Foto: Pixsell
Manji dio tzv. domoljubne hrvatske javnosti pljeskom je dočekao vijest da su neposredno uoči katoličkog Božića pušteni iz grčkih zatvora braniti se sa slobode i posljednji od stotinu i kusur huligana – samozvanih navijača zagrebačkog GNK Dinama iz tabora Bad Blue Boy’sa (BBB) – što su prije četiri mjeseca uhićeni zbog sudjelovanja u uličnim batinaškim neredima prije utakmice zagrebačkih nogoloptaša i atenskog AEK-a. To večernje divljaštvo, na koje su BBB-ovi huligani organizirano doputovali vlastitim automobilima kroz čak tri države, o čemu je navodno od hrvatske strane bila obaviještena grčka policija koja, pak, nije učinkovito reagirala, završilo je ubojstvom grčkog mladića za koje se najprije sumnjičilo Zagrepčane.
No, DNK analize nakon uistinu nenormalno dugog protoka vremena pokazale su da ubojica nije među BBB-ovim huliganima, pa Grcima nije bilo druge no pustiti uhićenike braniti se sa slobode uz jamstvo vlade RH da će se odazvati na sudska ročišta u Grčkoj za sve ine inkriminacije.
E sad, drugi je par rukava hoće li ta za Hrvatsku sramotna grčka epizoda biti ikomu pouka kako se huliganizam i „navijačko“ batinaštvo ne isplate. Garant da neće. Ni domaće sudske zabrane tek oslobođenim BBB-ima da neko vrijeme ne smiju nazočiti bilo kojim Dinamovim utakmicama dok optužnice za nerede u Ateni ne dobiju pravomoćan pravorijek, neće biti nikomu i nikakva pouka. Neredi u javnom prostoru, batinaštvo i divljački pohodi u dogovorenim „navijačkim“ sukobima (npr. nekidan je policija na Savskom nasipu u Zagrebu spriječila krv uoči derbija Dinama i splitskog Hajduka) izravna su posljedica nereda u trknutim glavama, a te trknute mlade glave plod su totalnog nereda i nečovještva u društvu.
Domovi za 750.000 uzurpatora
Cijela ta nevesela priča, čijih ćemo se epiloga još itekoliko nagledati bez obzira na svu polit-državnu larpurlartologiju o „neophodnosti preventive i obrazovanja mladih za toleranciju i mir“, dogodila se nekako istodobno s jezivim izraelskim genocidom nad Palestincima u Pojasu Gaze te na okupiranima Zapadnoj obali rijeke Jordana i istočnom Jeruzalemu, gdje je židovska država otimačinom i ubilačkim nasiljem naselila iz svijeta cca 750.000 svojih sunarodnjaka u nezakonite kibuce. Izraelski tzv. rat protiv Hamasa ili pravo na samoobranu prognali su iz svojih razorenih domova više od 1,8 do cca 2,5 milijuna Palestinaca, među kojima je i nešto više od 20 hrvatskih državljana u palestinskim brakovima u Pojasu Gaze.
Ljudi su ostali bez imovine i pred izraelskim ubojicama spašavali svoje i gole živote vlastite djece, a hrvatska je diplomacija u Egiptu ofrlje obavila to što su druge zemlje znatno brže i ljudskije učinile za svoje državljane iz sredine osuđene u izraelskom polit-vojnom stožeru na brisanje s lica zemlje i istrebljenje svakoga živog stvora. HDZ Plenkovićevoj vladi – koja uz Zapad neljudski podržava izraelski genocid nad Palestincima u njihovoj silom otetoj stoljetnoj domovini – populistički je bilo stalo da mediji i osobito TV-oko zabilježe kako se „zauzela za hrvatske državljane“ u Palestini, koji su izluđeni i nesretni sletjeli u zagrebačku Zračnu luku. A onda silenzio stampa?
Budući da u proljeće 2024. slijede tzv. veliki izbori (od parlamentarnih i europarlamentarnih do regionalnih, lokalnih i predsjedničkih koncem godine), a kampanja je neslužbeno u punom jeku, HDZ Plenkovićevoj vladi stalo je udariti na sva javna zvona kako je premijer ispunio obećanje: „Hrvatski državljani uhićeni zbog nereda u Ateni bit će oslobođeni do Božića. Osobno sam u kontaktu s grčkim premijerom i naša diplomacija promptno djeluje u tom smislu, tako da su oslobođenim navijačima osigurane i jamčevine, i putni troškovi za povratak u domovinu, i sve što im treba“. Doduše, navijačka BBB središnjica demantirala je štošta od te premijerove populističke samohvale (naime, kažu: „Sami smo, donatori i roditelji uhićenih, platili jamčevine i putne troškove za povratak“), pa je, je li, istina opet ispala vodom dubokom.
No, tako energično i besramno HDZ Plenkovićevo zauzimanje za javni trošak za notorne BBB-ove huligane – koji su se organizirano išli šaketati i razbijati tuđu imovinu u Grčkoj, a uoči Božića i posljednji od 102 pohapšenih pušten je iz zatvora braniti se sa slobode – u totalnom je raskoraku sa zauzimanjem za hrvatske državljane koji su jedva spasili gole živote u izraelskoj agresiji na Pojas Gaze u Palestini. Tim se izbjeglicama nije ni približno nudilo – osobito nakon povratka u RH, gdje su, vrag znâ kako i zašto, otpremljeni u Viroviticu i Vukovar – što se omogućilo BBB-ovim huliganima. Zato što 23 stradalnika koja se ne razlikuju od Palestinaca osuđenih na etničko čišćenje i istrebljenje nisu nikakvo relevantno biračko tijelo? Navijačko, pak, more, pa bilo proustaški i batinaški nastrojeno kao što jest, je li, u stanju je naplaviti na birališna žala čak i nužnu glasačku prevagu, načiniti razliku pa…
„Hrvatski državljani koji su početkom studenoga iz Gaze došli u Hrvatsku, sami moraju snositi troškove evakuacije, a vlasti se nisu potrudile osigurati im osnovne materijalne uvjete“, naglasila je nekidan na javnom skupu u Zagrebu Emina Bužinkić iz Inicijative za slobodnu Palestinu, te Natalija Havelka iz Centra za mir i nenasilje Osijek. „Sve su nas te obitelji izvijestile da su tijekom evakuacije zaprimile pisanu izjavu Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, koju su morali osobno potpisati, a u kojoj je navedeno kako se obavezuju da će u roku od 90 dana vratiti u državni proračun novčani iznos u vrijednosti zrakoplovne karte za sve članove svoje obitelji, na relaciji Kairo – Zagreb, uvećan za troškove izlaznih i ulaznih viza te smještaj u hotelu u Kairu.“
Sramotno iznuđeni potpisi
Na konferenciji za novinare, što su je predstavnice Inicijative za slobodnu Palestinu te Centra za mir i nenasilje održale ispred vladina sjedišta u Banskim dvorima na Markovom trgu u Zagrebu, naglašeno je kako se radi o vrlo visokim iznosima koje ne mogu platiti nesretni ljudi koji su u genocidnim izraelskim operacijama u Palestini izgubili svu imovinu.
Riječ je o svotama od 5243 eura za šesteročlanu obitelj do blizu 7500 eura za osmeročlanu, što je izvan svake pameti. S jedne strane, vlada RH šakom i kapom te bez ikakvih uvjeta nudi/daje javni novac huliganima koji, je li, globalno sramote Hrvatsku, svoj klub za koji navodno navijaju i fizički napadaju novinare pri izlasku iz zagrebačke Zračne luke te ne pokazuju makar trunku grizodušja zbog svega što su počinili u tuđoj zemlji (garant, činit će to i ubuduće), a s druge strane – ta se ista HDZ Plenkovićeva vlada bezdušno, nečovječno odnosi prema brojnim višečlanim stradalničkim obiteljima vlastitih državljana prognanim iz Palestine pod prijetnjom smrti.
„Te su obitelji bile zatečene izjavom koju su dobile na potpis“, naglasila je Emina Bužinkić, „ali su se bojale kako neće moći nastaviti putovanje ako ju ne potpišu. Radi se o 23 osobe od kojih neke nemaju hrvatsko državljanstvo. Unatoč tomu što su većina hrvatski državljani, ne tretira ih se kao hrvatske državljane. Prepušteni su samima sebi. Nitko iz vlade RH nije se ni potrudio osigurati im smještaj i prehranu, higijenske artikle, zdravstveno osiguranje, pristup obrazovanju njihovoj djeci, kao ni pristup osnovnim materijalnim uvjetima za uredan svakodnevni život“.
Nesretni prognanici iz Palestine životare dobrom voljom humanih hrvatskih ljudi budući da za HDZ-ovu vladu i premijera praktično ne postoje, je li, za razliku od BBB-ovih notornih huligana, ali i cca 23.000 izbjeglica iz Ukrajine. Ukrajincima je HDZ Plenkovićeva vlada – ne bi li se premijer karijerno bolje pozicionirao u kadrovskoj križaljci EU-a i ljepše izgledao na pogled s balkona Bijele kuće – omogućila bolji tretman no što su ga imali u vlastitoj domovini do rata i što ga danas imaju hrvatski građani.
Ukrajinske izbjeglice netom po prelasku hrvatske državne međe dobile su odgovarajući smještaj i urednu prehranu (od hotela do privatnih stanova), izravnu novčanu pomoć od cca 500 eura, djeca su primljena u vrtiće i škole, roditelji su zaposleni i primaju plaće, zdravstveno su osigurani… Neki su – dobrim dijelom sposobni da brane Ukrajinu, ali… – doputovali u luksuznim automobilima i financijski potkovani bolje od većine hrvatskih žitelja, ljeti borave u skupim apartmanima na Jadranu… Hrvatski jadnici iz Pojasa Gaze nisu sigurni što će sutradan dati djeci na tanjur, a HDZ-ova ih vlada „ne doživljava“ ne samo kao sudržavljane, nego ni kao ljude.
„Još smo 14. studenoga 2023. uputili otvoreno pismo vladi RH na koje još nismo dobili odgovor“, požalila se Bužinkić novinarima. „Tražili smo izrijekom da se pobrine o ovim obiteljima, da im se omogući pristup hrani, higijeni, stanovanju u nekim pristojnim uvjetima, jer obitelji koje smo dosada upoznali, njih četiri, žive u trošnim kućicama ili u sobama rodbine što su ih dobili na privremeno korištenje.“ Po riječima Natalije Havelke, tim obiteljima nakon evakuacije iz Pojasa Gaze nije pružena zaštita kao posebno marginaliziranim državljanima RH koji su napustili svoje domove zbog ratnih događaja, straha od progona i straha za vlastiti život te se u te domove više ne mogu vratiti. Sedmero od tih prognanika jesu malodobna djeca. Bužinkić napominje da je zakonska obaveza uključiti izbjegličku djecu u obrazovanje u roku od 30 dana, plus učenje hrvatskog jezika ako ga ne poznaju, međutim to u ovim slučajevima nije učinjeno.
Ni ministar vanjskih i europskih poslova, Gordan Grlić Radman, niti mu, pak, obrazovni kolega Radovan Fuchs o tomu – ni abera. Pa, gdje će oni kad im gazda Andrej Plenković „ima prečih briga“ od elementarnog, je li, preživljavanja 23 „hrvatska Palestinca“?! HDZ Plenkovićev RH više od dva mjeseca ignorira ne samo zakonsku obavezu prema stradalnicima nego i elelemtarnu humanost, kojom se inače diči, arčeći javni novac poreznih obveznika na svaki sramotni hir washingtonsko-bruxelleskoga zločesto neempatičnog činovništva. Trenutnoj je hrvatskoj vladi, protivno volji većine građana (vidi nezavidno stanje rejtinga u CRO Demoskopu) također sasvim nevažno što hrvatske izbjeglice iz Pojasa Gaze nemaju nikakvu zdravstvenu skrb zemlje čije državljanstvo posjeduju.
Hitan otpis troškova
„Jedno maloljetno dijete s hrvatskim državljanstvom, koje ima prijavljeno prebivalište u RH, stršeći je primjer te vladine nebrige“, tvrdi Havelka, „za razliku od hrvatskih državljana evakuiranih u travnju 2023. iz Sudana, koji su zbrinuti u državnim stanovima na godinu dana te su im plaćeni svi režijski troškovi“. Emina Bužinkić stoga u ime Inicijative za slobodnu Palestinu zahtijeva od vlade da hrvatskim izbjeglicama iz Pojasa Gaze smjesta „otpiše troškove evakuacije, jer se i ne smiju naplaćivati, bez obzira na to što ih vlada naziva troškovima putovanja od jedne sigurne zone do druge. Tim više jer je vlada RH otpisivala takve troškove čak i građanima drugih zemalja. Osim toga, potrebno je hitno donijeti i odluku o osiguranju zbrinjavanja ‘hrvatskih Palestinaca’, koje uključuje stambeni smještaj i pristup svima materijalnim i socijalnim pravima, facilitaciju k zapošljavanju i obavezno rješavanje pitanja zdravstvenog osiguranja na koje bi svi imali univerzalno pravo te omogućiti upis djece u vrtiće i škole, kao i učenje hrvatskog jezika“.
Doduše, punoljetne su se hrvatske izbjeglice iz Palestine javile Zavodu za zapošljavanje RH, ali do danas im nije ponuđen nikakav posao, unatoč tomu što izrazito deficitarno tržište rada uvozi radnike praktično iz cijelog svijeta, pa je do konca godine već izdano blizu 180.000 radnih dozvola. „Većina tih naših ljudi iz Palestine fakultetski je obrazovano, predali su svoje diplome na nostrifikaciju i molbe za upis svoje djece u škole“, kaže Havelka. „Sve te obitelji prijavile su se i Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb te su primile jednokratnu pomoć po 465 eura po obitelji, i to je sve što su u materijalnom smislu dobile od hrvatske države. Na zahtjeve, pak, o ostvarivanju zajamčene minimalne naknade nema odgovora. Nakon dva mjeseca nisu primili ni eurocenta zajamčene minimalne naknade.“
