U poređenju sa Sjedinjenim Državama i Kinom, produktivnost i razvoj Europske unije značajno zaostaje. Apostrofirane su tri ključne slabosti: inovacije u modernim tehnologijama, proces dekarbonizacije, te sigurnosna politika. Uz obrazloženje da Europa ovdje nije iskoristila svoj potencijal zbog sopstvene podijeljenosti i manjka koordinacije, Draghi predlaže jaču centralizaciju europske ekonomije. Radikalne promjene, te novu strategiju treba i industrijska politika. To podrazumijeva velika ulaganja, uključujući i zajednička zaduženja. Konkretno, 800 milijardi investicija na godišnjem nivou.
Poticaje i komercijalizaciju inovacija i naučnih istraživanja (prije svega iz oblasti farmacije, energetike, vojne tehnologije, te umjetne inteligencije općenito) pozdravljaju gotovo svi relevantni subjekti u EU, a najviše se komentiraju segmenti vezani za dosadašnju politiku i legislativu dekarbonizacije.
Ona se najbolje ogleda kroz prizmu trenutnog stanja u automobilskoj industriji, sve manje konkurentnoj ne samo na globalnom, već, simptomatično, i na sopstvenom tržištu. Tako su u Bruxellesu provodili zakone o okolišu i globalizaciji, a Kina je (is)koristila priliku plasirajući svoje električne modele na europsko tržište. Automobili sa unutrašnjim sagorijevanjem iz domaćih proizvodnih pogona bi kvalitetom i tehnologijom ostali konkurentni da EU nije sebi uskočila u stomak najavom zabrane proizvodnje benzinaca i dizelaša od 2035 godine. Istovremeno, nizom pravnih regulativa o konkurentnosti, onemogućene su i državne investicije ili kompanijske fuzije. Bez ovog, teško je održati platni nivo radne snage koja garantira ne samo kvalitetu proizvoda, već je godinama bila temelj jake srednje klase Zapadne Europe (i najboljeg potrošača istog tog tržišta!). Uz to, elektrifikacija automobila zahtijeva i nove sirovine poput litija. U međuvremenu, Kina nudi svoje brendove po znatno nižim cijenama. Nastavi li se trend zatvaranja pogona i otpuštanja radnika (ili pritisak smanjenjem plaća) domaća potražnja samo će opadati, što je, kako kaže talijanski ekonomista, recept za potkopavanje društvenog modela.
Naglašavajući da je period globalizacije prošao, te otvoreno prozivajući Sjedinjene Države i Kinu da često ne igraju po pravilima međunarodne trgovine, Draghi sada zahtijeva smanjenje birokratskih prepreka za europske firme. Zanimljivo, upravo je on bio na čelu Europske središnje banke za vrijeme krize u Eurozoni i formiranja modela donošenja odluka po ograničavajućim regulativama čije ukidanje sada traži.
Draghi je naglasio važnost obezbjeđivanja resursa: “Ako želimo da ostvarimo klimatske ambicije bez povećanja naše zavisnosti od zemalja na koje se više ne možemo osloniti, potrebna nam je sveobuhvatna strategija koja pokriva sve faze kritičnog lanca opskrbe mineralima.“
Ovo je, vjerovatno, i najznačajnija rečenica u kojoj se pod ‘sveobuhvatnom strategijom’ može pronaći cijeli, Europskoj uniji nepriključeni prostor bivše Jugoslavije. Sa sve medijski pokrivenim proljetnim nacionalnim tenzijama dok se iza (više) zatvorenih vrata razgovaralo o litiju i izjavom Von der Leyen nakon susreta sa Aleksandrom Vučićem: “Imamo naš Razvojni plan i dogovor o održivim sirovinama, litijskim baterijama i električnim vozilima. Od toga će direktnu korist imati građani Srbije. Računamo na to da Srbija pokaže posvećenost progresu na izabranom putu, EU putu.“
Dotaknuvši se teme odbrane i sigurnosti, Draghi insistira na kupovini oružja iz vlastite namjenske industrije unutar bloka. “Mnoge zemlje EU se ubrzano, u punom obimu naoružavaju nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali 78 posto od 75 milijardi eura koje su zemlje potrošile na odbranu između juna 2022. i juna 2023. otišlo je izvan bloka, od toga 63 posto Sjedinjenim Američkim Državama”, rekao je bivši šef Europske središnje banke. Ističući problem rasparčanosti, Draghi predlaže ulaganje u odbranu koja bi, po njemu, trebala biti zajednička. Na posljetku, ali nimalo nevažno, čak i da se svih 27 članica složi oko sve i jedne detektirane stavke zastoja i načina rješavanja, ostaje pitanje izvora onih 800 milijardi eura zajedničkog ulaganja. Tako je, naprimjer, predsjedavajuća Europske središnje banke Christine Lagarde deklarativno podržala plan svog prethodnika, ali je vrlo jasno dala do znanja kako će članice same morati da se snalaze za izvor financija.
Reakcije na elaborat su podijeljene ne samo od zemlje do zemlje, već i unutar njih, pa čak ni tradicionalno polarizirana ljevica i desni centar reagiraju od slučaja do slučaja, od teme do teme.
Uostalom, nijedan od problema koje je službeno detektirao Draghi nije nov niti nepoznat javnosti.
Ovdje je najzanimljiviji tajming njegove objave koji se poklapa sa formiranjem ekipe koja će u narednih pet godina vedriti i oblačiti EU-om. Na čelu sa Ursulom von der Leyen, naravno. Bit će zato zanimljivo pratiti u kom će smjeru teći realizacija Draghijeva plana, pogotovo kada se zna čijoj agendi naginje, a bez čije provedbe talijanski ekonomista predviđa EUropljanima život u agoniji.
Kakav orijentir Draghijev plan može biti Bosni i Hercegovini?
Kao dobar indikator može poslužiti financiranje i funkcionalnost zdravstvenih sistema.
Po podacima sa Eurostata, zaposleni građani BiH spadaju u gornji dio procentualne ljestvice izdvajanja za ZO, pretekavši Irce, Poljake, Luksemburžane, Hrvate, Mađare, Rumune, Slovake, Čehe, Slovence.
Dobiju li onda i usluge kakve imaju građani država sa sličnim procentualnim izdvajanjem?
Poređenja radi, porezni obveznik u Belgiji u prosjeku za zdravstvo (puno porodično osiguranje) izdvaja oko 100 eura kvartalno. Tim iznosom pokriveni su svi troškovi liječničkih pregleda i terapija, hospitalizacija, stomatološke usluge koje podrazumijevaju održavanje zdravlja zubi (plombe, poliranja, tretmani procesa na zubima), te besplatne zubne aparatiće, bravice, estetska izduživanja brade za pacijente mlađe od 18 godina itd. Lijekovi po propisanim terapijama su besplatni. Ljudi sa specifičnim bolestima, u koje spadaju i onkološki pacijenti imaju pravo na dodatne mjesečne iznose iz domene financijske podrške (financiële steun). Odabir službene verbalne konstrukcije (podrška, ne pomoć) nije slučajan, jer sistem razvijenog socijalnog senzibiliteta i na ovaj način štiti dostojanstvo svojih građana. Jaz između državnih i privatnih liječničkih ustanova u Belgiji je spriječen utvrđenim cjenovnikom usluga, koji ne može varirati od klinike do klinike (ili ordinacija) već od godina liječničkog iskustva i uže specijalnosti.
Za to vrijeme (i manje- više proporcionalno jednaka izdvajanja) u Bosni i Hercegovini oboljeli porezni obveznici dižu kredite za nabavku citostatika, starija populacija troši dobar dio ionako mizernih penzija na medikaciju za hronične bolesti, presretna kad im poneki novi lijek osvane na famoznoj esencijalnoj listi, često nedostaju reagensi, stomatološke usluge sa ZZO markicama u realnosti se svode na vađenje zubi…
Gdje i kod koga završi novac poreznih obveznika BIH kojim plaćaju za punu zdravstvenu uslugu, dok vladajućim strukture ne samo obmanjuju, već i ponižavaju ustaljenim narativom o jednokratnoj pomoći?
Nedostatak transparentnosti je zapanjujući, a zdravstveni sektor je podjednako nefunkcionalan kao i svi ostali segmenti društva. Uostalom, uz zdušnu asistenciju međunarodne zajednice, bosanskohercegovački politički sistem je i kreiran tako da država ne može funkcionirati ni u jednoj bitnoj sferi. Predstavnici EU koji bi tobož trebali poticati napredak u protekle su tri decenije uzgojili i sada samo recikliraju političku garnituru koja takvo stanje održava.
U zemlji koja je vidno sve zapuštenija, brižno se njeguje narativ božjeg davanja u svim oblastima društva, oslobađajući tako od stvarnosti otuđen politički polusvijet svake odgovornosti.
Istovremeno, u poplavi tipskih tv emisija, sluđen obespravljenošću i neimaštinom izađe na dnevnoj bazi bar jedan iz korpusa nesretnika da u prigrljenom modusu bespomoćne žrtve (svega i svačeg), pomirljivo, sa navježbanom skrušenošću, konstatuje kako je, eto, sve božje davanje i ravno u kamere zaželi motornu pilu, kravu, veš mašinu… “Ako Bog da”, ulit će nadu posjetitelj sa bubicom zakačenom na košulju, dok se na ekranu nižu brojevi žiro računa paralelnog socijalnog sistema izgrađenog na ostacima kolektivne solidarnosti.Božja asistencija, pak, nije potrebna kada se prenose ovlasti sa države na privatne domene, raspisuju tenderi ili bira vozni park. Za autoput koji će se uskoro graditi. ABd. I aMMFd…Ovako se može u nedogled. Sve dok sami građani ne izađu iz pasivnosti i ne zauzmu se za sebe, tražeći bezuslovno ono što im pripada. Varaju se svi koji očekuju neku bezuvjetnu dobronamjernu podršku od bilo koga. Predstavnici međunarodne zajednice, Europske unije kao i politički BH etablišment se vode isključivo vlastitim interesima. Građani BIH i interesi građana daleko su od njihove agende. Njihovo djelovanje se može iščitati i predvidjeti u smjernicama Maria Draghija. Istina, orijentacija ka EU za Bosance i Hercegovce nema alternativu, ali sa nametnutim političkim sistemom koji je od nje napravio državu sa posebnim potrebama, te konstelacijom odnosa u i oko nje, ljudi u BiH su zarobljeni u nekoj vrsti limba. Ni skori općinski, ni naredni opći izbori neće promijeniti ništa, to je svima jasno. Zemlji ne trebaju stari igrači u novim strankama. Treba joj novi sistem, vođen ljudima sa jasnim i odlučnim političkim stavom i prema vani i prema unutra, ali prije svega sa vizijom i planom progresa, a ne postojećim trgovcima ljudskih sudbina. Njega mogu izgraditi jedino građani dovoljno samosvjesni da ne računaju, niti pristaju na međunarodnu milostinju, šta god ona podrazumijevala, već na vlastite ljude i, danas možda najbitnije, vlastite resurse za ekonomsku emancipaciju. Bez toga, teško da BiH može postati išta drugo do neka vrsta istorijskog muzeja na otvorenom, trodnevna turistička ponuda na relaciji Mostar-Sarajevo-Banjaluka.
