Palestinac Yusri pronašao mir u Travniku i otvorio restoran: Volim pokazati svoje kreacije u kuhinji

Bašta restorana McGrill u Travniku biće otvorena nakon 12. aprila. Tokom Ramazana biće organizovani iftari u restoranu koji ima kapacitet da smjesti dvadesetak gostiju.

foto: Buka

Nakon 32 godine bavljenja marketingom Yusri Salameh otvorio je prije dvije sedmice restoran McGrill u Travniku.

„Govorim tečno engleski, njemački i arapski, ali ne i bosanski. S obzirom da ne možeš napraviti u marketingu bez poznavanja jezika i s obzirom da oduvijek imam ljubav prema kuhinji, odlučio sam da otvorim restoran“ – kaže Salameh za BUKU.

Pripreme na otvaranju restorana trajale su godinu ipo dana. Problem je predstavljalo nepoznavanje jezika i birokratija. „Gdje god da odem poštujem sistem. Problem je u tome što sam navikao da rješavam stvari digitalno, a kada sam došao ovdje nisam znao odakle da počnem. Imao sam osjećaj da u sred pustinje tražim vodu. Da sam tad imao ovo znanje, bilo bi mi mnogo lakše. Borio sam se sa stereotipima koji su postavljali pitanja zašto bi stranac uopšte dolazio u BiH da otvori svoj restoran  – priča Salameh.

Kuhinja iz Sirije, Lebanona, Jordana, Palestine je raznovrsna, priča Salameh. Široj porodici htio je da pokaže kako marinira jagnje, i odgovor je bio neočekivan: rekli su da će probati sljedeći put. „Sljedeći put kad sam došao otišli smo na vikendicu i pred njima sam marinirao cijelo jagnje, pripremio rižu, ispekao jagnje i skoro da su pojeli kosti. Pitali su kad će to raditi sljedeći put“ – kaže Salameh.

main image

Tokom procesa sređivanja papirologije pozivao je komšije da probaju jela koja priprema. „Ispostavilo se da je to dobar marketing“ – kaže Salameh.

Često je putovao i sa sobom donosio začine iz Emirata, Katara, Jordana, za kućnu upotrebu. Pronašao je jednu radnju u Sarajevu koja mu isporučuje potrepštine, ali često naručuje i od ljudi koji putuju u zemlje arapskog svijeta. S obzirom na različite načine pripreme mesa, riže, čorbi Salameh kaže da je najbitnije imati ljubav prema kuhinji i uživati u njoj.

Salameh kaže da posebno uživa i u kineskoj i u evropskoj kuhinji i da voli pokazati svoje kreacije u tim kuhinjama.

Salameh je osamdesetih boravio u Velikoj Britaniji gdje je studirao poslovnu administraciju. Kada je završio studije u Velikoj Britaniji, čak i dvije godine prije kraja studija, počeo je da se bavi marketingom i dizajnom. Tako je počeo da se bavi slikanjem, kreiranjem događaja. „Kad sam 1995. shvatio da u nekoliko minuta ili nekoliko sati možeš pomoću kompjutera uraditi ono što radiš zapravo nekoliko sedmica pa i nekoliko mjeseci, morao sam da savladam rad na kompjuteru. Dvije godine kasnije bio sam umjetnički direktor najveće oglašavačke agencije u Egiptu. Od tada znam da ne postoji nemoguća misija, čak i u uslovima u kojima nije bilo interneta“ – kaže Salameh.

Poslije Egipta, Salameh je otišao u Katar gdje je bio jedan od umjetničkih direktora agencije za oglašavanje. Potom je dobio posao u Al Jazeerai, na poziciji brendinga i organizacije događaja. „Radio sam na sebi i razvijao se. Pa čak i sada, uvijek tražim način da razvijam posao tako da mogu kontorlisati kontrolu i mogu dobiti pozitivna iskustva kupaca“ – priča Salameh.

main image

Salameh kaže da je svoje slobodno vrijeme u Bosni i Hercegovini proveo u putu kroz cijelu zemlju. Sada svoje slobodno vrijeme provodi u putovanju i sa porodicom,  ali onda kada ga ima. „Sada nemam toliko slobodnog vremena, jer opet sam u biznisu“ – kaže Salameh.

Pitanje odlaska u Palestinu već nekoliko godina kod Salameha izaziva tjeskobu. Prvi put kad je Salameh bio u Palestini bila je 2010. godina.

„Htio sam da vidim porodicu koju nikad nisam vidio. Otišao sam i ostao 17 dana. Potom se vratio za 14 dana, sa porodicom. Treći put otišao sam 2019. godine. Planirao sam otići i kasnije, ali zbog brojnih napada na društvenim mrežama shvatio sam da ipak neću otići, jer mi izazivaju anksioznost. Sada sam u kontaktu s porodicom, ali onom kontaktu u kome ne možeš reći slobodno ono što hoćeš jer bi se neko mogao naći u problemu. Prije tri mjeseca nestao je moj dvadesettrogodišnji rođak, bez ikakvog razloga. U kontaktu s porodicom shvatam da ne postoji protekcija zakona za Palestince na Zapadnoj Obali a i da o tim temama ne mogu pričati preko telefona, jer bih uvijek imao ista pitanja. Srceparajuće je i izaziva mi depresiju koja me vodi u bolest“ – kaže Salameh.

buka

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Ljupko Mišeljić

Ljupko Mišeljić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI