Olga Lalić-Krowicka, foto: Kamil Krowicki. Ilustracije u tekstu: Joanna Smola
Olga Lalić-Krowicka – Rođena je 2. aprila 1980. godine u Šibeniku, u Hrvatskoj, srpsko-poljskog je porijekla. U Poljsku se preselila 1996. nakon građanskog rata i etničkog čišćenja u Hrvatskoj. Stanovala je godinu dana i u Vojvodini i na Kosovu i Metohiji. Maturirala je u srednjoj ekonomskoj školi u Starahovicama u Poljskoj. Za maturu je pripremala slavistkinja i polonistkinja doc. dr. Vanda Pomjanovska, koja je već dugo vrijeme istraživala južnoslavenske dijalekte. Olga Lalić-Krowicka diplomirala je srbistiku na Institutu za slovensku filologiju Jagjelonjskog univerziteta u Krakovu 2006. Studirala je i polonistiku. Počasni je građanin carskog grada Sirmium od 2014. g. Dvostruka stipendistkinja Ministra kulture i narodnog nasleđa Republike Poljske (2007, 2011). Od pete godine piše pjesme, a od sedamnaeste drame. Piše na srpskom i poljskom jeziku. Osnivač opštenarodnog pjesničkog konkursa uz učešće poljskih pjesnika iz dijaspore „Sveti Jovan Duklanski“ (2007–2012) u okviru stipendije iz Ministarstva kulture Republike Poljske. Urednik naučnih časopisa “Zenit” (makedonski) i “Srpska vila” (srpski). Urednica je veb-portala za prevode poezije, isključivo na slovenske, i u poslednje vrijeme i na ostale jezike: www.poezija.com.pl, koji je finansiralo Ministarstvo kulture Republike Poljske i Fondacija „Rozwój” iz Dukle. U SAD-u je „The Polish Arts and Poetry Association” iz Čikaga dva puta (mart, jun 2014) vodilo poetske radionice na temu njenih pjesama. Radionice je vodio pjesnik i predavač Adam Lizakovski.
Autorica je dvadeset knjiga pjesama, bajki i drama, između ostalih: dvojezične knjige pjesama „Iskra i faza“ (Sremska Mitrovica, 2018), posvećene srpskom geniju Nikoli Tesli, također bajke „Slavenskim putom“ (Sremska Mitrovica, 2014) koja se odnosi na predele Karpata i Dalmacije, i knjige poezije „Nemiri nemira” (Krosno 2009), koja se odnosi na sopstvena ratna iskustva i na zbirke pjesama „Nemir” srpskog Nobelovca Ive Andrića i zbirke „Nemiri” poljskog pjesnika Tadeuša Ruževiča; zbirke pjesama „Mrvice vremena u prostranstvu“, koju je objavio Balkanski književni glasnik u Beogradu i izdanje finansirao poslanik u srpskoj skupštini, Aleksandar Čotrić (2011). Dvojezične zbirke pjesama (srpski i poljski) objavljene u Beogradu u izdavačkoj kući „Alma“ pod naslovom „Pričaj mi o svjetlu/“Opowiadaj mi o świetle” (2021). Objavila je također knjigu pjesama na poljskom „Sznycel i filozofia róży“ (Zlatna Kolekcija, Varšava, 2023).
Prevela je oko osamdeset knjiga poezije, proze, drama, bajki, aforizama, kao i desetak hiljada pjesama, haikua, priča, aforizama, naučnih i književnih eseja i recenzija autora iz Engleske, SAD, Ukrajine, Litvanije, Nemačke, Rusije, Poljske, Gvatemale i s Balkana. Prevodi sa srpskog na poljski, s makedonskog i slovenačkog na poljski, hrvatski i srpski, također s poljskog na srpski i hrvatski itd. Svoje prevode objavljuje u poljskim i balkanskim časopisima. Trenutno prevodi na srpski jezik Kantorovu biografiju prof. Krištofa Plešnjaroviča.
Prepjevala je zbirku pjesama hrvatske pjesnikinje Vesne Miculinović Prešnjak iz Rijeke u okviru finansijske podrške Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Prevela je knjigu satiričkih priča Aleksandra Čotrića – „Zapiski z posiedzenia“, u okviru finansijske podrške Ministarstva kulture Republike Srbije 2014. godine. Prevela je odlomak naučne knjige pod naslovom „Jezik i nacionalizam“ prof. Snježane Kordić, koji je objavljen u časopisu „Migotania“ (Gdanjsk, 2019), naučni esej pod naslovom „Svet kao izazov. Glosa o esejima Česlava Miloša“ prof. Januša Pasterskog, predavača na Univerzitetu u Žešovu, koji je objavljen u srpskim i makedonskim časopisima. Neko vreme Olga Lalić-Krovicka bila je na listi doktoranata kod prof. Januša Pasterskog, ali zbog zdrastvenih tekoba i napornog putovanja morala je da odustane.
Prevela je zajedno sa Vesnom Denčić pjesnički triptih – „Tri dana kasnije“ dr. Vladimira Gasjevskog u okviru finansijske podrške iz tadašnjeg Ministarstva za dijasporu, u Beogradu 2006. Prevela je knjigu pjesama pod naslovom „Balada o ulanima“ poljskog pjesnika, pozorišnog režisera i prevodioca, Jeržija Plešnjaroviča, koju je objavila srpska izdavačka kuća „Prometej“ (Novi Sad, 2020), također dvije knjige pesama slovenačkog pjesnika Borje Bolčine na poljski, hrvatski i srpski jeziku, bivšeg gitariste i kompozitora rok-grupe „Zaklonišče prepeva”, u poljskoj izdavačkoj kući „Ruthenus“ i srpskoj izdavačkoj kući „Prometej“. Knjige pjesama srpskih pjesnikinja, prof. Jeline Đurković i prof. Slađane Milenković, na poljski u izdanju izdavačke kuće „Ruthenus” u Krosnu i tri toma poezije (objavljene u srpskim izdavačkim kućama, između ostalih u izdavačkoj kući „Prometej“) i proznih minijatura dr. Eligjuša Dimovskog, predavača teologije na Univerzitetu Ivana Pavla II u Krakovu, i tri toma pjesama dr. Arkadjuša Franje, također objavljenih u Srbiji, i knjigu pjesama matematičara dr. Kazimira Žarskog, također zbirku priča makedonskog pisca prof. Vasilal Tocinovskog i dvije zbirke pjesama Dragana Jovanovića Danilova – „Homer przedmieścia” i „Bałkańska sjesta”, objavljenih u „Ruthenusu“ 2023. Urednik i prevodilac savremene slovenske antologije pod naslovom. „Između Buga i Ohrida“ (KOV, Krosno, 2011), u kojoj je objavila dijela oko tri stotine pjesnika, prozaista, grafičara, modnih kreatora, fotografa, slikara, aforističara i dr. sa slovenskih prostora. Izdanje je antologije finansiralo Ministarstvo kulture Republike Poljske, Ured grada Dukla itd. također je urednica i prevoditeljica antologije slovenske ljubavi pod naslovom „Miłość według twórców słowiańskich”, KOV, Krosno 2012. Zajedno sa prof. Vasilom Tocinovskim i makedonskim savremenim pjesnicima, prevodila je pjesme ukrajinskog pjesnika Bohdana Ihora Antoniča na makedonski (također samostalno na srpski, koje su objavljivane u časopisima „Gradina” i „Međaj” itd.), kao pjesme prof. Julijana Kornhausera (zahvaljujući kome je debitovala u prestižnom poljskom časopisu „Kwartalnik Artystyczny” 2001), Julije Hartvig, Pjotra Ševca, Krištofa Lisovskog, Pjotra Somere, Boguslava Kjerca i drugih, koji su objavljeni u časopisu „Sovremenost” (Skoplje, Makedonija 2008).
Njene su pjesme prevođene na sljedeće jezike: bugarski, engleski, makedonski, slovenački, njemački, rusinski, albanski, rumunski, slovački, litvanski, bjeloruski, turski i ruski. Objavila je zbirke pjesama, bajku i drame na srpskom, poljskom, makedonskom, albanskom i slovenačkom jeziku u Poljskoj i na Balkanu.
Što se tiče nagrada, treba reći sljedeće: dva puta odlikovana je na konkursu poezije “Leopold Staf” (Skaržisko Kamjene,1999, 2005), pripalo joj je prvo mjesto na nacionalnom pjesničkom konkursu uz učešće poljskih pjesnika iz dijaspore “Za lampu Ignacija Lukasjeviča” (Krosno, 2004), dobitnica je glavne nagrade “Fondacije Spartak” na “Međunarodnim večerima poezije u Melniku“ (Melnik , Bugarska, 2006), „Zlatni krug“ za afirmaciju srpskog aforizma u svijetu na Satira festu (Beograd, 2010), nominovana je za „Zlatni venac“ na „Trećem saboru hrišćanske poezije“ za pjesmu „Pantokrator gleda“ (Beograd, 2013), pripala joj je nagrada „Misaonik“ za svu podarovanu ljepotu (Sremska Mitrovica, Srbija, 2014), također međunarodna nagrada „Nadži Naman“ za kreativnost (Bejrut, Liban, 2015), kao i nagrada na „Struškim međunarodnim večerima poezije“ za životno dijelo (Struga, Makedonija, 2016), Gran pri za dramu pod nazivom „Hristos u Carigradu – na putu u Rim“ (Bitolja, Makedonija, 2018), zatim nagrada za prevode sa poljskog na južnoslovenske jezike od Udruženja književnih prevodilaca Crne Gore (Podgorica, 2020), „Gočeva misao“ – nagrada za promociju makedonske književnosti u Poljskoj (Skoplje, Sjeverna Makedonija, 2021) itd.
Objavljivala je sopstvene radove i prevode u poljskim, njemačkim, engleskim i balkanskim antologijama, almanasima, časopisima i e-časopisima, uključujući: „Kwartalnik Artystyczny” (koji je, između ostalog, objavio njen esej koji se odnosi na pjesme „Spašen” i „Ostavite nas” Tadeuša Ruževiča, povodom 85. rođendana pjesnika, kao i pjesme savremenih makedonskih pјesnika koje je prepјevala na poljski), „Fraza“ (časopis koji uređuju i objavljuju profesori sa Univerziteta u Žešovu), „Topos“, „Krytyka Literacka“, „Akant“, „Dziś”, „Protokół Kulturalny”, „Nestor”, „Znaj”, „Migotania”; srpskim: „Politika”, „Danas”, „Večernje novosti“, „Savremenik”, „Naš trag”, „Bagdala“, „Putevi kulture”, „Književne novine”, „Gradina“, „Neven”, „Trag” , “Književni pregled”, „Nova Misao“; rumunskim: „Lumina“; albanskim: “Nacional” (za koji je prepjevao i objavio njene pjesme albanski pjesnik i prevodilac Mustafa Spahiu, uključujući i njenu pjesmu o srušenim manastirima na Kosovu i Metohiji); makedonskim: „Savremeni dijalozi”, „Rast”, „Sovremenost”; hrvatskim: „Prosvjeta“ (koje izdaje Srpsko Kulturno Društvo iz Zagreba), „Ljetopis“ (naučni časopis srpske manjine koji izlazi također u Zagrebu, u kojem je objavila magistarski rad o srpskom narodnom govoru srpskog sela Čista Mala u Hrvatskoj i napisan pod mentorstvom etimologa i slaviste prof. Vjeslava Borisja; ovaj diplomski rad također je objavljen i u srpskom godišnjaku Vukove zadužbine – ogranak u Gajdobri pod naslovom „Izvornik“), “RE”; bosanskim: “Diogen”, “Srpska Vila”; slovenačkim: “Tretji den”, “Primorska srečanja”; bugarskim: “Irin Pirin” itd. U ovogodišnjem januarsko-februarskom broju „Letopisa Matice Srpske“ izlazi odlomak romana poljskog pisca Zbignjeva Masternaka u njenom prevodu na srpski jezik u okviru finansijske podrške Instituta za knjigu iz Krakova, kao i prepjev pjesama Dragana Jovanovića Danilova, Nenada Šaponje i Nebojše Lapčevića u prestižnim poljskim časopisima u gradu Lođa itd.
Crta, slika, fotografiše, dizajnira korice itd. Svoje je radove izlagala na kolektivnim izložbama u Poljskoj (Regionalni centar pograničnih kultura, Krosno, 2019), Srbiji (Galerija „18“, Valjevo, 2008, 2009; u Narodnoj biblioteki u Požegi, 2023) i Sjevernoj Makedoniji (Dom Kulture u Skoplju, 2017, kao i u Narodnom muzeju u Velesu, 2018). Gostovala je na više manifestacija, predavanja i književnih večeri u Novom Sadu, Požegi, Krakovu, Vroclavu, Lođu, Krosnu, Žešovu itd. Izvodila je svoje drame i performanse u gimanziji, manastiru i muzeju u Poljskoj. O njenom su radu i stvaralaštvu pisali i pišu: prof. Julijan Kornhauser, prof. Vasil Tocinovski, prof. Nekdžat Redža, dr. Danuta Muha, dr. Arkadjuš Franja, Milijan Despotović, Nedeljko Terzić, Jan Tulik, Tadeuš Zavadovski, Zbignjev Masternak itd. Živi i stvara u Dukli, u Karpatima, u Poljskoj.
Olga Lalić-Krowicka zahvaljuje se svome suprugu Kamilu Krowickom, prijateljima s Balkana, iz Poljske, kao i širom svijeta na savjetima i podrškama u njenom radu.
ČUDNOST BOLA BEZ NASLOVA
nebeske oči teku
u sopstvenim suzama
ikona sa glavom Jovana Krstitelja
kotrlja se pod salvom bola
život je trnovit raj
koji treba da se spase od trnja –
bomba u bunkeru
nikada neće čekati izjavu ljubavi
izbijajući na blijedim usnama
mladalački osmjesi razbacuju gelere
znaš, nebo, ponekad oči u oči
crna školjka koja se diže sa dna
ne dokazuju ništa
ali slomljeni krst u tvojim rukama
ne ravnaš uvijek
kad spasonosna ruka krvari
okamenjena –
neprestani bol se preobražava
u veselo ludilo
ništa nemogućeg
BALKANSKI KRAJ VIJEKA
raslo je smanjivalo se kolo – na krateru vulkana
na nebu je zašumio let svetih i prokletih
na polju lavine vihora brale su karanfile
žene – gurajući lament u oblake
zapaljene okolice su slavile
novokomponovane korifeje
mjesečina je rasvjetljavala remek-žrtve
proljetna djeca podzemnog vremena
sastavljala su kosti
ispred hrama
srednjovjekovni krst krasio je kalašnjikov
EVROPSKI HAIKU
dok je pričao
o vlastitoj tragediji
pucala je od smijeha
NISMO DIJELILI BOGA
Roditeljima
Pas je lajao u slici rata i doživljaja
Vjerovali smo u Boga
Bio je zajednički Jedan, hrišćanski
Nismo ga dijelili
Pas je lajao lajući uginuo
Njegov lanac to je put prema nebu
Prašina u posudici kosti nema
Pas je lajao, a mi nismo dijelili Boga
Mama je vjerovala u baštu, tata isto
Mama i tata su vjerovali da će nas bašta iscijeliti
Bašta je bila naš raj
Koji ostaje iza kapije nedirnut
Htjela nas je nahraniti
Isto kao što hrani duše
Ne, nismo dijelili Boga
Bašta je ostala u sutonu
Ali u raju tama ne vlada
Nije bilo više dana samo dno
U raju je nastala podijela
A mi nismo dijelili Boga ni čovjeka
Bašta je ostala sa rupom u sredini
Ali u raju ne eksplodiraju bombe
Tako nisam zamišljala
Po sredini moga srca
Stoji i dalje bačena bomba
Ĉujem lajanje psa
Mamino i tatino jecanje
Ljepota vječnosti spaljena
U našoj porodičnoj bašti
A mi nismo dijelili Boga
Pas i dalje laje…
ORGANIZAM SVIJETA
Nasmij se
Nestaće crna magija
Uzmi riječ sa stola
Sa zavjese isto skini riječ
Okruglu morsku platonsku
U ime naroda u ime tvoje
Bore se ali vole
Ruše se stare sijene
Pristižu nove
Oblikuju se drukčije pluća
Bubrezi i prsti
Umiru govori
Patos se smanjuje nema slave
Jedino krv ostaje
A sad spodobo u crnom
Sviježi uzdah jutra
Slaže vlastito sunce
Urami svoje tijelo
Tijelo je jedno srce isto
Veliki je organizam svijeta
Jadne granice
UBIJATI
Znao je i nije znao
Gdje kipi vruća noć života.
Da li u mjesecu?
Da li u vodi?
Da li u dalekim stijenama?
Pomolio se.
Otkrio je tajnu
u kojoj stanuje Sizif.
Taj Sizif Savremeni,
koji umjesto kamena
gura tenk.
Nije se razočarao.
Pripomogao je.
PAS JE DOBAR PRIJATELJ
Pas na lancu ratuje za nas.
Ostavljen ispred stare kuće laje
na vjetar koji njiše grilje.
Pas je dobar prijatelj
Dobar i kad umire.
Ljudi u strahu zaboravljaju
ljudi uvijek zaboravljaju
da odvežu psa od smrti.
Mlad. Star. Gladan. Iscrpljen.
Ispod kapaka vidi svijet. Oblizuje njušku
i bulji u: kosti, meso, kobasice i sreću.
Stari je pas mlad pas.
Umire u sijećanju,
živi u opustjelom kraju.
Moj prijatelj. Moj prijatelj.
Trči prema suncu.
U zelenoj travi prevrće se.
Uši njegove naćuljene prisluškuju
melodiju mojih koraka.
Pas, moj prijatelj umire.
Ja živim umjesto njega.
Ja živim, opet mi je pas spasao život.
TEATAR KRVI
U ladici rata osjenili su svijet
Gospode časni šutio si
Krik te nije probudio
Jelen mašte bio je prognan
Na vijaduktu juriša
Svitalo je sa koracima čizama
U korpi sunca
Pronađene su
Male mrtve mušice
U bodljikavim noćima hladnih podruma
Nisu bili primjećeni nevini pogledi
Nekoliko puta u očaju
Naručili su mir na tananim ćilimima oluje
Svaki pljesak pjesme izazivao je nemir
Sapetih u nacionalističkim kaputima
A taj miris šuma
Sagorio je u vatri godina…
1999., Krakov
MLADO GASNUĆE
voz je eksplodirao ispred kapije raja
zamrzili su voće skupljači
himna duša elektrizirala je bol
buntovničke stope
zaklanjao je crni džins
da li je neko vidio spaljeno dunjište
tamo zabave sijaju nebom
Maj 2000, Krakov
BALKANSKI TANGO
Pakao zaliven vinom.
Cijevi prema jugu gledaju.
Dame mirišu na jad.
Teško se diše.
Potpisi na užarenom željezu.
Izvori u zemlju propadaju.
Djeca trče.
Zbunjenost oči vadi.
Kosturi plaše tvoju sjenu.
Nije te briga za zvijezde.
Humanitarnost odlazi i sa papira.
Vrijediš manje od pola pare.
Vino se u paklu pije…
„U MUČENOJ DJEVOJCI DOZRIJEVA SVIJET”
„Bacajte, bacajte što dalje san, u kojem nema metaka i vatre,
u kojem je gas miris obećanog raja…”
Julian Kornhauser
… vatra bijaše mir.
Nema ih. Postoji samo raj i svjetlo od užarenih živaca.
Drhti i dalje oružje. Iz obećanog mjesta nisu se vratili.
Ĉak nije bilo vremena da ostanu tamo…
Na periferiji propasti i muke, gdje snaga zastave i dalje vijori
skinuli su svetu odjeću od krvi.
Tetovaže su ostale i primitivizam snage,
kvaliteta nadmoći i mišića, vlastite sladostrasti i agresije.
Evropa zove! Gradimo državu! Volimo svoje breme!
Njihovu svetu muziku turbo-folk pored Manastira Krka,
oskudno odjevene pjevačice, pjesme tobože tradicionalne.
Živimo u novom snu. San je prekratak, pobijedimo to!
Druga strana sna je borbena.
Sutra ćemo očistiti ostatke! Tu nije važan teritorij,
već snažniji ožiljak na tijelu,
puštanje gasa prema drugoj strani vazduha.
A ona neka sjedi u istrganim krpama sa probušenim stomakom
i krvlju koja teče kroz usta.
A ona neka sjedi u tome uglu dozrijevanja!
Sutra će biti lijepša, prokleto iskusna i ženstvena…
Julian Kornhauser (1946) – savremeni poljski pjesnik; profesor poljske, hrvatske i srpske književnosti na Univerzitetu Jagjelonjskom u Krakovu.
