Canetovi stihovi “biti isti, poseban, slobodan… samo svoj” najprimjereniji su opis onoga što već gotovo 30 godina čine Partibrejkersi . Postoje bendovi koji se mijenjaju i koji su zbog toga cijenjeni, neki od njih i precijenjeni, a postoje i oni drugi koji su vrlo rano u karijeri izumili idealnu glazbenu formu(lu) od koje ne odstupaju.
Besmrtni rifovi i rime
Takve sastave nažalost ne cijenimo dovoljno iako u svijetu koji se mijenja čovjek instinktivno osjeća potrebu za uporišnim točkama. Takvu uporišnu točku u rock glazbi ovih prostora predstavljaju Partibrejkersi koji su se od prvog albuma do danas mijenjali malo, ali su baš zbog toga – jer su ostali isti – postali posebni, zadržali svoju slobodu i ostali samo svoji. Jedni, jedini, neponovljivi.
Zna se otprilike i kako će izgledati njihov koncert, znamo da će Anton svirati u nekom svom transu i ponovno nas opčiniti, a Cane se svađati s cijelim svijetom i stropnim svjetlom, dok će ritam-sekcija udarati kao da mora prebaciti normu, znamo čak i da će na “Putu” netko zapaliti bengalku i znamo da će biti rock & roll i rhythm & blues.
Nema laži, nema farbanja, nema izmišljanja tople vode. Samo istina, poštenje, besmrtni rifovi i moćne rime o jednostavnoj, ali ispravnoj i velikoj filozofiji života.
Pjesme za fakultete
Potekla je s ulice, iz rock’n’rolla, iz bijesa i nemoći, a trebalo bi je predavati na etici filozofskih fakluteta. Pjesme Partibrejkersa, samih protiv gomile, mogu se tumačiti i kao rock’n’roll vesterni s gradskog asfalta.
Partibrejkersi – bilo je to jasno i u relativno malom prostoru Močvare – možda su jedini bend s ovih prostora koji čovjek bez krzmanja može spomenuti ako želi nadopuniti niz istinskih, antologijskih, pravovjernih i tvrdokornih rock’n’roll bendova koji čine AC/DC, Ramones, Motorhead i ZZ Top. Klasici!
jutarnji.hr