(foto EXPA/Max Slovencik)
Novi predsjednik austrijskog SPÖ-a nekadašnji je radnik Andreas Babler, koji se za vrijeme kampanje izjasnio kao marksist, nakon velikog skandala ipak je odnio pobjedu na stranačkim izborima
Novi predsjednik Socijaldemokratske partije Austrije (SPÖ) postao je uvjereni ljevičar Andreas Babler, međutim, ne prije nego što je izbornu konferenciju održanu 3. lipnja obilježio veliki skandal. Naime, nakon što su Babler i njegov protukandidat Hans Peter Doskozil održali govore, a ukupno 602 delegata ubacila svoje listiće u glasačke kutije, za novog stranačkog šefa proglašen je Doskozil i to s 53 posto dobijenih glasova, prema 47 posto Bablerovih.
Rezultat nikog nije iznenadio, jer Doskozila su mnogi vidjeli kao favorita. Međutim, nakon što je jedna novinarka na Twitteru primijetila da nešto ne “štima” u ukupnom zbroju glasova, izborna komisija ponovno je provjerila listiće. Osim greške pri zbrajanju, ispostavilo se da je su rezultati obrnuto uneseni u Excel tablicu – onih 53 posto glasova zapravo pripada Bableru, objavljeno je 5. lipnja. SPÖ se i tako već nalazi u krizi izazvanoj ispodprosječnim rezultatima nedavnih izbora u Koruškoj i lošim anketnim rejtingom, a sada je još postao i predmet ismijavanja u medijima.
Sam Babler inače je u izbornu kampanju ušao kao autsajder. Gradonačelnik malog grada Traiskirchena nedaleko od Beča, u kojem je smješten najveći objekt za smještaj migranata u zemlji, postao je poznat zahvaljujući solidariziranju s izbjeglicama i žestokim kritikama austrijske migrantske politike. Na početku je u anketama stajao lošije i od dotadašnje stranačke predsjednice Pamele Rendi-Wagner iz neoliberalno-tehnokratskog krila SPÖ-a, i stranačkog desničara Doskozila, inače guvernera Gradišća poznatog po tvrdom stavu prema migrantima.
Međutim, Babler je u prvom krugu izbora, održanom neobveznim izjašnjavanjem članstva od 24. travnja do 10. svibnja, prvo uspio izbiti na drugo mjesto minimalnom prednošću pred Rendi-Wagner (31,5 naspram 31,4 posto), a potom poraziti i Doskozila. Nekadašnji radnik Babler socijaliziran je kao marksist u takozvanom “Stamokap” krilu SPÖ-a (kratica potječe od Lenjinovog pojma “Staatsmonopolistischer Kapitalismus”, odnosno “državnomonopolni kapitalizam”). Tijekom kampanje izjasnio se kao marksist – “marksizam je odlična perspektiva za dobro razumijevanje ekonomskih odnosa”, dodao je.
Izvučena je i snimka iz 2020. na kojoj je Europsku uniju nazvao “najagresivnijim vanjskopolitičkim savezom ikad” i proglasio “gorom od NATO-a”. Nakon žestokih kritika mainstream medija izjavio je da nije marksist u smislu koji bi podrazumijevao ukidanje privatnog vlasništva ili diktaturu proletarijata.
U kampanji je, inače, zastupao progresivne politike: državne intervencije kojima bi se uklonio jaz između plaća muškaraca i žena, uvođenje zakonskog prava na grijanje i zabranu isključivanja grijanja kućanstvima koja ga ne mogu plaćati, besplatne školske obroke za siromašnu djecu, značajno povećanje izdataka za starije, zabranu špekulacija nekretninama, uvođenje kontrole cijena i poreza na višak dobiti na energetskom tržištu, kao i sveobuhvatnog nacionalnog “Green New Deala”, koji podrazumijeva i brojna radna mjesta.
Bablerovo uključivanje u izbornu kampanju, a potom i pobjeda izazvali su euforiju austrijske ljevice. Istovremeno je prisutna poplava novinarskih komentara kako je SPÖ ovim izborom sebi zatvorio put do vlasti. Stranka, naime, parlamentarne izbore – sljedeći se održavaju u jesen 2024. – sigurno ne može osvojiti sama – trenutno u anketama uživa svega 20 posto podrške. Najveću potporu Austrijanaca, njih 27 posto, uživa tvrdo desna Slobodarska stranka (FPÖ) s kojom socijaldemokrati sigurno ne mogu koalirati, dok nekih 22 posto potpore imaju tradicionalni konzervativci iz ÖVP-a, odnosno Austrijske narodne stranke.
Iako su narodnjaci i socijaldemokrati u prošlosti često bili u velikoj koaliciji, nije izgledno da je to moguće sa SPÖ-om kojeg vodi izraziti ljevičar. Osim toga, upozorava bečki Der Standard, ÖVP i FPÖ su još od 1983. zajedno imali većinu u parlamentu, a socijaldemokrati nisu sami uspjeli osvojiti vlast od legendarnog Bruna Kreiskya. Kreisky je bio kancelar od 1970. do 1983., a kao vođa SPÖ-a umio je privući i glasače desnog centra. Babler će vjerojatno ciljati uspostavi koalicije zajedno sa Zelenima i liberalnom strankom NEOS, koje obje imaju po 11-12 posto podrške, no i NEOS-u će njegovi ekonomski stavovi biti problem.
Austrijom, inače, od 2020. vlada koalicija ÖVP-a i Zelenih predvođena narodnjačkim premijerom Karlom Nehammerom. Društveno-političku situaciju opasnom čini spomenuta popularnost FPÖ-a, čiji aktualni lider Herberti Kickl zastupa islamofobne stavove i povlačenje Austrije iz međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, ukoliko oni priječe deportacije migranata. FPÖ je tijekom njegovog vodstva pokrenuo i inicijativu kojom bi se djecu prisililo da na igralištima govore samo njemački. Austriju Kickl vidi kao tvrđavu europskog identiteta, dok vanjskopolitički održava bliske veze s Viktorom Orbánom, a sklon je i Rusiji Vladimira Putina. Zbog realne mogućnosti da upravo Kickl bude sljedeći austrijski kancelar u Bruxellesu se već pale alarmi.
Sve u svemu, Bablera očekuju herkulski zadaci, no nekadašnji strojar već je došao daleko dalje nego li je većina mogla i zamisliti. Ni ekstremni nacionalizam FPÖ-a, ni propali neoliberalni model društva koji je i doveo do uspjeha populističke desnice sigurno nisu put u budućnost. Iako SPÖ trenutno “leži na dnu”, poručio je Babler nakon svog izbora, “budućnost pišemo sami”.
