Prema odredbama Zakona o vodama Federacije Bosne i Hercegovine iz 2006. godine, Agencija za vodno područje rijeke Save ima ključnu ulogu u trajnom i nesmetanom obavljanju poslova upravljanja vodama. Ovo uključuje izradu i implementaciju planova upravljanja vodama, kao i donošenje upravnih akata i odluka o pitanjima od značaja za upravljanje vodama na tom području.
Agencija je ovlaštena da donosi upravne akte koji regulišu pitanja vezana za vode, kao i da donosi odluke o važnim pitanjima u vezi s upravljanjem vodama. Osim toga, Agencija ima odgovornost da izvršava obaveze na zaštitnim vodnim objektima koji su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, osiguravajući njihovu funkcionalnost i sigurnost. Ova regulativa postavlja temelje za efikasno upravljanje vodama na području Federacije, osiguravajući zaštitu i održivo korištenje ovih važnih prirodnih resursa.
Današnja organizacija Agencije je rezultat uspostavljanja Zakona o vodama Federacije Bosne i Hercegovine 2006. godine. Ovim zakonom definisane su nove strukture za upravljanje vodama u entitetu, što je rezultiralo formiranjem Agencije za vodno područje rijeke Save kao ključnog subjekta odgovornog za upravljanje vodama na tom području.
Međutim, postavlja se pitanje koliko Agencija zaista koristi svoje kapacitete u korist zaštite voda i rijeka?
Agencija ima za cilj efikasno upravljanje vodama u slivu rijeke Save na području Federacije Bosne i Hercegovine. Njeni glavni zadaci uključuju smanjenje zagađenja voda, postizanje dobrog statusa voda, težnju ka održivom korištenju vodnih resursa, osiguranje pravičnog pristupa vodama, zanemarivanje vodozaštitnih zona i bespotrebno betoniranje korita rijeka.
Na osnovu dokaza prikupljenih sa terena Agencija ne koristi svoje kapacitete kako bi zaštitila vode i rijeke, a kako i zašto saznat ćemo u nastavku.
Agencija za vodno područje rijeke Save Sarajevo aktivno se uključuje u razvoj regionalnog prognoznog modela za predviđanje poplava na slivu rijeke Save, u skladu s preporukama regionalne konferencije održane u Briselu 2014. godine.
U cilju prikupljanja, izvještavanja i prezentiranja podataka u redovnim i vanrednim situacijama, Agencija je razvila Vodoprivredni informacioni centar, otvoren u junu 2006. godine. Ovaj centar omogućava analizu i praćenje stanja voda kako u normalnim tako i u vanrednim situacijama poput poplava i suša.
Studija slučaja: Rijeka Drina
Rijeka Drina, koja protiče kroz grad Goražde, suočava se s problemom erozije obala zbog promjena u hidrološkim uvjetima i antropogenih aktivnosti duž korita. Nakon pogubnih poplava 2010. godine, lokalne vlasti zajedno s kantonalnim i federalnim organima pokrenule su inicijativu za zaštitu od poplava duž rijeke Drine. No, izgradnja obaloutvrde finansirana od strane Svjetske banke izazvala je kontroverze. Građani i stručnjaci tvrde da se izgradnjom zidova narušava ambijent življenja i standarda urbanog planiranja te postoji strah da je izgradnja obaloutvrde samo mali dio šire strategije izgradnje hidrocentrale na rijeci Drini.
Projekt vrijedan 40,2 miliona KM izazvao je sumnje u regularnost procedura i moguće koruptivne radnje, te je naišao i na oprečna mišljenja zbog nedostatka jasne koristi za lokalnu zajednicu. Građani ističu da bi sredstva mogla biti bolje iskorištena za prioritetne probleme, poput osiguranja snabdijevanja pitkom vodom. Administrativne zapreke, uključujući žalbu Agencije za vodno područje rijeke Save otežavaju proces uklanjanja obaloutvrda, dok je pitanje troškova i investitora i dalje neriješeno.
Naime, tri i po godine nakon što je poništena urbanistička saglasnost za obaloutvrde, one još uvijek stoje netaknute zbog administrativnih zapreka. Federalni inspektori naložili su uklanjanje obaloutvrda, ali žalbe su odgodile proces. Iako je doneseno rješenje o uklanjanju, očekuje se nova odluka inspektora o troškovima radova i investitorima, zbog čega su se usvojile žalbe AVP Save. U cijelom ovom procesu jedino su profitirali izvođači radova, a pitanje obaloutvrde ostaje i dalje neriješeno.
Finansiranje Agencije za vodno područje rijeke Save
Finansiranje sektora voda u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) reklo bi se predstavlja ključnu komponentu održavanja i unapređenja kvaliteta vodnih resursa. Vodne naknade su primarni izvor prihoda za ovaj sektor.
Vodne naknade u FBiH su regulisane nizom zakonskih propisa, uključujući Zakon o vodama FBiH i pripadajuće odluke i pravilnike. Postoje dvije vrste vodnih naknada:
- Opća vodna naknada i
- Posebne vodne naknade (PVN).
Opća vodna naknada se plaća od strane svih pravnih i fizičkih lica registriranih za obavljanje djelatnosti, dok se PVN plaćaju za korištenje površinskih i podzemnih voda za različite namjene. Prihodi od vodnih naknada raspoređuju se na račune javnih prihoda kantona, Agencija za vode i Fonda za okoliš FBiH prema definiranom ključu raspodjele.
Vodne naknade predstavljaju značajan izvor prihoda za sektor voda u FBiH. Projekti koje finansira Agencija za Vode ukazuju na njihovu posvećenost unapređenju kvaliteta vodnih resursa.
Međutim, kada sagledamo slučaj obaloutvrde na rijeci Drini, Agencija za vodno područje rijeke Save pokušava izbjeći svoju odgovornost u projektu kako ne bi sama finansirala vraćanje korita u prvobitno stanje. Jedan od razloga je između ostalog i da ne raspolažu tolikim sredstvima kako bi mogli finansijski iznijeti proces.
Na adresu Aarhus centra u BiH je stiglo anonimna prijava građana u kojoj se između ostalog navodi sljedeće: „U srijedu 31.01.2024. godine u dnevnom listu Oslobođenje objavljen je konkurs za izbor direktora Javne ustanove od federalnog značaja “Agencije za vodno područje rijeke Save” Sarajevo. Prema saznanjima konkurs je objavljen od strane Upravnog odbora Agencije koji želi dati i peti (5) mandat direktoru Sejadu Deliću.”
Građani koji su poslali ovu prijavu navode da je javna tajna basnoslovna plata direkora kao i njegove Savjetnice koju uredno i besramno primaju već 16 godina. Naime, mjesečni iznos plate direktora AVPS iznosi čak 8.460 KM, dok je plata njegove Savjetnice neznatno manja. Uzevši u obzir da je Delić diplomirani metalurg na čelu javne ustanove za vode već 16. godina, zbog čijeg je rukovodstva Agencija morala isplatiti stotine hiljada maraka za sudske presude nakon neuspješne organizacije odbrane od poplava 2014. godine, možemo biti sigurni da nas očekuju i gore stvari od neuspješne odbrane od poplava. Kako? Zašto?
Ista Agencija je izdala vodni akt investitoru za izgradnju spremišta kerozina u vodozaštitnoj zoni koja snabdijeva pitkom vodom Sarajevo.
Studija slučaja: Vodozaštitna zona Općine Ilidža
Općina Ilidža, kao dio Kantona Sarajevo, obuhvata područje koje je vitalno za opskrbu pitkom vodom za šire područje grada Sarajeva. Međutim, povećana urbanizacija, nekontrolisana izgradnja i zagađenje tla predstavljaju ozbiljnu prijetnju vodozaštitnoj zoni općine Ilidža.
Općina Ilidža koja predstavlja vitalno područje za opskrbu pitkom vodom za šire područje Sarajeva, sada se suočava s ozbiljnim prijetnjama zbog povećane urbanizacije i zagađenja tla. Nedostatak odgovornosti institucija u očuvanju vodozaštitne zone Sarajevskog polja dodatno komplikuje situaciju, što dovodi do ozbiljne opasnosti po opskrbu pitkom vodom za grad.
Naime, u prvoj vodozaštitnoj zoni, nedaleko od bunara odakle se crpi voda za piće, postoji ilegalno odlagalište građevinskog otpada kojim upravlja kompanija Mevludin Commerce. Ovo odlagalište je nastalo kao posljedica ilegalne eksploatacije riječnog pijeska i šljunka iz rijeke Željeznice. Umjesto nivelacije terena, kompanija je, prema tvrdnjama lokalnog stanovništva i ekoloških organizacija, popunila depresije građevinskim otpadom.
Iako ne postoji zakonska mogućnost za odlaganje otpada na toj lokaciji, čak i izvan vodozaštitne zone, te uzevši u obzir je dokument kojim se kompaniji Mevludin Commerce dozvoljava odlaganje otpada poništen nakon smjene vlasti na lokalnom nivou, ilegalno odlagalište i dalje operira zbog nedostatka jasne nadležnosti.
Prema mišljenju stručnjaka, bez opsežnih hidrogeoloških istraživanja nije moguće adekvatno procijeniti granice vodozaštitnih zona. Uzurpacija ovih zona i smanjenje njihove površine imaju potencijalno ozbiljne posljedice po opskrbu pitkom vodom.
Već više od tri godine postoji nelegalna deponija građevinskog otpada na i vodozaštitnoj zoni nedaleko od Mosta Spasa koji spaja Mjesne zajednice Sokolović Kolonija i Butmir, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti okoliša FBiH, ali i odredbama Zakona o vodama FBiH. Osim toga, krši i Zakon o upravljanju otpadom FBiH kojim su regulisani uvjeti i način tretiranja otpada, što obuhvata postojanje svih potrebnih dozvola i saglasnosti gdje se izričito navodi da je “zabranjeno napuštati, gomilati, odlagati ili tretirati otpad bez nadzora”. Također, upotpunosti je suprotno Odluci o zaštiti izvorišta Sarajevsko polje iz 1987. godine.
Što se tiče počinitelja, iz odgovora KJKP “Rad” i KJKP “Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Sarajevo i Kantonalne uprava za inspekcijske poslove jasno je da se nelegalno gomilanje građevinskog otpada na I vodozaštitnoj zoni u Mjesnoj zajednici Sokolović Kolonija može pripisati firmi Mevludin Commerc. Bivši načelnik Općine Ilidža, Senaid Memić, svojim odobrenjem 2018. godine, kao i fiktivnim Rješenjem od 2020., dozvolio je firmi Mevludin Commerc d.o.o. da provodi ove nelegalne radnje, što sugerira nesavjesni rad u službi, zagađivanje vode za piće i živežnih namirnica, uticaj na zdravlje ljudi i onečišćenja okoliša.
Rekli bismo da je logično da će Agencija za vodno područje rijeke Save reagovati na ove ilegalne radnje u srcu vodozaštitne zone kojim se potencijalno ugrožava 500.000 ljudi, jer je ovaj slučaj u njihovoj nadležnosti i imaju alate kojim bi spriječili katastrofu, ali Agencija se ne oglašava.
Studija slučaja: Rijeka prve kategorije – Sanica
Rijeka Sanica, koja prolazi kroz više općina u Bosni i Hercegovini, suočava se s brojnim prirodnim i antropogenim prijetnjama. Povećanje urbanizacije, ilegalna sječa šuma i nekontrolirano ispuštanje otpadnih voda utječu na ekosistem rijeke Sanice i prirodnu ravnotežu u tom području. Agencija za vodno područje rijeke Save, u saradnji s lokalnim vlastima i organizacijama civilnog društva, poduzima mjere zaštite i sanacije obala, kao i monitoring kvalitete vode radi očuvanja ove važne rijeke. Da li je to zaista tako?
Rijeka Sanica, smještena u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, predstavlja dragocjeni prirodni resurs kao pritoka rijeke Sane. Njezina dužina od 22 km obiluje mnogobrojnim slapovima i omegama te predstavlja omiljeno odredište za pecaroše, kupače i ljubitelje prirode. Raznolikost i kvalitet ribljeg fonda, posebno potočne pastrmke i mladice, čine je atraktivnom destinacijom za sportski ribolov.
Nažalost, ova prirodna ljepota je ugrožena izgradnjom obaloutvrde bez potrebnog nadzora nadležnih institucija. Mještani, opravdano zabrinuti, sumnjaju da bi se iza ovih radova mogla kriti izgradnja mini hidroelektrane. Njihovi strahovi su dodatno pojačani promjenom kategorizacije rijeke propisanom uredbom, koja bi omogućila legalizaciju ovih radova.
U ovom slučaju jasan je nedostatak djelotvornosti i odgovornosti institucija u zaštiti interesa građana i prirodnih resursa. Mještani Sanice suočavaju se s institucijama koje provode građevinske radove bez transparentnosti ili javne rasprave, ignorirajući njihove zabrinutosti. Ministarstva, inspekcijske službe i lokalne uprave prebacuju odgovornost jedni na druge, dok nelegalni radovi na rijeci nastavljaju bez sankcija ili adekvatne zaštite. Ovo pokazuje ne samo nedosljednost već i nepoštivanje zakonskih procedura i interesa zajednice, dok pojedinci i privilegirane grupe profitiraju na štetu prirodnih resursa i lokalnog stanovništva.
Naime, tokom 2020. godine Općina Ključ je zatražila od Agencije za vodno područje rijeke Save da uključi troškove uređenja korita rijeke Sanice i Korčanice u Finansijski plan. U sklopu projekta “Uređenje korita rijeke Sanice od mosta u naselju Vrelo do ušća korita rijeke Korčanice u općini Ključ”, Agencija je, u saradnji s Općinom Ključ, pristupila uređenju korita rijeke Sanice. Općina Ključ je tokom 2021. godine izdala Urbanističku saglasnost i Odobrenje za građenje Agenciji za vodno područje rijeke Save u cilju uređenja korita rijeke Sanice i Korčanice.
Agencija za vodno područje rijeke Save je angažovala izvođača radova, a koji je radove završio do 30.12.2021. Međutim, zabrinuti mještani i predstavnici pojedinih institucija su zatražili djelovanje nadležne inspekcije i Federalnog ministarstva za prostorno uređenje. Federalno ministarstvo je poništilo prethodno izdata Urbanistička saglasnost i Odobrenje za građenje Općine Ključ. Nadalje, Federalna uprava za inspekcijske poslove je naložila Agenciji za vodno područje rijeke Save da pribavi urbanističku saglasnost za regulaciju i zaštitu vodnu građevinu-regulaciju korita rijeke Sanice na dijelu Vrilo učešće Korčanice od strane Federalnog ministarstva prostornog uređenja.
Međutim, Federalno ministarstvo prostornog uređenja je donijelo Rješenje kojim je poništilo rješenje Federalne uprave za inspekcijske poslove i vratilo predmet ovoj inspekciji. U međuvremenu, Općina Ključ je pokrenula sudski postupak protiv Federalnog ministarstva prostornog uređenja zbog poništenja izdatih dozvola. Također, Agencija za vodno područje rijeke Save je inicirala izmjenu Uredbe o određivanju zahvata u prostoru i građevina kako bi se nadležnost za izdavanje urbanističke saglasnosti prenijela na kantonalni i općinski nivo.
Iako je rješenje Federalnog ministarstva prostornog uređenja na snazi, nadležne inspekcije ne poduzimaju konkretne korake. Zabrinuti mještani i predstavnici pojedinih institucija su zatražili djelovanje nadležne inspekcije i Federalnog ministarstva za prostorno uređenje, izražavajući bojazan da bi radovi na uređenju korita rijeke Sanice mogli biti povezani s izgradnjom mini hidroelektrana. Postoje indicije da se iza tzv. uređenja korita rijeke Sanice krije priprema za izgradnju malih hidroelektrana pod izgovorom zaštite od poplava. Građani, uz podršku Aarhus centra, nastoje vratiti korito rijeke Sanice u prvobitno stanje, dok nadležne inspekcije ne obavljaju svoje dužnosti.
U svim ovim slučajevima, nedostatak transparentnosti, sumnje u koruptivne radnje, nedostatak odgovornosti institucija te potreba za zaštitom prirodnih resursa jasno ukazuju na potrebu za reformama i učinkovitijim mehanizmima zaštite okoliša i interesa lokalnih zajednica.
