Pretnje masovnim deportacijama, ukidanje prava na protest, tretiranje demonstranata kao terorista, uvođenje zakona o bogohuljenju na mala vrata, zatvorske kazne za uvredljive slogane i tvitove, uspon etnonacionalističkih priča o pripadanju. Veliki deo današnjih državnih politika i političkih rasprava prožet je duhom antiliberalizma koji sužava prostor za ljudska prava i drugačije mišljenje, kao i za pojedince i grupe kojima ta prava pripadaju.
Amerika je vrlo često opisana kao vodeća neoliberalna svjetska sila zbog svoje ekonomske politike i globalnog utjecaja.
Amerika je vrlo često opisivana kao vodeća neoliberalna svjetska sila zbog svoje ekonomske politike i globalnog utjecaja.
Istoričar Steven Shapin započinje svoju knjigu Naučna revolucija rečima: „Naučna revolucija se nikada nije dogodila. Ovo je knjiga o tome“. Bilo bi primamljivo reći isto o „liberalnom međunarodnom poretku“ (LMP), da ovaj zapravo „ne postoji i da su o tome već napisane stotine knjiga“. Kojima se sada priključuje i ova kolumna.
Ako se u današnjem svijetu pomjerimo korak bliže filozofskim raspravma između Hobsa (Hobbes), Loka (Lock), Monteskijea (Montesquieu), Rusoa (Rousseauu), vidimo da se prirodna prava čovjeka na život, slobodu i vlasništvo sve više utapaju u “duh zakona”, po kojem se svaki čovjek rađa slobodan, a svuda ostaje u okovima, u kojima se svako njegovo dostojanstvo i moral grubo brišu i nestaju u apsolutnoj moći vladara protiv koje niko nema moć pobune.
Stvarna se moć autoritarnog vladara i populističkog režima mjeri brojem onih koji vjeruju u besmislenost, brojem onih koji funkcionišu u zasebnom populističkom matriksu razmišljanja, u kojem bjesnilo mržnje prema protivnicima autoritarne populističke demagogije doseže kulminaciju mračnjaštva, beskrupuloznosti, arogancije i surovosti. U tom koktelu bjesnila, cinizma, besmislica, ispraznosti, lakovjernosti i propagande, u kojem se čovjek odriče svih svojih ideala i stvarnih vrijednosti, nema mjesta činjenicama koje se protive alternativnoj stvarnosti “novog svijeta”.