Umrla je Amela Rebac. Vijest je to koja je jutros rastužila raju. Bilo bi netačno napisati mostarsku raju jer Amelu je voljela raja širom svijeta. Baš svi koji su je upoznali voljeli su je.
Osnovala je radiostanicu Studio 88 koja je bila reinkarnacija umrlog grada. Bila je hrabra, principijelna, duhovita i dobra.
Objavila je knjigu koja se bavi specijalitetima mostarske i hercegovačke kuhinje Mostarski kuhar – hrana za dušu i tijelo te knjigu Svjedok vremena.
Njena jedina partija bio je Mostar, jedini sud koji je priznavala bilo je zvjezdano nebo nad njom.
Nakon osnivanja portala Tacno.net javljala se redovno sa svojim pričama i tekstovima koji su bili puni ljubavi prema Mostaru, u koji će biti vječno zaljubljena.
Nedostajat će puno njeni zagrljaji na ulici, na promocijama i tribinama na koje je dolazila i bolesna.
Kada je vodila prvu bitku, u kojoj su joj davali male šanse, cijeli Mostar je fanatično navijao za nju kao nekada za Velež kojeg je vodio njen otac Sule Rebac i pobjeda je bila zagarantovana bez obzira ko je bio sa druge strane, Hajduk, Zvezda, Derbi Kauntni ili bilo koja bolest.
Pobijedila je Amela i nastavila da radi za opće dobro. U Regulatornoj agenciji za komunikacije borila se za najveće standarde novinarstva do posljednjeg daha.
Nažalost, zadnju utakmicu nije dobila, ali život koji je živjela je pobjeda za vječnost.
Doviđenja Amela i hvala ti.
