Novinarima Borisu Dežuloviću i Viktoru Ivančiću policija je došla na vrata jer je desničarska udruga, preko odvjetnika i člana Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora Srećka Ilića, pokrenula postupak odjave njihovih prebivališta
Eno ih tako oko trpeze sa prasićem iz furune, svi na broju, uživo i uzdravo: i predsednik Aca, i predsednica skupštine Ana, i potpredsednik Vlade Ivica, i ministar Darko, i ministarka Milica, i vojvoda Voja i domaćin Dragan. Glođu koske zombiji iz ’92. u TV prenosu Hristove rođendanske žurke, a zabavlja ih ocvali neki pevač, kako se zvao, da: Dragan Ašanin
To je, realno, jedini potencijalni problem seksički čiste Hrvatske, Hrvatske bez onih bučnih nastavaka za usisivače, kako se ono zovu, da: žene. Tko će, naime, poubijamo li svu ženščad, rađati nove Mužjake? Vitezovima Besplodna Kurca ostat će tada moliti još samo da se mogu nekako samooplođivati, kao u fra Lukinoj “Imagine”, pa da budu konačno svoji na svome
Naravno onda da je i one prosinačke noći, kad je Igor Mikola vozio Aleksandru Zec i njenu majku u smrt, sasvim slučajno na mjestu suvozača bila Igorova djevojka Snježana. I naravno da je te ponoći, dok je Aleksandrine ubojice vodila da im pokaže smetlište na kojemu će joj iskopati grob, Snježana sasvim slučajno bila – trudna.
Sjećaš li se kako smo se smijali kad su nam prijatelji prošle godine, dok smo na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu slavili šestu godinu našeg divljeg i burnog poznanstva, u šali govorili kako je u vezi muškarca i žene kritična sedma godina?
To da “Hrvatska i Europa trebaju i moraju počivati na vrijednostima koje je na koncertu jasno definirao Marko Perković Thompson” izjavio je pred kamerom ni manje ni više nego jedan član Vlade RH. I to ne bilo koji član, nego sam potpredsjednik Vlade. I to ne bilo koji potpredsjednik Plenkovićeve vlade, već bogami sam potpredsjednik Vlade i šef najslavnijeg od sviju hrvatskih resora, ministar obrane Ivan Anušić
Na dan kad su Pavelićevi ustaše Dalmaciju, Split i Hajduk 1941. poklonili talijanskim fašistima, i na dan kad je 1944. dovršena obnova Hajduka kao partizanskog kluba, Dalmatinci, Splićani i navijači Hajduka transparentom odaju počast Pavelićevim ustašama, istim onim ustašama koji su Dalmaciju, Split i Hajduk poklonili talijanskim fašistima.
Iz nekog razloga, kao u nekoj epizodi "Zone sumraka", roditelji učenika nove škole u Dugavama prestravljeni protestiraju i traže iseljenje prihvatilišta za ljude s kojima susjedi "dosad nisu imali nikakvih problema" i koji nikada nisu napali njihovu djecu, a roditelji djece iz Hrašćine šokirani protestiraju zbog hapšenja pedofila iz svog mjesta, čovjeka koji je seksualno iskorištavao djecu i u osnovnoj školi im predavao razrednu nastavu!
Sve bi Vučić dao "za našu decu", danonoćno obilazi obdaništa i škole, prima delegacije đaka, spasava ih iz mećave i vodi na Zvezdine utakmice. Čak i studente voli da naziva "srpskom decom", i uopšte, kad Vučića vidi uvek okruženog maloletnicima i čuje kako su mu usta puna "srpske dece", zlonameran neko svašta bi pomislio.
Aleksandar Vučić zna sve o nadi za našu decu i njihovoj budućnosti. Koliko sutra, čekajte da vidite, osvanuće na Instagramu novi njegov ohrabrujući status, otprilike, ne držite me za svaku reč: "Srbija je odvažna i čvrsta država, i verujem da će joj ljubav, molitva i podrška svih nas dati dodatnu snagu da se izbori za prosperitet i napredak..."
Europa je odahnula, Britanija i Francuska su odahnule, Poljska je odahnula, cijeli je svijet odahnuo, i ne znajući zapravo koliko je te dramatične noći između 14. i 15. ožujka 1939. bio blizu apokalipsi. Drugi svjetski rat spriječen je historijskim, veličanstvenim trijumfom diplomacije, dijaloga, kompromisa, zdravog razuma i dobre volje.
Deset tisuća dvjesto dvadeset sedam glasova, nevjerojatnih tri puta više nego Milanović, dobio je Dragan Primorac u Bosni i Hercegovini, kao veličanstveno finale veličanstvenog trijumfa. Njegova pobjeda bila je čista kao suza: slobodni svijet dao mu je demokratski legitimitet, a Bosna i Hercegovina hrvatski
