Foto: Sanjin Strukic/Pixsell
Propozicije nam, kao što znate, brane da svoje bodove dajemo predstavniku Hrvatske Baby Lasagni, pa smo se snašli najbolje što smo mogli. Slijede rezultati.
Pola boda: transfobi i ostali
Pomahnitala woke ideologija. Obični bolesnici. Bolje biti drugi u hlačama, nego prvi u suknjici. Lavinu autentične hrvatske transfobije koja se sručila društvenim mrežama na ovogodišnju pobjednicu i kradljivca Lasagnine zaslužene titule Nema ne možemo zaobići. S druge strane, ne želimo je nagraditi ni jednim jedinim bodom. S treće strane, rješenje nam nudi sam Nemo u pobjedničkoj “The Code”: “Somewhere between the zeros and ones / that’s where I found my kingdom come…” Negdje između nule i jedinice: skromnih pola boda za hrvatske transfobe, transfopkinje i sve koji se tako osjećaju.
Dva boda: žiriji
Znate već. Prvo je stručni žiri Hrvatske radiotelevizije procijenio da “Rim Tim Tagi Dim” nije dovoljno dobar ni za ovo naše, lokalno prednatjecanje, pa je Baby Lasagna među 24 hrvatska konkurenta upao tek naknadno, s klupe za rezerve. Zatim je drugi stručni žiri Hrvatske radiotelevizije na Eurosongu podijelio bodove tako da je konačnoj pobjednici uspio dati nulu, a Srbiji dobacio jedva tri poena, na što ćemo se vratiti kasnije. Dva stručna žirija, dva promašaja: taman da im udijelimo dva mršava boda.
Tri boda: teoretičari zavjere
Da li se ikad u povijesti Eurosonga dogodilo da kandidat kojem kladionice daju 50 posto šansi za pobjedu, kao što su davale Lasagni, na kraju izgubi? Da li je slučajno to što je Nemo dobila najviše bodova u povijesti glasanja žirija? Da li je u pozadini svega tajni dogovor žiri-elita? Da li su propalestinski prosvjednici potaknuli proizraelski glasački backlash koji je zabrinuo organizatore koji su se kladili na Švicarsku koja je time neočekivano zakinula Hrvatsku? Da li, da li… Tri boda dali smo našim teoretičarima zavjere. Dali su sve od sebe, ali – sjetimo se samo pandemije – može to i bolje, može sumanutije.
Četiri boda: Raiven
U Hrvatsku dakle neće doći idući Eurosong. Na sreću klečavaca, obiteljaša, domovinskopokretaša i ostalih binaroida, neće nas zadesiti songoma i gomora, neće nas pregaziti rodna ideologija, gej lobi neće otimati nezaštićenu hrvatsku djecu. Na njihovu nesreću, prvog juna održava se novi Zagreb Pride. Nastupa, među ostalima, Raiven, slovenska predstavnica u Malmöu, a mi joj u znak gostoprimstva šaljemo četiri boda.
Pet bodova: Nemo
Evo napokon nešto i za pobjednika. Simpatični Nemo je na uvodni defile natjecatelja i natjecateljica na binu istrčala mašući zastavom Švicarske, ali i žuto-bijelo-ljubičasto-crnom zastavom nebinarnih osoba, iako pravila Eurovizije strogo zabranjuju bilo što osim nacionalnih obilježja. Pa su ljudi iz osiguranja istu tu zastavu na ulazu oduzimali fanovima. Kada su Nema na press konferenciji pitali o tome, on odgovara: “Morao sam prošvercati svoju zastavu jer su mi ljudi iz Eurovizije rekli da je ne smijem nositi. Nakon dodjele nagrade slučajno sam razbila trofej, ali možda se trofej može popraviti. A možda bi trebalo popraviti i Euroviziju.”
Šest bodova: sloboda govora
Znamo, doduše, i koju zastavu nije uspio prošvercati nitko. Kompletna ovogodišnja Eurovizija pretvorila se u pinkwashing izraelskog genocida nad Palestincima jer su organizatori poručili da takmičenje nema veze s politikom pa su dopustili nastup predstavnice Izraela Eden Golan. Dio natjecatelja se pobunio, prijetilo se bojkotom, organizirane su demonstracije, ali Izraelu je ipak omogućeno ono što prije samo dvije godine nije bilo omogućeno Rusiji nakon napada na Ukrajinu. U strahu od prosvjeda, Eurovizija se itekako potrudila da nijedan simbol koji bi mogao podsjetiti na Palestinu ne završi u eteru. Ali ipak: dio sudionica i sudionika – francuski pjevač Slimane, voditeljica iz portugalskog studija i drugi – barem su pozvali na mir, znajući da znamo na koji točno rat pritom misle. Portugalska predstavnica Iolanda nastupila je u haljini koju su dizajnirale palestinske dizajnerice. Navodno je i nizozemski predstavnik Joost Klein diskvalificiran zbog incidenta vezanog uz izraelsku ekipu. I tako dalje, i tako dalje: svima koji su našli načina da kako-tako zaobiđu eurovizijska pravila dajemo po šest bodova, ali poneko je ipak napravio i korak dalje pa zato…
Sedam bodova
…ide prošlogodišnjoj pobjednici Loreen koja je najavila da neće uručiti trofej izraelskoj predstavnici ukoliko ona pobijedi, dok…
Osam bodova
…ide Bambie Thug, predstavnici Irske, još jednoj deklariranoj nebinarnoj osobi. Oko Palestine je bila najglasnija, organizatori su mu zabranili da nastupi s privremenom tetovažom koja poziva na prekid vatre, a odmah nakon finalnog nastupa utišali su joj mikrofon da se ne bi čuo njen poziv na mir. Bambie, vesela darkerska vještica, najozbiljnije je shvatila da eurovizijska zabava može poslužiti kao platforma za nešto više od lične karijerne promocije. Drugi su joj bili važniji od nje same, pa je zato na kraju i pobijedila usprkos svom porazu. Jer dok je službeni pobjednik Nemo davao intervjue okrunjen njenom vještičjom krunom, mogla je kroz suze poručiti: “Ponosna sam i samo želim reći – mi smo Eurosong, organizatori nisu Eurosong, jebeš njih. Uopće me ne zanimaju, jebeš Europsku radiofuzijsku uniju. Narod je rekao svoje, queersi dolaze, nebinarni su jebeno pobijedili!”
Deset bodova: žiri Srbije
Sjećate se ona tri boda koja je hrvatski žiri dao Srbiji? E pa srpski je Hrvatskoj dao maksimalnih 12, u skladu s dobrim običajima i starom eurovizijskom tradicijom međusobne regionalne podrške koje se ne drže samo ove naše, nego i brojne druge europske države. U znak isprike rado bismo srpskom žiriju uzvratili jednakom mjerom, s maksimalnih 12 bodova, ali nažalost ne možemo zato što ove godine…
Dvanaest bodova
…i finalna pobjeda idu srpskohrvatskoj publici. Moguće da vam je promaklo u kolektivnoj nacionalnoj euforiji oko uspjeha Babyja Lasagne, ali rezultati televotinga su, reklo bi se, neumoljivi. Srpska publika je, poput srpskog žirija, najviše glasova dala hrvatskom izvođaču. Hrvatska publika je, za razliku od hrvatskog žirija, najviše glasova dala srpskoj izvođačici. Nije prvi put: dovoljno je prisjetiti se popularnosti Konstrakte u Hrvatskoj. Ali čini nam se da se ove godine ipak dogodilo nešto drugačije. Lasagna je za Euroviziju zainteresirao hrvatske zoomere više nego ikad prije, a ovdašnja zoomerska publika odavno vrti Teyu Doru na svojim streaming servisima. Ili, sasvim jednostavno: generacija > nacija. Klincima je ionako sve to jedna te ista scena, ista muzika, isti kulturni prostor, isti jezik: bio on hrvatski, srpski, srpsko-hrvatski ili engleski. Žiri “Neprijateljske propagande” zato se ispričava kolegama iz Srbije kojima ne možemo uzvratiti istom mjerom na njihovih 12 bodova, velike isprike nacionalistima s obje strane granice, još veće kulturnoj desnici. Ali šta da radimo: naših 12 bodova dajemo našoj publici.
Novosti
