Smisao teksta na portalu "Privrednika" nije u tome da podsjeti na tragičnu ratnu sudbinu banjalučke novorođenčadi, nego da, podsjećajući na tragičnu sudbinu novorođenčadi, veliča vojsku Republike Srpske i oda počast njenom komandiru, optuženom za ratne zločine
Otprašili smo po desetak očenaša i zdravomarija, a onda je krenilo drukanje i navijanje, pa pisma, ono, ajmo naši, ubićemo-zaklaćemo, znate i sami kakvi je naš svit…“ Mama je rekla: „Nego šta! Ma svaka van čast, don Joso!“ Tata je rekao: „Koji će nan kurac vira i crkva ako bog neće igrat za nas!“
Kada Tonino Picula i Stephen Bartulica zahvaljujući vašim glasovima steknu pravo na mjesečna primanja koja su desetak puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj, razlika između njih i vas postaje takva da se razlike među njima dvojicom mogu smatrati besmislenima
"Pa nemoš ti ka pičkulinac od devet godina svatit program Houmlend muvmenta, čoviče! To je za tebe teška filozofija!" Kane Šteta je rekao: "Kako ne mogu svatit program kad san ga naučija napamet!" Barba Puzdro je dignijo ombrve: "Cili program? Da čujen!" Kane je isprsijo se i rekao je: "Srbi su govna!"
Da je Viktor Ivančić novinar i urednik u nekoj drugoj zemlji, a ne u Hrvatskoj, ne bi dobio strukovnu nagradu za životno djelo, nego bi svaka novina nudila suho zlato da ga dobije za glavnog urednika ili neku drugu poziciju na kojoj donosi ključne oduke za novine, koje bi bile čitane i uvažavane. No u ovom društvu to je samo puka iluzija, a Viktor i mnoštvo drugih iz naše branše gurnuti su na marginu, jer tako žele moćnici koji su od ove države stvorili i stvaraju društvo po mjeri Tuđmanovih 200 obitelji. Tako da nam ostaje samo čitati i uživati u Viktorovim odgovorima i izraziti slaganje s njegovim pogledima stavovima o novinarstvu i stanju u našem mentalno osakaćenom društvu.
Onda je mama nagnila se prema tati i rekla je: „Pa ne može spavat u dvoru u lingeštulu! I to u podne, za gospu blaženu!“ Tata je rekao: „Šta te kuri bolac? Viš da je na sedmon nebu! Ceri se od uva do uva!“ Mama je rekla: „Ma daj, čoviče, opaliće ga sunce! A i obid je skoro gotov!“ Onda je mama odgibala prema lingeštulu da prodrma dida po ramenu. Samo dida je napola otvorijo livo oko i zarežao je: „Probudiš li me, jebaćuti milu mater!“ Mama je cijuknila: „Čako!?“ Dida je okrenijo se na drugu stranu i rekao je: „Samo još fali da mi rođena ćer guši otpor fašističkom teroru!“
''Svako posjeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma'', kazao je veliki Friedrich Nietzsche. Bez trunke sujete veliki novinari tvrde da je Viktor Ivančić najveći novinar iz ove generacije na našim prostorima, kao i što oni velikani koji su šutali loptu za Papeta Sušića tvrde da je on jedan od najvećih fudbalera s ovih prostora. Nietzsche je tvrdio i da će se društvo razviti u "nadljude". Kao da je ovaj njemački filozof otišao u budućnost i vidio kako dribla Pape i piše Viktor. Nadljudski.
Viktor Ivančić je zaista najbolji živi pisac našeg jezika. Duboko verujem da će se jednog dana odgovornost prema ovom vremenu u kome živimo meriti zapravo našim odnosom prema delu Viktora Ivančića, kao što duboko verujem da svako ko ne pročita ovu knjigu (i neke druge njegove naslove) zaista ne zna kako izgleda najbolje pisanje na ovim prostorima.
Pored blistavih eseja, polemika, analiza i satira Ivančić se ogleda i u „čistoj“ beletristici. Već naslovna sintagma njegova romana Vita activa, posuđena od njemu bliske Hannah Arendt, nekom je vrstom dijagnoze sindroma od kojeg pate ljudi tranzicijskih društava: aktivitet koji se tu pripisuje biću i postojanju jeste mimikrija, lažna maska svijeta koji, usprkos vanjskim promjenama, ostaje dubinski statičan i ukočen, a to znači podijeljen i omeđen u svojoj crno-bijeloj zadanosti. Tom svijetu spasa nema, jer staro manihejstvo ostaje na snazi čak i onda kada su uloge nanovo podijeljene, a iza maski u cijelom tom krabuljnome plesu ne nazire se ljudsko lice, već samo bijelo, sablasno lice smrti. Put iz tame socijalizma vodi ravno u mrak nacionalizma.
Dida je rekao: „Znači, ovakvi je plan! Pošto van je časna rič zakurac, Robi će poć sa vama na biralište! Ka moj promatrač! Da se na svoje oči uviri dašte ispravno glasat!“ Tata je podviknijo: „Kako će Robi ić na biralište kad ka mali pizdunčić nema pravo glasa?“ Dida je rekao: „Šta? Jel možda ustav brani da se dovede dite na glasačko misto?“ Mama je podviknila: „Ali glasanje je tajno, čako!“ Dida je rekao: „Šta? Jel ti možda ustav brani da pokažeš ditetu koga si zaokružila?“
Dino je rekao: "Ovo su ti uskršnja jajca, blesanderice! Sad ti je uskrs glavna fešta!" Benac je rekao: "I to dupla, jebate! Baš nam je zgodno upa i pravoslavni!" Matko je odma skočio: "Kome je upa?! Di je pravoslavni?! Pokaži mi ga da ga rasturim!"
Mora te obuzeti koktel tjeskobe i gađenja pred bijedom "maškara" koje, umjesto da u obrednom igrokazu likvidiraju vlastodršce, bacaju u oganj njihova kritičara. Poklade poput onih u Herceg Novom, gdje je spaljena lutka koja simbolizira pisca Andreja Nikolaidisa, postaju poligoni za uvježbavanje fašističkih hordi
