih mreža elektroprivrednih preduzeća u BiH. U sprečavanju potencijalnog strujnog haosa, uloga regulatornih tijela za energiju, kako entitetskih (FERK i RERS) tako i državnog (DERK) je također od iznimne važnosti. Svoju ulogu regulatori tržišta će ispravno „igrati“ jedino ako uspiju da se ophrvaju pritiscima politike i tajkunskih investitora u „zelene elektrane“, te postanu ono što po zakonu trebaju i biti – istinska nezavisna tijela. U suprotnom, black out elektroenergetike postaće dugoročan i realan scenarij, s teškim posljedicama po čitavo društvo.
