foto: Robert Anic/PIXSELL
Već dugo, jako dugo ne vrijedi ona davna „o, bijeli Zagreb grad / u tebi svatko hoće živjet rad’ / pa bilo da l’ je u te došo tek / il’ živi ovdje vijek“ Zvonimira Krkljuša.
Ne samo što hrvatska metropola nije bijela i čista kakva je bila čak i za Franceka Jozefa – kada nisu postojale ni gradonačelnikove plave vrećice za miješani kućni otpad, smeđe za biorazgradivi i žute za plastiku, jer nije bilo ni EU niti pak ultimatuma bruxelleske birokracije o obaveznom razvrstavanju otpada i zapriječenim kaznama neposlušnima – nego je u tri godine mandata tzv. zeleno-lijeve političke platforme Možemo! i „gradskog oca“ Tomislava Tomaševića postao smrdljivo smetlište s mjesecima nepokošenim parkovima i inima zelenim površinama (kad se napokon pokose, hrpe trave danima se ne odvoze, trunu i nesnosno zaudaraju kvartovima uokolo), iritantnim prometnim krkljancem u vrijeme odlaska na posao i povratka kući, brzopokvarljivim/dotrajalim javnim prijevozom, nedovoljnim kapacitetima u vrtićima i školama, gorućim stambenim problemima, političkim prepucavanjima tzv. bandićevaca i hadezeovaca s tomaševićevcima i tome slično.
Tomaševićeva predizborna obećanja nisu se ostvarila u ključnom: zbrinjavanju otpada i rješenju prometne kvadrature kruga i to će ga jamačno stajati drugoga gradonačelničkog mandata, a Možemo! vlasti. Nije normalno da se kućno smeće tjednima ne odvozi (kako se, recimo, odvozilo za prethodne vlasti Milana Bandića: svaki, pa svaki drugi/treći dan), da trulo smeće zaudara iz pretrpanih kontejnera, da se na divlje gomilaju planine glomaznog otpada svake vrste, da se legu štakori i kojekakva gamad u nepokošenoj travi usred Zagreba, širi zaraza, da u grad ulaze krda divljih svinja hraniti se smećem, lisice…
Kritike pljušte sa svih strana, Tomašević gotovo svakog utorka obećava vile i kule pred TV-kamerama i novinarskim mikrofonima, eto, samo što nisu, a loše stanje eskalira. „Bijeli Zagreb grad“ iz pjesmarice umire od srama pred svima što u njemu žive, dolaze u goste ili živjeti u novom prebivalištu.
„Uzalud vam trud, svirači“…
Gradonačelnik Tomašević nedavno je priznao da predizborno obećanje o sanaciji zagrebačke eko-bombe Jakuševca „ipak neće biti moguće u ovom mandatu“, a prije par dana odronilo se više tisuća tona tog brda i enormnim smradom bacilo u očaj stanovnike šire okolice koji godinama trpe jezivi smrad i pobolijevaju zbog nesaniranoga glavnog zagrebačkog smetlišta.
Budući da se ni glede&unatoč tog odrona ništa ne događa, jer smrad, valjda, ne dopire do Trga Stjepana Radića 1, sanacija Jakuševca jeste na čekanju – do daljnjega. Time i šansa za Tomaševićev drugi mandat „gradskog oca“, jer se neke notorno loše stvari neće zaboraviti. Tim više, jer politička oporba ne spava.
Zapeta kao puška čeka skočiti mu za vrat svom snagom. E sada, drugi je par rukava to hoće li „bijeli Zagreb grad“ uspjeti oboriti gradonačelnika koji biciklom dolazi na posao i iza kojega je raskošan aktivistički CV, podebljan na kraju velikim Trojanskim konjem u Varšavskoj ulici protiv devastacije Cvjetnog trga poslovno-stambeno-garažnom interpolacijom Tomislava Horvatinčića.
Ne bi li poručio „uzalud vam trud, svirači“ aspirantima na tron najmoćnijeg u svakom smislu grada u državi – čiji je proračun veći od svih lokalnih i regionalnih samouprava zajedno te u kojemu živi svaki četvrti stanovnik RH – Tomašević je ovih dana otkrio kako i on ima spremnog za utrku svog čistokrvnoga engleskog pastuha, što ga timari u proračunskoj staji 2024. za potrebe izbora s proljeća 2025. godine.
Probirljivi zagrebački birači, na kojima je svojedobno lomio zube i problematično izabrani šef HDZ-a i potom tzv. prvi hrvatski predsjednik (sic transit) Franjo Tuđman, pa mu nakratko uveo svojevrsnu „prinudnu upravu“, imat će slobodu izborno se opredijeliti opet za Tomaševića na osnovi njegovih sedam proračunskih mrkava ili za nekoga iz šarenoga oporbenog društva iz kojega strši HDZ, a to društvo – pojedinačno i u tzv. zajedničkom programskom nazivniku – nudi/obećava riješiti Zagrepčanima sve, gdje su Tomašević i Možemo! kiksali.
Pa tko vjeruje u boljitk opet „bijeloga Zagreba grada u kojem svatko hoće živjet’ rad’, pa bilo da je u njega došo tek il’ živi u njemu vijek“ u prilici je birati između – obećanja i obećanja. Pa kud puklo da puklo?
Mudar pûk ironizirao bi politička obećanja kao ludom radovanja. Tim više, jer ni možebitna drugomandatna Tomaševićeva/Možemo! niti neka nova gradska vlada (bilo HDZ-ova ili koalicijska s denver plavom ZNA SE opcijom) nije kadra u četiri sljedeće godine riješiti dva golema, a ključna problema milijunske metropole: deaktivirati jakuševačku eko-bombu te presjeći prometni čvor u gradu i, osobito, na sjevernim, južnim, istočnim i zapadnim vratima. Gdje ljudi satima gube živci i troše gorivo pri odlasku i povratku s posla. I to svakoga radnog dana.
Naravno da i Tomaševićeva gradska uprava, kao svaki put i svaka ina politička opcija, nudi tzv. razvojni proračun kojim 2025. godine želi dobiti birački palac gore. U proračunu je sadržano sedam „strateških projekata“ na koje će se Tomašević i Možemo! – tvrde – usredotočiti „nakon dvije i pol godine odgovornog uravljanja“ glavnim gradom RH. Prvi se i najveći, pa valjda i najskuplji projekt odnosi na Paromlin (zaštićeni, a vrlo ruševan objekt industrijske arhitekture između Glavnoga željezničkog kolodvora i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, gdje treba osvanuti društveni i kulturni centar, vrijedan 85 milijuna eura).
Gradnja bi, planirano je, trebala početi 2024. godine uz početno ulaganje 20 milijuna eura. Budući da je riječ o iznimno krupnom i zahtjevnom projektu, neizvjesno je hoće li Tomašević ne samo biti u prilici presjeći vrpcu na otvorenju centra uoči izbora nego i to hoće li objekt biti završen i 2026. godine.
A što će se dogoditi bude li „bijeli Zagreb grad“ srušio Tomaševića/Možemo! s vlasti u metropoli, a novoj gradskoj upravi Paromlin ne bude strateški projekt? Takav epilog glede&unatoč projekata jedne vlasti, koje pak nedovršene naslijedi nova upravljačka momčad, nije nikakva rijetkost. Dapače, zna biti pravilo, jer su stranačke politike u bijednoj našoj, pa i šire na Balkanu nabijenije inatima, osvetama i prokazivanjem prethodnih no društvenom odgovornošću i općim interesima, u koje se aspiranti na vlast obavezno pozivaju u predizbornim kampanjama.
Milijuni iz građanskog džepa
Nakon dugotrajnih najava, pa odjava etc., gradsko bi naselje Špansko trebalo dobiti bazen. Početak gradnje predviđen je sljedeće godine, a to će stajati Zagrepčane 23 milijuna eura, s ulaganjem šest milijuna 2024. godine.
Naravno da nisu isključena financijska iznenađenja kojekakvim aneksima, što je politička praksa svih vlasti/projekata u Zagrebu i cijeloj zemlji sva tri prošla desetljeća, jer… Rekonstrukcija, pak, Doma sportova stajat će Zagrepčane novih 32 milijuna eura. Ukupno se proračunski kani za te namjene u 2024. godini uzeti građanima iz džepa 10 milijuna eura.
Za gradnju nogometnog stadiona u Kranjčevićevoj ulici planiraju se 23 milijuna eura, za obnovu kina Europa 10 milijuna, a za nove tramvajske pruge u Sarajevskoj ulici 25 milijuna te od Heinzelove do Savišća 32 milijuna eura. Iako je neizvjesno hoće li iduće godine i početi gradnja tih pruga, ipak se za to kani izdvojiti nešto više od šest milijuna eura.
„U novom zagrebačkom proračunu“, komentira Goran Penić u Jutarnjem listu, „vidljiv je izostanak značajnih ulaganja u centre za gospodarenje otpadom, odnosno u sortirnice i kompostanu, ali Tomašević najavljuje značajna sredstva za gradnju spremnika za otpad. Tako se u idućoj godini planira potrošiti 4,5 milijuna eura za gradnju podzemnih i polupodzemnih spremnika. Do ljeta iduće godine u gradu bi trebalo biti ugrađeno 150 podzemnih spremnika te 300 polupodzemnih koji će zamijeniti zelene otoke. Izdvojit će se i pet milijuna eura za gradnju boksova za spremnike za otpad jer je grad ipak na sebe preuzeo financiranje. Kao jedan od značajnijih projekata koji bi trebao smanjiti nesnosne gužve u gradu najavljuje se i uspostava centra za upravljanje prometom. Za tu namjenu potrošit će se 10 milijuna eura, što bi trebalo biti dovoljno da se stotinjak semaforskih raskrižja na najfrekventnijim prometnicama, gdje postoji javni prijevoz, spoji na centralizirani sustav.“
E sad, budući da bi taj sustav „trebao biti automatiziran, odnosno algoritam će uživo rješavati gužve u prometu, ali će moći i fizički upravljati prometom ovisno o potrebi, primjerice kada se u gradu održava neka utakmica ili neki veći događaj“, bit će zanimljivo vidjeti u praksi hoće li umjetna inteligencija i kako biti kadra riješiti kvadraturu kruga kada se kilometarske kolone osobnih automobila – s jednim ili najviše dva putnika, sic transit – te vozila javnog prijevoza istodobno prime time terminima sliju na tzv. zeleni val ili iz tri–četiri sporedne ulice na raskrižje, odnosno prema jednom od izlaza iz središta Zagreba prema sve četiri strane svijeta.
Vozačkoj nekulturi, tankim živcima za upravljačem ili pak urođenoj sklonosti prema nedopuštenim slalomima bez uporabe pokazivača smjera, sva je prilika, neće doskočiti nikakva umjetna inteligencija, automatizacija, algoritmi i slični izumi novopečenih inženjera prometa. Broj prometnih nesreća, pa i sa smrtnim ishodom, diktira u Zagrebu najskuplje obavezno osiguranje u državi, pa…
Naravno da se gradonačelnik Tomislav Tomašević potrudio gurnuti u proračun za 2024. godinu još aduta i „aduta“ za koje je ne samo pitanje hoće li na njih pasti kritična većina biračkog tijela nego i to ima li realnih izgleda da će se ostvariti. Odnosno da gradonačelnik i uprava platforme Možemo! uistinu ozbiljno misle ostvariti ih, pa uoči izbora istrčati pred Zagrepčane, mašući argumentima: „Evo, gledajte ljudi, napravili smo to i to, pa sudite po rezultatima našeg mandata!“
Na popisu proračunskih želja jeste i rekonstrukcija tramvajskog okretišta na Mihaljevcu (3,7 milijuna eura), obnova ZET-ove uspinjače (osam milijuna eura), kupnja 11 rabljenih njemačkih tramvaja (1,9 milijuna eura), gradnja 288 gradskih stanova za najam u Podbrežju za 900 ljudi (tri milijuna eura), gradnja 10 vrtića, pet škola, ambulante u Gračanima i Odri, kupnja 19 vozila Hitne pomoći, ulaganja u obnovu kina Tuškanac i Kalnik, u nove kulturne centre u Jelkovcu i na tržnici u Trnju…
Tomašević također kani nastaviti solarizaciju javnih zgrada, pa zasaditi 8000 stabala po gradu (devastiranom ljetošnjim uraganom), izgraditi biciklističku magistralu od Jadranskog do Mosta mladosti te istočne rute duž Branimirove ulice. E sad, želje su jedno, a stanje u gradskoj blagajni nešto drugo. Osobito kada od 1. siječnja 2024, u sklopu tzv. porezne reforme, država uzme gradovima prihode od prireza, s dopuštenjem da si to nadoknade (ograničenim) povećanjem stope poreza na dohodak.
To je izravan – smišljen uoči izbora? – udarac HDZ Plenkovićeve vlade prihodima najvećih gradova u zemlji u kojima (u Zagrebu, Rijeci i Splitu, osim u Osijeku, je li) HDZ nije na vlasti, pa njihove „neprijateljske“ uprave i gradonačelnike treba dovesti na tanak predizborni led. Nek se koprcaju pred biračima, jer neće imati dovoljno novca za obećane projekte?
Kako bilo, no zagrebačka tzv. zeleno-lijeva vlast platforme Možemo! svakako će povećati stopu poreza na dohodak na plaće na koju ima pravo, jamačno i do maksimalnih 23%, što, računaju, građani ne bi smjeli osjetiti kao atak na njihove ionako poluprazne džepove i uskratiti Tomaševiću izbornu potporu.
Planirane strateške projekte za godinu 2024. Zagreb će financirati iz svojih izvornih prihoda i kreditima, kojima će se zaduženja povećati 2024. godine 25%, na 119 milijuna eura. Cca 78 milijuna eura već je odobreni kredit Europske investicijske banke. Dio kreditnog novca kani se iskoristiti za sufinanciranje projekata iz EU fondova iz kojih se 2024. godine planira povući 112 milijuna eura. Inače, zagrebački proračun za sljedeću godinu vrijedan je 2,532 milijarde eura, što je u odnosu na drugi rebalans 5,4% više, odnosno cca 8% više u odnosu na plan. To će reći da je gradska uprava planirala rashode na razini prihoda, uključivo i pokrivanje prethodnih Bandićevih deficita od 40 milijuna eura.
Novi odron na Jakuševcu
Budući da u toj računici strši podatak o planiranih 126,6 milijuna eura većih prihoda od poreza na dohodak – što daje za pravo vladi RH kada je ocijenila neopravdanim Tomaševićeve žalopojke da će Zagreb pasti u gadnu nevolju zbog ukidanja prireza tzv. poreznom reformom – očito je da prihodi od poreza na dohodak na plaće rastu za 78 milijuna eura, a na dohodak od kapitala za 34 milijuna eura.
Gradonačelnik Tomašević tu je financijsku zbilju, zericu nabrijanu, sažeo u optimizam: „Nakon dvije i pol godine odgovornog upravljanja Gradom, koje je rezultiralo stabilizacijom financija, što su potvrdile i svjetske kreditne agencije povećanjem više puta kreditnih izgleda i rejtinga Grada, proračun možemo usmjeriti na gradnju i obnovu čak sedam strateških projekata. A kad je riječ o odronu ‘planine smeća’ na Jakuševcu, nismo obavijestili građane, jer taj događaj nije bio štetan za zdravlje. Notorna je laž to što tvrdi HDZ“.
Novi zagrebački proračun za 2024. godinu, predizborno nafutran, očekuje se, gradonačelnik će Tomašević predstaviti na sjednici Gradske skupštine 12. prosinca 2023. S obzirom na odnos političkih snaga i unatoč vrlo žestokom, pa i neselektivnom HDZ-ovom i granatiranju ine političke oporbe, teško je vjerovati da u konačnici neće biti prihvaćen.
I dok se vladajući i oporba natežu oko crvene predizborne krpe, u ponedjeljak rano ujutro drugi se put odronilo brdo smeća na Jakuševcu. Osim kontejnera i nešto tehnike stradala su trojica radnika Čistoće: jedan je ostao bez ruke, a dvojica su lakše ozlijeđena te ih je više, u stanju šoka, zatražilo liječničku pomoć. Tomašević se odmah javio premijeru radi hitnog iznalaženja zajedničkog rješenja za daljnje zbrinjavanje otpada, a ovaj se medijski oglasio: „Vlada nema ništa s tim“. Okreni – obrni, smrdljivi i neuredni „bijeli Zagreb grad“ garant će Tomislavu Tomaševiću doći političke glave.
Doduše, odavno je već trebao doći političke glave Tomaševićevom prethodniku, Milanu Bandiću – “javno ću se spaliti na jakuševačkom smetlištu ako ga ne budem sanirao“ – koji je nizao mandate nakon tog obećanja još 2001. godine, a nije ga ostvario. Nasljednik valjda drži da je Bandićev alter ego? A nije.
