Esad Bajtal: Stid me je!

Sve ovo ispisujem teškom gorčinom građanskog i ljudskog stida koji me pritišće i melje poput mlinskog kamena. I nije me stid što se stidim. Jer, stid je ona istinska mjera naše ljudskosti. Samo iz stida progovara istinska čovječnost Čovjeka. Stidim se, dakle, postojim!

foto: š.g

Izuzetno loš odaziv građana na godišnjicu protesta, obeshrabrio je mnoge.

Ali nema potrebe za tim.

To i nije tako porazno što na prvi pogled izgleda.

Čak štaviše!

Budimo realni: Razlog lošem odazivu je ili zimsko vrijeme (studen), ili – strah građana.

I jedno i drugo pada na obraz vlasti.

EKONOMSKA KRIZA

Foto: FN

Dakle:

Ako je u pitanju STUDEN, onda to govori samo o tome da ogroman broj golih, bosih i neuhranjenih građana, nije mogao da se izlaženjem na ulicu, izloži riziku ugrožavanja svog krhkog zdravlja. Tim prije što bez posla i zdravstvenog osiguranja ne bi bili u prilici da sebi obezbijede ionako preskupo liječenje.

Kad bi bilo pameti, umjesto što potajno likuju, vlasti bi trebale da se POSTIDE odsustvom pokazane i ubogošću prokazane bijede vlastitih građana.

A ako je u pitanju STRAH naroda, onda sva vlastodržačka priča o etno-demokratiji pada u vodu, iz koje izranja i drugi, dodatni razlog, za STID ovdašnjih vlastodržaca.

To je logička strana stvari.

Ali, logika je odavde – poodavno protjerana.

Od STIDA VLASTI, baš kao i od njenih pustih OBEĆANJA, očito nema ništa.

Pa šta nam ostaje?

Ostaje još samo vlastiti stid.

Stid žrtve.

Stid poniženih i uvrijeđenih građana zbog vlastodržačke – BESTIDNOSTI.

A njega nam NIKO i NIČIM ne može zabraniti.

Stid me je!

Sve ovo ispisujem teškom gorčinom građanskog i ljudskog stida koji me pritišće i melje poput mlinskog kamena.

I nije me stid što se stidim.

Jer, stid je ona istinska mjera naše ljudskosti.

Samo iz stida progovara istinska čovječnost Čovjeka.

Stidim se, dakle, postojim!

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Esad Bajtal

Esad Bajtal

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Konačno, i slijedom idejno-zločinačke matematike, Zločinac nije ni pobio baš sve što je trebao da pobije. I ne onako kako mu je to bilo planski...
Kad je bio na vrhuncu svoje fascinantne i još uvijek magično nedostižne karijere, za Safeta Isovića, muzički znalci i stručnjaci rekli su kako bi, da se umjesto narodnoj muzici, okrenuo operi,...
Dakle, genocid je ništa. Sitnica. Negiranje genocida, još manja. Pa čak i psovanje genocida. I njegovo veličanje. I prijetnja novim: "Nož, žica, Srebrenica". Sve je to - ništa. I nije sporno....