foto: Pixsell
Poljodjelska se traktorska revolucija napokon prelila i na hrvatsko tlo, gdje ljude s njiva, pašnjaka, vinograda, voćnjaka, iz staja, svinjaca i inih nastambi s tzv. stokom sitnog zuba – koja ne zna za radno vrijeme, godišnji i pošten noćni odmor! – taru iste polit-birokratske nevolje i more iste tržišno-konkurentske brige kao i sve njihove supatnike po europama: od Francuske, Belgije i Njemačke do Španjolske, Italije, Bugarske, Grčke… Francuski je predsjednik Emmanuel Macron dignuo na noge 15.000 policajaca ne bi li amortizirao opsadu Pariza. „Bruxelles nas uistinu smatra stokom sitnog zuba i to više nećemo dopustiti“, čuje se gromoglasno jedinstvo s tisuća traktora gnjevnih poljodjelaca: od Brandenburških vrata u Njemačkoj i Slavoluka pobjede na Place Charles de Gaulle (Place de l’Étoile) i Avenue des Champs-Elysees do pravog ratišta ispred samog sjedišta EU. Pred Europskim parlamentom gorjele su gume, letjelo je kamenje, pucala su stakla, čuli se urlici i vrisak, pa se smjenjivali policijsko-prosvjednički juriš za jurišem… „No pasaran!“ EU politici koja za tuđe babe zdravlje uništava europsko poljodjelstvo!
Poljski poljoprivrednici sada blokiraju granične prijelaze s Ukrajinom i razbacuju iz transporta žitarice koje u velikim količinama pristižu u Uniju. Pet EU zemalja, čiji poljoprivrednici/gospodarstvo trpe najveće štete zbog uvoza iz Ukrajine – na mala su ga vrata oktroirali Ursula Röschen/Ružica von der Leyen i Charles Yves Jean Ghislaine Michel s bruxelleskom družbom, ne bi li time osnažili kijevski vojni proračun – lani je zabranilo i provoz tih žitarica kroz svoje države. No zabrane su samo fingirane: žitarice pune zabranjenih u Uniji pesticida završavale su u europskim mlinovina i na stočnim farmama, u trgovačkim lancima, pekarnicama, slastičarnicama, u obiteljskim kuhinjama bez obzira na njihovu toksičnost. Nazdravlje toj i takvoj politici bivše njemačke ministrice obrane, koja sada aplicira na drugi mandat u Europskoj komisiji. Sic transit.
Monopoli na farme peradi
A, mrtvi-hladni, EU birokrati upravo su izboksali dodatnih 50 milijardi eura tzv. pomoći Ukrajini, u kojoj besprimjerna korupcija cvjeta u samomu državnom i vojnom vrhu, odgađaju se redovni izbori, a rat s Rusima – već neko vrijeme u globalnom zamoru čak i u samom SAD-u (republikanci u Kongresu ulažu veto) – vidljivo ulazi u gubitničku fazu. Nešto je trulo u državi Danskoj, pardon – eurounijskoj. Dakako da Ukrajini treba pomoći obraniti se – ne oligarsima da natrpavaju džepove tuđim humanitarnim odricanjem, npr. kupuju po RH monopole na farme peradi (Međimurje, Banija) i lance unosnih hotela po Dalmaciji, voze skupocjene automobile u izbjeglištvu (npr. u Dramlju) ili, pak, usred turističke sezone „rezerviraju“ preko noći ručnicima najbolja mjesta na plažama (npr. Novi vinodolski), da jeftino dilaju po Uniji žitarice pune zabranjenih pesticida… – ali ne na štetu vlastitih poljodjelaca i inih građana.
Bog je najprije sebi napravio bradu. Unija nije bankomat korumpiranih ukrajinskih političara i oligarha – što je nekidan američka senatorica ukrajinskih korijena izravno skresala u lice državnom tajniku SAD-a Antonyju Johnu Blinkenu, sic transit – pa kad već EU ima novca, a ima i gorući problem u proizvodnji hrane s vlastite njive, valjda se zna što je preče. Europa je sada i u bijednoj našoj planula pod egidom „Poljodjelci svih eurozemalja, ujedinite se!“ Poljoprivredna solidarnost na djelu, ali i oštra opomena HDZ Plenkovićevoj vladi – u nizu prosvjeda u posljednje vrijeme: sudaca, javnih bilježnika, liječnika, prosvjetara i slično, državnih i javnih službi – da se ne igra s daljnjom devastacijom poljoprivrede u okolnostima kada je RH prisiljena uvoziti cca 65% hrane. I to zemlja kadra hraniti na svojoj tzv. zelenoj i plavoj njivi 20–25 milijuna ljudi.
Do zla boga loša, nesposobna CRO vlast Andreja Plenkovića i političke, ZNA SE, opcije – jedine stranke među cca 170 registriranih pravomoćno osuđeno za pljačkanje vlastitog naroda, čiji bivši premijer Ivo Sanader guli višegodišnju robiju zbog kriminala – arči cca četiri milijarde eura na godinu na uvoz hrane za manje od 3,9 milijuna glasnih usta. Uza sve to, ima 750.000 žitelja na samom rubu i ispod granice siromaštva, gotovo uništen stočni fond (npr. od više no 60.000 proizođača mlijeka, ostalo ih je svega 3000), a tzv. digitalno birokratiziranje OPG-ova po direktivama Europske komisije i izmišljanje sve novih i novih obaveza prešlo je svaku mjeru zdravog razuma. Neumjeren uvoz bofl-hrane iz EU i tzv. trećih zemalja i nezajažljiv, stalan rast ulaznih troškova pod inflacijskim, ali i izgovorom o „ničim izazvanoj“ (sic transit) ruskoj agresiji na Ukrajinu, ubili su konkurentnost domaćeg poljodjelstva na tržištu. Cijene su sunule u egzosferu. Milijunima je uskraćena kvalitetna prehrana.
To je problem poljodjelaca u EU zemljama tzv. prve brzine, ugroženima previsokim porezima, rastućim troškovima proizvodnje koje prihodi više ne pokrivaju, te znatno jeftinijim uvozom. Pritisnuta strahom od toga da „seljačka buna“ ne izmakne kontroli par mjeseci prije tzv. velikih izbora, Europska je komisija olabavila kapitalističko-tržišnu strogoću u odnosu na primjenu tzv. komunističkih obrazaca subvencioniranja poljodjelaca, ali i svih žitelja na tržištu s cca pola milijarde potrošača. Pa je tako i tzv. CRO mali od bruxelleske kužine nabrzaka dao objaviti da će „hrvatska vlada produljiti od 31. ožujka 2024. na još godinu dana subvencioniranje potrošačima prirodnog plina, električne struje, benzina i 30 prehrambenih proizvoda“, čija je državna kontrola trebala prestati tog nadnevka, na što je upravo Europska komisija nedavno upozorila RH: „Vi ste među četiti zemlje članice koje moraju hitno prestati s tom državnom intervencijom“, inačeprimijenjenom zbog pandemije koronavirusa i inflatorne eksplozije.
Vrlo brzo nakon toga Komisija se ugrizla za jezik, jer se Stara dama bila zatresla masovnim buntom tipa „Poljodjelci svih eurozemalja, ujedinite se!“ I ujedinili su se. Doduše, hrvatski s malim zakašnjenjem, ali evo ih, tu su, kolone traktora nakićenih trobojnicama i paprenim transparentima, opet su na ulicama i trgovima. U Bruxelles su se slile gnjevne kolone iz cijele Europe, što uistinu nije viđeno u novije doba i to nije mala stvar.
Glavna režimska medijska tzv. javna kuća HRT – u trenutku kada stotine traktora međimurskih i slavonskim OPG-ovaca, gnjevnih na EU CRO politiku koja ih uništava, blokiraju prometnice i gradska središta – krajnje neprofesionalno, pristrano i navijački staje u obranu HDZ Plenkovićeve vlade. Je li, što mediji nisu objavili, to se nije ni dogodilo? Dok Hrvatskom brekću teški poljodjelski dizelaši, vijore nacionalne trobojnice i bodu oči po vlast vrlo neugodne parole – što mora biti prva vijest profesionalnoga nacionalnog novinarstva – HTV-ove informativne emisije počinju nekim zahtjevima za novim tzv. sankcijama Rusiji zbog smrti utamničenog Alekseja Anatoljeviča Navaljnog. Nastavljaju se prosvjedima u Tel Avivu protiv vjersko-konzervativne izraelske vlasti, humanitarnom katastrofom u Palestini, zahtjevima za oslobođenjem protuameričkog „zviždača“ Juliana Paula Assangea i tek marginalno šturom viješću o poljodjelskoj „revoluciji“ u bijednoj našoj.
Mafijaški bossovi?
Neusporedivo više prostora, prednost i reprezentativna mjesta u HRT-ovim vijestima zapasuje HDZ Plenkovićeva anatema tzv. lijevo-liberalne oporbe, koja je na velikom prosvjedu na Markovom trgu 17. veljače 2024. nazvala tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana mafijaškim bossom 1990-ih godina, a danas njegova nasljednika od 2016. godine Andreja Plenkovića. U prosvjedničko-predizbornoj euforiji, je li, možda jest preteška kvalifikacija o mafijaškom bossu i tih olovnih 1990-ih godina i Plenkovićevih umalo osam na čelu i HDZ-a i vlade, ali je javnosti itekako poznato kako je Tuđman i s kime konspirativno došao na vlast u nogometaškoj baraci na Jarunu umjesto u hotelu Panorami, što su bile posljedice njegove fiks-ideje o „150–200 bogatih hrvatskih obitelji“, ratnog i pretvorbenog profiterstva, kako je postao vlasnikom rezidencijalne vile u Nazorovoj ulici, otkud stotine tisuća DEM i dolara u banci „siromašku koji nije imao za grijanje zimi“, pa je zamotan u deku diktirao supruzi Ankici kojekakva svoja ukoričena „bespuća“ i „zbiljnosti“.
À propos, proturuski ekstremno našpičen premijer Plenković – lijepoga ruskog imena Andrej – osmu je godinu autoritarni vođa jedine među cca 170 registriranih političkih stranaka pravomoćno osuđene za pljačkanje vlastitog naroda i autoritarni šef vlade iz koje je, je li, u manje od puna dva mandata nečasno izletjelo 30 ministara zbog grijeha povezanih s kriminalom. Jednoga je, Darka Horvata, policija izravno iz kreveta bila u praskozorje odvukla istražnom sucu. Plenković je vođa stranke čije, je li, „domoljubne“ članove policija uhićuje gotovo svaki dan, a u posljednje vrijeme i po nalogu europskoga javnog tužiteljstva zbog krađe enormnih svota novca iz EU fondova. Lopovluk te vrsti, korupcija tek nešto manja od ukrajinske i novčani reket (vidi npr. aferu „pola-pola“ u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja etc.) itekako sliče mafijaškoj raboti.
A te rabote u CRO inačici nije lišena ni nacionalna poljoprivreda, HDZ Plenkovićevoj vlasti zadnja rupa na svirali, o čemu sada grme ogorčeni OPG-ovci. Uz ministre vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana te zdravstva Vilija Beroša najnesposobnija ministrica Marija Vučković drži poljoprivredni resor u potpunom rasulu. Pokorna Andreju Plenkoviću, a ovaj Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen (koja najavljuje svoju ambiciju za drugim mandatom na čelu Europske komisije, sic transit), godinama diže tlak i otima iz usta poljodjelskim, stočarskim i ribarskim obiteljima. Traktorska sada okupacija prometnica, gradskih središta i inih javnih mjesta po Slavoniji i Međimurju, s potporom OPG-a iz ostatka bijedne naše, nije prvi i neće biti posljednji bunt protiv politika koje toksično rade protiv korištenja vlastitih bogatih resursa i učinkovite proizvodnje zdrave i jeftinije domaće hrane.
Kakve vražje tzv. zelene politike goropadne Von der Leyen i družbe na činovničko-birokratskom sljemenu EU vlasti, ako njihove mjere zatiru poljoprivrednu samodostatnost i proizvodnju hrane čine uvelim lišćem? Da nije tako i da su se tzv. zelene politike pokazale dobrima za sve u Uniji – osim, možda, za velike, proizvođačke mastodonte u Uniji, kojima se pogoduje – OPG-ovcima u gotovo svim zemljama, od Njemačke, Francuske i Španjolske do Češke. Italije etc., kojima je uistinu dogorjelo do nokata, ne bi padalo na pamet trošiti skupi dizel i gubiti tragocjeno vrijeme na prosvjedima. Kako Ursula Röschen/Ružici von der Leyen kani izboksati drugi mandat predsjednice Europske komisije pedigreom masovnoga poljoprivrednog nezadovoljstva njezinim tzv. zelenim politikama, ali i masovnih kritika njezinih inih politika? Kojima je (s)rušila standard pola milijarde potrošača tzv. sankcijama Rusiji i time izazvala energetsku i prehrambenu krizu, inflaciju i recesiju nezapamćenu nakon Drugoga svjetskog rata, bitno uzdrmala eurozonu, produbila nejedinstvo u tzv. obitelji („bijele vrane“ Mađarska, Slovačka…), svojim vođenjem Komisije namrla puno jakih razloga za jačanje radikalne/proputinovske tzv. desnice u većini EU zemalja… Npr. Alternative für Deutschland (AfD) u Njemačkoj, europskoj ekonomskoj lokomotivi, koja već godinu dana, je li, glavinja u recesiji i koja je Hrvatskoj otkazala cca 50% ugovora.
Krajnje nezadovoljni tzv. zajedničkom europskom poljoprivrednom politikom, ali i hrvatskim alter egom, OPG-ovci su s prosvjeda na Trgu dr. Franje Tuđmana u Đakovu poručili da Unija time „uništava hrvatsko selo i njegove proizvođače hrane. Ne pristajemo na smanjenje (čak 50%, op. a.) financijske ‘omotnice’, ne dopuštamo uvoz jeftine robe iz Ukrajine kojim se spuštaju cijene domaćim žitaricama i ostaloj robi, ne želimo zelene politike što ih nameće EU i tražimo da se znatno postroži Zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse“. Prosvjednici su na presici iznijeli ta stajališta medijima kako bi javnost bila upućena zašto su izašli na prometnice i blokirali središta većih gradova te što traže od vlade.
Knjigovođe s njive
„Mi se solidariziramo i dajemo potporu europskim poljoprivrednicima, jer nas muče isti problemi s iste adrese“, naglasio je član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić iz Piškorevaca. „Osamdest posto problema u proizvodnji hrane nastaje u Bruxellesu, a 20% u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu. Prije osam dana su poljodjelci poslali Ministarstvu poljoprivrede 10 zahtjeva i navodno je HPK-u stigao odgovor da je većina prihvaćena, međutim, spornim ostaju geotagirane fotografije, što poljodjelci ne prihvaćaju, jer nam posao nije slikanje, nego proizvodnja hrane.“
Naime, Pravilnikom je o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2024. godinu obavezna dostava geotagiranih fotografija putem AgroGTF mobilne aplikacije kao dokaz pojedinih aktivnosti za proizvodnu 2024. godinu. „To je neugodna i sasvim suvišna obaveza“, tvrde prosvjednici. „Osobito se stariji ljudi teško ili uopće ne snalaze u moblilnim tehnologijama. Gdje to ima da se moramo slikati kad ulazimo ili izlazimo iz traktora, registriramo što smo, kada i kako činili, koliko smo goriva potrošili za pojedinu aktivnost i tome slično, a onda sve to unosimo u tablice i dokumentiramo Ministarstvu poljoprivrede. Mi smo proizvođači hrane, a ne fotografi i činovnici.“ Geotagirana fotografija sadrži geografsku lokaciju, nastaje dodjelom zemljopisne širine i dužine fotografiji. Može prikazivati i nadmorsku visinu, smjer i sl., a automatsko geotagiranje koristi ugrađeni globalni pozicijski sustav GPS u spravi za geotagiranje i primjenjuje se kroz informacijski sustav Agencije za plaćanja. „Problemi u hrvatskoj poljoprivredi prelili su čašu strpljenja, pa želimo javno ukazati da to više nećemo trpjeti“, kazao je Brlošić.
„Nova Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) 2023–2027. donosi nam smanjenje financijske ‘omotnice’, ubacuje nova pravila igre i nova administrativna opterećenja“, tvrdi. „Krovna organizacija europskih poljorivrednika Copa-Cogeca odlučuje hoće li se nastaviti prosvjedi u Uniji, a nastave li se, HPK će pozvati sve OPG-ovce u RH da se priključe i podupru to europsko jedinstvo. Poljodjelci se drže svojih problema, pa u tim prosvjedima nema politike.“ Formalno ne, ali… Sve je politika, pa i tajming nove traktorske „revolucije“ uoči tzv. velikih izbora: početkom lipnja u Uniji, a prije ljetnog raspusta i u zemljama članicama, pa… Ne samo zbog tako masovnog nezadovoljstva europskih poljodjelaca i ne samo zbog neprocjenjive štete svim građanima EU i šire na Starom kontinentu prouzročenoj pogrešnom politikom prema Ukrajini i Palestini, Von der Leyen nema kredit za novi mandat na čelu Europske komisije.
Dapače, pokazala se najneuspješnijom šeficom otkad je tzv. obitelji, koju je mirotvorno 1950-ih godina začeo Robert Schuman s istomišljenicima. Njezina je velika zasluga, koja ju diskvalificira, to da je nakon 75 godina mira na Starom kontinentu – dovela rat u Europu. A to je neoprostivo. Kao što je neoprostivo iz Bruxellesa – iz udobnih fotelja, uz sokove i kiselu vodu iz reprezentacije, sic transit – pretvarati europske poljodjece u činovnike, informatičare, pisare, knjigovođe…, a uvoziti poljoprivredne proizvode i jeftinije prerađevine čak iz Latinske Amerike, Afrike, Azije… „Nametnuli su nam uredski posao i uzeli to dragocjeno vrijeme za proizvodnju hrane“, ojađeno je komentirao Fran Jalušić iz Ivanovca u Međimurju. „Da sam želio biti knjigovođa, išao bih u takvu školu. Od malena sam na traktoru, a sada moram biti osam sati na traktoru i još četiri sata kod kuće rješavati knjigovodstvo.“
Organizator prosvjeda poljoprivrednika u Čakovcu Stjepan Jurinec prisnažio je: „S ovog prosvjeda poručujemo da farmeri moraju raditi na njivama i da za to moraju biti pošteno plaćeni. Obećano nam je da ćemo dobiti obeštećenja po hektaru, a onda su nam rekli da su zbog velikog odaziva smanjiti te naknade sa 135 na 65 eura po hektaru. I nije istina kad Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da se u RH ne uvozi ukrajinsko žito, nego da je samo u tranzitu. Nekontrolirano se uvozi i iz trećih zemalja. Ne rade se analize kao na našim žitaricama. To treba postrožiti, uvesti i carine, jer je roba izvana – smeće. Doslovno se rješavaju robe koju treba uništiti. Ministarstvo tvrdi da je ‘omotnica’ bogatija no ikad, no pitajte OPG-ovce kolika su im kreditna zaduženja i zašto ih više ne mogu redovno otplaćivati. Nas koji radimo danonoćno, ne zanima politika, nego samo to da budemo plaćeni kako treba za ono što proizvedemo.”
Korekcija zelene politike
„Ministarstvo poljoprivrede priprema prijedlog Europskoj komisiji za rasterećenje poljoprivrednika pretjeranog administriranja“, kazao je neki dan državni tajnik u tom resoru Tugomir Majdak u Hrvatskom saboru u sklopu rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksâ u lancu opskrbe hranom. „Predložili smo osnovni set rasterećenja. Zalažemo se u Europskom vijeću za poljoprivredu i ribarstvo za samodostatnost u proizvodnji hrane na razini EU, ali i u zemljama koje su u zadnja dva vala proširenja postale korisnicama europskog novca, među kojima je i Hrvatska.“ Hrvatski poljoprivrednici i ini žitelji, je li, ne očekuju od Ministarstva poljoprivrede da „priprema prijedloge Europskoj komisiji“, da „predlaže setove“ i da se „zalaže za samodostatnost u proizvodnji hrane“ i dr., birokratiziranje na entu već izbirokratiziranoga najvažnije djelatnosti za opstanak čovječanstva, ne samo pojedinih samonedostatnih država, nego da taj resor obavlja svoju temeljnu dužnost: osigurati dovoljnu i profitabilnu domaću proizvodnju hrane, priuštivu svim CRO žiteljima.
Za takvo što ne treba niti smije kumiti/moliti dopuštenje nesposobnih i nesavjesnih bruxelleskih činovnika, koji zapravo nemaju pojma što je plug, kako izgleda i čemu služi duboka brazda i koliko nogu ima obična koza. Da imaju, ne bi se bavili ćoravim poslom tzv. kvadrature zelenog kruga, što zapravo jest EU politika koja je traktorskom „revolucijom“ bila zapalila cijelu Europu.
I to je to. Ursula Röschen/Ružica von der Leyen više ne može ignorirati tu novu traktorsku „revoluciju“ koja redom guta zemlje članice EU, pa najavljuje korekcije svoje tzv. zelene poljoprivredne politike. Kozmetičke? Očito je vrag odnio šalu i u bijednoj našoj, gdje, je li, nesposobna Marija Vučković najprije mora pitati premijera Plenkovića smije li učiniti to i to, a ovaj pak – kad uhvati vremena, jer mu je nacionalna samodostatnost u proizvodnji hrane zadnja rupa na svirali, sic transit – mora pitati Von der Leyen smije li Vučković učiniti to i to što ga je pitala, pa odgovor ide u rikverc. Rezultat kao u igri pokvarenih telefona. Kakofonija nesposobnosti i krajnjeg nemara, napokon, izvodi desetke tisuća i više traktora na ulice i gnjev se više ne može suzbiti ni politikantskim frazama, kamoli policijom. Odjekuje Starim kontinentom: Poljodjelci svih eurozemalja, ujedinite se!
