U Bosni i Hercegovini, koja broji stanovnika kao jedan veći Evropski grad, ili pak kao kvart većeg svjetskog grada, nastanjen je najveći broj filozofa na svijetu, koji se međutim najmanje čitaju na svijetu. Ova pojava nije slučajnost, niti je neka svjetska zavjera protiv BiH. Stvar je vrlo jednostavna. Bosanskohercegovačko društvo je demokratski nezrelo, nedovoljno politički svjesno, civilizacijski zakašnjeno, historijski unazađeno, te stoga nije dovoljno doraslo ili evoluiralo da bi moglo nešto pametno kazati ili proizvesti što svijet već nije uradio prije pedeset godina. Zavjera svjetskog poretka moći protiv BiH također ne postoji, osim u našim glavama. BiH nije prioritet ni na čijoj agendi – niti u geopolitičkom, niti u ekonomskom, komunikacijski-transportnom, niti u resursnom smislu.
Ako čovjek pokuša da analizira strukturu stanovništva u BiH, teško neće ostati demotivisan i pesimističan. Naime, u BiH, koja se nalazi na tlu Evrope, živi najmanje evropljana, a većina stanovništva se može svrstati u nacionaliste, vjerske fanatike, komuniste, i nekih 5% evropski orijentisanih građana koji su uspijeli prevazići politički i propagandni rat vladajućih stranaka. Generalno, stanovništvo u BiH opterećuje se isključivo onim uzrocima, koji ne igraju nikakvu ulogu u njihovim životnim posljedicama. Ideološki tumači dvadesetogodišnje getoizirane omladine osjeća, meni neshvatljivu potrebu, nasuprot katastrofalnim životnim standardom, da se bavi naučnim istraživanjem istinskih izvora vlastitog subjektiviteta, dokazivanjem ispravnosti nacionalnih ideologija, te (a što je najaspurdnije) bavi se razbijanjem kapitalizma i svjetskog poretka moći. Evidentan nedostatak evropizacije i demokratizacije, proizvedeno raznim diktaturama nametnutim u našem kutu svijeta, ne njegujući principe elementarnih ljudskih sloboda, ljudskih prava te političkog pluralizma, proizvele su društvo zarobljeno u vakumu, hermetički zatvoreno, usisavajući ideološko propagandno smeće kriminalnih bivših komunista- današnjih nacionalističkih zaštitinika.
„Ustaše smo, ustaše smo, šta je, šta je!?» Ovim riječima su navijači nogometnog kluba Zrinjski pozdravljali svoje gradske komšije, kada su prošle sedmice u Vrapčićima pušteni sa lanca, tokom (pred) gradskog derbija u okolini Mostara. Uz poznati Hitlerov “Sieg Heil”, koji služi kao simbol najvećeg Evropskog genocida, ovih 400 zbunjenih mladih tobože “nacista”, bodrili su svoje nogometne asove. S druge strane terena, momak zamotan u ljiljane, vijoreći zelenu zastavu sa mjesec i zvjezdom, urla nešto ka Hitlerovim sljedbenicima. Nisam mogao čuti kakve plitkosti iznosi, no ne bi me iznenadilo da je bilo- „SDA, demokratija, SDA-demokratija“! Zabrinjavajuća je činjenica da ovu primitivnu pojavu niko osim mene nije smatrao idiotizmom.
Skoro pa svi moji prijatelji hrvatske nacionalnosti u Mostaru mi se žale u zadnje vrijeme na potrebu trećeg Hrvatskog entiteta, te kako se mora poštovati izborna volja “legitimnih” predstavnika Hrvatskog naroda. Meni lično smeta stalna upotreba nekih fiktivnih pojmova koje samo postoje u zraku i nigdje više. Bojim se da je HDZ-ova Gebelsova mašina uspijela uvjeriti Hrvate u Hercegovini da postanu iskreni vjernici vlastitih iluzija. Termini poput “izborna volja”, “legitimni predstavnici”, “džentlmenski dogovor” jednostavno ne postoje kao principi u parlamentarnim demokracijama, niti imaju mjesta kao takvi u bilo kojoj državi koja se piše kao demokratska u svom ustavu. HDZ mora da shvati kao i svi njeni simpatizeri, da u BiH ne postoji jednopartijski sistem bivše nam propale države, bez obzira na to što su oni puleni te stare škole. BiH ima važeći ustav, koji kao vrhovni zakon zemlje ima tačno propisane amandmane koji definišu kako se vlast formira, te kako se taj isti, kako HDZ tvrdi neravnopravni ustav, može promijeniti. HDZ, dvadeset godina na vlasti, nije rješio problem Hrvata, te se dvadeset godina, kao i hrvatski narod, bavio samo ideologijama, a nikako konkretnim rješenjima. Ne postoje u Evropi džentlmenski dogovori i legitimni predstavnici. Postoji samo slovo zakona, institucionalni mehanizmi i parlament. Tačka. Ukoliko bi se neko suprotstavio tom ustavnom poretku, taj bi se smatrao državni pučista, te bi kao takav morati biti kriminalno progonjan od strane vrhovne državne policije.
Adil Šuta, predsjednik asocijacije mladih SDA Mostar, gradski viječnik, pokušavao me je jednom prilikom uvjeriti kako SDA u kantonu ima najkompetentnije kadrove, te mi naveo nekog xy čovjeka, čija je referenca kompetentnosti bila “brat šehida”!! Ja nemam brata, pa me zanima ko meni mora biti šehid da bih se i ja mogao voditi kao kompetentan? Ova njegova izjava, vođe jedne velike omladinske organizacije, može se smatrati dvjesto godina udaljena od Evrope i evropskih demokratskih principima. Dakle, prema SDA, nečija ljudska vrijednost i kompetentnost da obnaša neku odgovornu funkciju u službi svih građana, mjeri se ne po radnom iskustvu, kriminalnom nekažanjavanju, ili bože sačuvaj prema stečenom obrazovanju, nego se mjeri po broju stradalih u porodici za vrijeme agresije na BiH, i rodbinsku bliskost te stradale osobe. Dakle, ako je brat stradao u ratu, ta osoba čiji je brat stradao je kompetentnija nego recimo osobe čije je stradao rođak. Sasvim logično……bog nam jadan!!
O vjerskim fanatacima, kao na primjer vehabijama, neću govoriti mnogo, s obzirom da oni ne prate važeće kriminalne zakone ove države, već žive po Allahovim zakonima propisanim u Kur’anu. Iz tog razloga, pripadnike ove brojne sekte u BiH, koja fantazira o smrti Amerike kao izvornom svjetskom zlu (tu su na istim talasima kao i komunisti) te sanjare o smrti što više židova u Izraelu, treba se realno bojati, te ću ih iz tog razloga mudro preskočiti, kako ne bih natjerao šejtana na sebe.
Dosta su smješne i lažne sve ove silne idealizacije-„kako se lijepo živjelo nekad“. Glavni zagovornici ove obmane su simpatični preostali komunisti, Jugo-nostalgičari, partizanski romantičari, titoisti, opsjednuti kvazi ljevičari koji, u svom iluzornom svijetu, zabluđeno vjeruju da se vodi svojevrsni rat na ljevici politickog spektruma u BiH. Poručuju “revolucionarno”- a kako bi i drugačije, da je Socijaldemokratska Partija izdala ljevicu, te se pridružila interesu “krupnog kapitala” zapada. Inače ovim folkloristima je proletilo iznad “petokrake” da je politički spektrum kao pojam postao totalno nerelevantan u svjetskoj politici onog momenta kada su napredniji od nas shvatili da se optimalni životni uslovi ne stvaraju bavljenjem ideologijama, nego ekonomskim razvitkom. Stoga je postao trend u tim istim zemljama spajanje ljevice i desnice, samo kritički shvatajući da ni jedni ni drugi nisu apsolutno ispravni, te da mogu jedni druge međusobno unaprijediti, i kolektivnim političkim kompromisom unaprijediti društvo koje predstavljaju što efikasnije u svim segmentima. Može se reći da ova grupa tvrdoglavih ideoloških apsolutista ne shvataju, kao ni nacionalisti, a o vjerskim fanaticima da ne govorim, u kojoj su mjeri kontraproduktivni za bosanskohercegovačko društvo. Negiranjem sviju, a idealiziranjem samo svoga, oni su također poput recimo vehabija, zarobljeni u svojim iluzijama te društvenom vakumu naše države, bez ikakvog privida o svijetu izvan njihovih hermetički zatvorenih granica.
Dakle, sa Bošnjačkom omladinom, isto kao sa većinskom Hrvatskom i Srpskom omladinom, sa pripadnicima nacionalnih stranaka, sa vjerskim fanaticima, kao i simpatičnim komunističkim folkloristima, nemoguće je napraviti afirmativnu diskusiju o mjerama i rješenjima koja bi bila prihvatljiva za svaku stranu. Ovo je nemoguće, s obzirom da se afirmativna priča može samo realizirati izlaskom iz vlastitog subjektiviteta, te razumijevanjem i tolerancijom, kao preduslovima za kolektivni kompromis. To nikome u BiH od ovih navedenih skupina koje čine 90% stanovništva nikako ne odgovora, jer bi se moralo pristati na istinu onog drugog, te samim tim umanjiti vrijednost vlastite prihvaćene stvarnosti i istine, odn. nametnute historije dvadesetogodišnjih kriminalnih elita. Njihovi odgovori i aktivnosti su uvijek samo isključivo ideološki, koji nikad neće uticati na njihov svakodnevni život, te je upravo to ono što nas razlikuje od modernih evropskih država, te predstavlja faktor koji koči razvoj i napredak demokratizacije u BiH.
Svima mora biti jasno da je propala komunistička diktatura glavni i najveći krivac za nizak nivo političke svjesti, da je ta diktatura proizvelo demokratski nezrele, infantilizirane, politički nesvjesne građane. Taj propali sistem, koji je imao sigurno mnogo dobrih rezultata u pojedinim segmentima društva, nije njegovao ni uvažavao elementarne demokratske slobode i ljudska prava, bez kojih čovjek jednostavno sociološki nije u stanju razviti vlastitu političku svjest jedinice, te s tim nije u stanju da se uzdigne i bori za svoja prava odn. da se bori protiv nepravdi koje mu se dešavaju. Politička svjest je duhovno i sociološko stanje svakog čovjeka, te je oblikovana našim političko-ekonomskim okolnostima. Bosnaskohercegovački lideri su nametnuli takve političko-ekonomske okolnosti da je stanovništvo nepravdu prihvatilo kao nepromjenjivu činjenicu i istinu. Stoga se u narednih deset godina građani neće zajedno dignuti protiv nenarodne vlasti koja stanovništvo godinama brutalno pljačka, siluje i ljudski obezvrjeđuje. Takav potez bi bio rezultat demokratske tradicija, a ovdje nikad nije bilo demokracije u zadnjih 500 godina, te su s tim svaki veliki najavljeni protesti obična farsa i laž, instument vladajućih oligarha sa obmanu društva.
Ova tranzicija iz komunističkog sistema u demokratski sistem će sigurno još potrajati najmanje 20 godina. Da smo srećom imali demokratske lidere, a ne lidere koji su puleni istog komunističkog režima, koji su fiktivno stvorili privid demokracije, te pod plaštom te demokracije, ponovno uspostavili jednopartijski sistem, odn. stvorili monopol tri stranke nad tri naroda, naša politička svjest i demokratska zrelost bi bila na puno većem nivou, te bi naše društvo bilo mnogo više demokratizirano te umno evoluirano.
Stvaranjem sistema koji će staviti sve građane u jednak položaj pred zakonom, u svakom dijelu BiH, te stvaranjem ustava koji počiva na ljudskim a ne nacionalnim pavima, sistem u kojem se neće idealizirati kult ličnosti i očevi države, sistem u kojem će samo zakon biti iznad sviju, a ni jedna ličnost iznad zakona, je jedino rješenje za demokratizaciju Bosne i Hercegovine. Tada će se istopiti sve naše nametnute iluziorne razlike. Tada, vladavina prava će se osjetiti, a neće biti samo famozna EU fraza kojim se razbaciva visoki predstavnik kako bi zarađivao svoju platu i školovao svoju djecu, u svijetu o kojem nama svakodnevno, opravdano pametuje.
