Eto, dogodilo se, zamislite, nakon 15 godina čekanja. 15 su godina FIFA i UEFA, kumili, molili, predlagali, zahtijevali, odlagali, preklinjali, obećavali, prijetili i praštali – da gospoda u Nogometnom savezu BiH pristanu na promjenu Statuta i izaberu jednog, a ne tri predsjednika.
15 godina se nespobnjakovići koji su svoje neznanje zamotali u nacionalne zastave otimaju, koprcaju, razgovaraju, obećavaju, predlažu i odmažu, pregovaraju, prijete, blokiraju i nadglasavaju i na kraju – ništa.
U zemlji u kojoj vodje proglašavaju nacionalnim interesom ko je na golu, a ko maser u nogometnom timu ništa se drugačije nije ni moglo dogoditi.
U zemlji u kojoj Dodik uspješno i nekažnjeno razara svoju sopstvenu državu i u čemu mu asistira ponovno rodjeni HDZ to što je suspendovan nogometni savez je posve normalna pojava.
U toj se istoj zemlji ne diže kuka i motika protiv onih koji su sve zakuhali nego protiv FIFA i UEFA koji su donijeli odluku o suspenziji.
Sad će i Savez i klubovi, ali i igrači, u izolaciju. Nema više Evrope i svijeta. Ljepota – pa to su im lideri i htjeli. To što će ionako niska cijena talentiranih nogometaša i fudbalera pasti – nije važno, to što će svako ko imalo vrijedi pobjeći prijeko, to što će se nogomet igrati na još nižem nivou – nije važno. A nije ni novo. Važno je da se ostvario nacionalni interes i da se razbija još jedna institucija. Nije važno koliko se i šta razbija, važno je da je to što se razbija – zajedničko.
Jer lijepo nam je medjunarodna zajednica rekla – dogovorite se, i onda svakom dodijelila pravo da sve blokira.
Konačno, isto se to već davno dogodilo u mnogim drugim oblastima. Već odavno zemlju složno napuštaju svi oni koji mogu, a ostaju samo oni koji nemaju kuda otići. Već odavno je kriterij toga šta je dobro u svakoj profesiji, pa i mojoj novinarskoj, spušten posve prenisko.
Čitam da će sada FIFA i UEFA možda doći i uspostaviti prinudnu upravu. Daj bože, da neko dodje i uspostavi prinudnu upravu u čitavoj državi u kojoj su se zagrlili nesposobnost, nacionalizam i korupcija, ne samo u Nogometnom savezu.
Baš kao i u mnogim drugim primjerima oni su doveli stvar do kraja i umjesto da podnose ostavke oni će pobrati lovorike kod svojih nalogdobavaca.
Zato što jako dobro znaju da prinudne uprave neće biti. Ni u nogometu.
Može biti da će ti isti naći neki način da se ponovo izvuku pa se recimo dogovore da se predsjednici, treneri i igrači rotiraju svakih šest mjeseci. Pa će na lijevom beku najprije igrati Hrvat, na desnom Srbin, centarhalfa može odigrati Bošnjak. Šest mjeseci kasnije će se rotirati, u skladu sa politikom nacionalne ravnopravnosti. Pa ‘e srpski maser masirati srspku nogu, bošnjački bošnjačku, a hrvatski hrvatsku.
Važnija je nacionalna ravnopravnost nego ko je dobar maser, ko igra dobro beka, a ko napadača!
Balija na golu, četnik i ustaša na krilima. Kakva je to reprezentacija – nigdje joj kraja nema, niko sa njom nebi ni igrao.
Svi bi od nje pobjegli – od straha
