Oznaka jugoslavija

Kreativna transformacija nostalgije

Rukopis Zašto sam bio i ostao Jugosloven: Vreme radosti, Vreme preispitivanja, vreme sećanja, velemajstorsko je štivo jedne naročite osobnosti. Miodrag Ivanović zaputio se iz rodnog mjesta Šepak, uokvirenog planinom Majevicom i rijekom Drinom, na veličanstveno putovanje, na "mjerenje svijeta", spoznavajući, tokom višedecenijskog meandriranja rijekama života, ne samo svijet kao takav, sa svim svojim protivrječnostima, već je autor ovog čudesnog štiva na tom zahtjevnom putovanju spoznavao i samoga sebe, baš na tragu onog filozofskog proročanstva zapisanog na zabatu hrama u Delfima: Gnothi seauton! (Spoznaj samoga sebe).

Zadnji partizani s Trešnjevke

Na tribini "Naši heroji i heroine" antifašista Trešnjevke govorila je 99-godišnja Anica Kruhonja, jedna od četvero živih sudionica i sudionika Narodnooslobodilačke borbe koji žive u ovom zagrebačkom kvartu.

Prvo sam pomislio na…

Morate to proveriti – svaki tren čitanja i gledanja u table Sekulićeve crtane poeme čisti je vizuelni, čitalački, intelektualni užitak: preplave vas misli i osećanja. Intelektualni, dakle, u nimalo pežorativnom smislu, sve i ako sam pesnik/slikar Sekulić ostavlja utisak da naginje nekoj vrsti antiintelektualizma: utisak utoliko jači zbog autorove privrženosti slikarskoj naivi, i svejedno pogrešan.

Titove poruke

Malo ko danas spominje šta nam je sve govorio Josip Broz Tito od svog prvog velikog govora u Beogradu 9. maja 1945. do posljednjeg, koji je održao pred oficirima JNA 21. 12. 1979. u Karađorđevu.

Predrag Lucić: Jugoslavija je bila naša EU – sanjali su je najbolji, a srušili najgori

Jugoslavija nije bila samo država – bila je vizija, zajednički san najboljih među nama. Bila je naš domaći odgovor na ideju ujedinjene Evrope, ali sa ljudskim licem, s kulturom, solidarnosti i humorom koji je znao da se nasmije i sebi i svima oko sebe. Predrag Lucić u ovom briljantnom tekstu podsjeća da su Jugoslaviju sanjali pjesnici, borci, profesori, glumci, zanatlije – a razbili je šverceri, profiterske budale i ubice.
Ova priča nije nostalgija – ovo je opomena.

Što je s glavom

S glavom je, hvala na pitanju, sve u najboljem redu, a hrvatska desnica nije delulu. Postoje dobri razlozi zbog kojih je, tri i po decenije nakon raspada Jugoslavije, još uvijek opsjednuta bivšom državom toliko da njenu zastavu stavlja na jumbo plakate.

Jugoslavija na ulicama Zagreba

Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom, ponajprije na Novoj TV, koja u Hrvatskoj ne funkcionira ništa manje na nacionalnim pozicijama od javne radio-televizije bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje. Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana.

Kažu da se ovo zove rat

Sumrak je dozvao noć, a noć bombardere. Čuli su se, dolazeći s mora, kao da medvjedi neprekidno brundaju, ali se vidjeli nijesu.

Mit o zaduženoj Jugoslaviji

Traumatični događaji u poslednjoj deceniji postojanja države, učvrstili su kod ljudi iz bivše Jugoslavije percepciju da su ekonomski problemi proistekli iz neodrživog oslanjanja na spoljni dug, zasenjujući prethodne decenije uravnoteženog rasta i suzdržanog zaduživanja. To emotivno nasleđe do danas definiše okvir ekonomske istorije Jugoslavije i na domaćem i na međunarodnom planu.

Lonely Lost Planet Yugoslavia

Turistička egzotičnost nekadašnje Jugoslavije ima i svoju pozitivnu, emancipatorsku ideološku stranu – kako za domaće, jugonostalgične turiste, tako i za strance. Slobodnom „post-Jugoslovenu“ – razvijenom u jednoj od politički nevažnih država-naslednica, zavisnom od diktata svetskih centara moć, ekonomski zaostalom i stigmatizovanom od strane nedavnih ratova i novih balkanističkih stereotipa – idealizovane slike i epopeje hrabrih partizana, državnika svetskog glasa Tita, socijalno pravedne i multikulturno uređene federacije najbliža su ostvarena utopija, koje se rado seća.

Do Ljubljane i nazad, Jugoslavija i EU all inclusive

Trčeći prolazim kraj Tivolija i razmišljam o kultnom albumu Zorana Predina i Arsena Dedića, Svjedoci priče, na kojem im se na odjavnoj pjesmi „Domovina“ pridružio i Bora Đorđević, a koji je snimljen upravo u Tivoliju, u proljeće 1989. Taman na vrijeme da odjavi jednu zemlju i jedno doba.

SADRŽAJ
INFORMACIJE
DRUŠTVENE MREŽE
Facebook Twitter Instagram Youtube

© Copyright 2010-2023 tacno.net. Sva prava zadržana.