Oznaka predrag lucić

Predrag Lucić: Jugoslavija je bila naša EU – sanjali su je najbolji, a srušili najgori

Jugoslavija nije bila samo država – bila je vizija, zajednički san najboljih među nama. Bila je naš domaći odgovor na ideju ujedinjene Evrope, ali sa ljudskim licem, s kulturom, solidarnosti i humorom koji je znao da se nasmije i sebi i svima oko sebe. Predrag Lucić u ovom briljantnom tekstu podsjeća da su Jugoslaviju sanjali pjesnici, borci, profesori, glumci, zanatlije – a razbili je šverceri, profiterske budale i ubice.
Ova priča nije nostalgija – ovo je opomena.

58000 Spleen

Predrag Lucić, “Južno dvorište 1/2 i 2/2. Izabrane pjesme” (priredio Damir Šodan, Ex libris, Rijeka, 2024.): Sukus izdanja uvid je u Lucićeve neobjavljene ili u samizdatima otisnute tekstove.

Južno dvorište Predraga Lucića

"Južno dvorište" je čarobna antologija jedinstvenog pjesnika Lucića. Pjesmama iz nje Lucić je stao uz bok Slamnigu, Paljetku, Dragojeviću, Vešoviću, Brani Petroviću i Koviču. Lucićeve pjesme mogu se još i pjevati, i mogu, po pjevnosti, stati uz parodije koje je Predrag pjevao ustremljujući se na pjevne originale i političke plagijate.

Svjetionici slobode

Desetog januara 2016. godine svoj posljednji ovozemaljski dah u New Yorku je ispustio David Bowie i otišao da u crvenim cipelama pleše svoju Odiseju u svemiru. Dvije godine kasnije, istog tog januara napustio nas je veliki Pradrag Lucić, novinar, pjesnik, urednik… Ili, najkraće: car.

“Eh, kakvu ruku je im’o onaj stari mršavi…”

Kao da vidimo dugokosog feralovca kako s njima onamo, među zvijezde kreće: uvijek vedar u onoj svojoj donkihotovskoj otmjenosti, nakon što je Cortu Malteseu pripalio cigaru pa mahnuo Ćurinu i prijateljima na ovome svijetu, uzjahuje Rocinantea Don Quijoteu iza leđa, a Hajra ga gleda, sjeća se, pa kaže: “Eh, kakvu je ruku imao taj mladi dugokosi… Nikad takvu nisam čitala”. A mi znamo: i neće.

Pjevidrug pacifizma

Odlično je Viktor Ivančić artikulirao srh pacifističkoga Predragovog bića, navevši kako je on "radikalno antiherojski, dosljedno demobilizatorski, borbeno antimilitaristički" u do jednom svojem humanističkom djelovanju, koji je svim svojim municijskim sredstvima, i pjesničkim i kazališnim, i kolumnističkim i žurnalističkim vazda stremio – "ogoliti što brojnije varijante ratnoga apsurda".

Što je njima Predrag Lucić?

U slučaju Predraga Lucića hrvatski kulturni fašizam manifestira se tako da uvaženom pokojniku jednom rukom (lijevom?) kačiš na grudi verbalna odlikovanja – nastojeći usput prigrabiti za sebe nešto od njegova ugleda i veličine – dok mu drugom (desnom?) probijaš truplo glogovim kolcem

Lucidna predragocjenost

Afirmiravši se pišući "primijenjenu poeziju", kako je to žanrovski odredio Arsen Dedić, pomalo je nepravedno iza očiju javnosti ostala takozvana ozbiljna poezija Predraga Lucića. A baš ozbiljna poezija bila je prva pratilja Lucićeva i u njegovim kazališnim tekstovima

Na kojoj su plaži Corto Maltese i Duje Bratt plesali sirtaki?

“Hugo Pratt – o želji da se bude beskoristan” prava je poslastica, nezaobilazan svezak za svaku samosvjesnu kuću biblioteku. Ali ona nije samo to: ovdje u nas, gdje je ime Duje Bratta al pari s gospodstvom Corta Maltesea, ona je primjeren uvod u “ples slobode” što su ga na onoj plaži finim koracima poveli Duje, Corto, Alem, Hugo, i svi ostali iz boljeg svijeta ironije, sumnje, ljepote i intelektualne elegancije