Proizvod Franje Tuđmana

HDZ je rasadnik gaulajtera (gauleitera). Najpoznatiji od njih su bili Tomislav Merčep, Branimir Glavaš, Gojko Šušak i Đuro Brodarac. Oni su bili istinski gospodari života i smrti. Gaulajteri su nasilnici koji drže svu vlast u svojim rukama, odani su vođi a narod preziru.

foto:vlada.hr

Predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću izgleda da je posebno teško pala izjava Predsjednika Republike Milanovića o „stranačkim gaulajterima“ HDZ-a, te se u prošlom tjednu tri puta vraćao temi gaulajtera koja ga očito progoni, žulja i pogađa – „On je u Vukovaru rekao da je Banožić gaulajter, lokalni čelnik Hitlerove stranke“, zgroženo će reći Plenković te optužiti Milanovića da je time poistovjetio, odnosno proglasio HDZ nacističkom strankom, a to je „sramotno, uvredljivo i lažno“.

Naravno, kada znamo povijest te stranke osuđene za kriminal i korupciju, vidimo da u Milanovićevim riječima nema ničeg sramotnog i uvredljivog. Plenković nije u pravu jer jedan gaulajter kojeg je pronašao Milanović još uvijek ne znači da je HDZ nacistička stranka. Mogao ih je pronaći i kudikamo više te bi stoga Plenković Milanoviću trebao biti još i zahvalan. Ne smije se smetnuti s uma da HDZ od svojih početaka ima problema sa proustaškom strujom u svojim redovima, te da je Franjo Tuđman u HDZ-u pronašao puno više gaulajtera nego Zoran Milanović. Tako će Tuđman u dramatičnom govoru održanom na sjednici Predsjedništva HDZ-a 12.8.1991. godine kazati.

„Postoje pojedinci koji žele promijeniti politiku HDZ-a i stvoriti ustašku državu – Ante Kutle, Vera Stanić, Ivan Bobetko, Žarko Domljan, Milan Kovač, Vice Vukojević, Vladimir Šeks koji je organizator i inspirator. Ta grupa na terenu formira posebne odrede mimo policije i garde i javno propagiraju ustašku Pavelićevu politiku i stvaranje NDH“.

Poslije ovakve političke ocjene o protuustavnom djelovanju ove grupe koju je iznio Predsjednik Tuđman bilo je za očekivati određene promjene. No do toga ne samo da neće doći već će zagovornicima proustaške politike s vremenom biti povjerene i najodgovornije funkcije u državi, Saboru, Vladi, Ustavnom sudu i Fondu za privatizaciju. Time grupacija HDZ ekstremista koju je personificirao ministar obrane Gojko Šušak postaje dominantna politička struktura stranke, te u okvirima takve ekstremističke politike za Manolića i Mesića, kao i za njihove pristaše, tu više nije bilo mjesta i oni napuštaju stranku.

Takva gaulajterska politika HDZ-a je mogla trajati toliko dugo dok se ne udari glavom u zid, a taj zid je bila Bosna i Hercegovina. Agresivna nacionalistička politika Tuđmana i Šuška prema BIH dovesti će do stravičnih zločina u Hercegovini, do otvaranja logora za Bošnjake, etničkog čišćenja, ubojstava, progona i zlostavljanja, a sve su to očiti elementi fašizacije, što će doživjeti i sudski epilog kroz presudu Haškog suda tzv. hercegovačkoj šestorci. Presudom je utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata u kojem su pored osuđene šestorke kao sudionici navedeni Franjo Tuđman i Gojko Šušak, a cilj je bio etničko čišćenje i priključivanje određenog područja Republici Hrvatskoj. „Gaulajterska“ politika prema BIH tom presudom Haškog suda doživjeti će svoj krešendo i dati za pravo poznatim pozitivnim stavovima Mesića i Manolića o BIH, a što se i danas ponovno aktualizira.

Potrebno je kazati da su gaulajteri u nacističkoj Njemačkoj bili vođe Hitlerove Nacional-socijalističke stranke na određenom području. Gaulajteri nisu imali zakonskih ovlasti ali su u stvarnosti djelovali kao neprikosnoveni vladari koji su nadređeni civilnim vlastima, gradonačelnicima i načelnicima općina. Njihova je moć izvirala iz snage stranke i neupitnosti vođe koji ih je postavljao.

Takvo ustrojstvo vlasti tipično je totalitarnim režimima koji političke i društvene odnose grade na kolektivitetima stranke i nacije, dok je pojedinac sa svojim potrebama, pravima i slobodama potpuno marginaliziran. U tim društvima dominiraju vođe, institucije su nebitne, a stranka i stranačka iskaznica je rješenje za sve probleme.

Identičan je bio ustroj vlasti i u tzv. NDH gdje su stranački ustaški povjerenici kotareva i općina koji su se zvali logornici i tabornici, davali savjetodavne preporuke organima civilne vlasti kotarskim predstojnicima i općinskim načelnicima, a koje su oni bespogovorno izvršavali. Dodatni specifikum vlasti NDH davala je činjenica da su brojni tabornici i logornici dolazili iz redova Katoličke Crkve, te je tako primjerice u Metkoviću te ustaške funkcije obnašao župnik Metkovića fra Vlado Bilobrk koji je odgovoran za brojne počinjene zločine, a spas je pronašao bijegom preko Bleiburga „štakorskom rutom“ u Argentinu. Katolička Crkva se nikada nije ispričala narodu Neretve, a posebno ne srpskoj zajednici za ta zlodjela.

Tridesetgodišnje iskustvo nam govori da je i Hrvatska u nekim regijama funkcionirala po principu gaulajtera, odnosno logornika. Svima su poznati oni koji su bili iznad institucija, sustava i zakona, oni koji su nas svojim postupcima često sramotili. Prisjetimo se nekih, Tomislav Merćep, Branimir Glavaš, Gojko Šušak ili Đuro Brodarac.

I sam će Franjo Tuđman pokušati organizirati vlast po modelu totalitarnih režima nacističke Njemačke i NDH, te će u ljeto 1991. godine formirati Krizne štabove sa 13 regionalnih gaulajtera koje sam postavlja i koji su mu odani, vjerni i pokorni.

Ti predsjednici Kriznih štabova regija nemaju demokratski izborni legitimitet već samo stranački, te slijepu vjernost i odanost vođi. Toj trinaestorici gaulajtera od Luke Bebića na jugu do Vladimira Šeksa na sjeveru, u potpunosti će biti podčinjena sva civilna i vojna vlast pripadajuće regije. Oni će pak imenovati više od stotinu općinskih Kriznih štabova čime će u potpunosti biti izbrisana i izmijenjena izborna volja građana Hrvatske. A kako se to drugačije može nazvati nego pokušaj uvođenja totalitarističkog režima u Republiku Hrvatsku? S ovime je u potpunom skladu izjava Žarka Domljana kod Stankovića u emisiji „Nedjeljom u 2“ – „Tuđman mi je rekao jednom prilikom kako nama Sabor i nije potreban, ali ga eto moramo imati zbog svijeta“!

Na sreću pod pritiskom tog demokratskog svijeta Europske Unije i Amerike, Franjo će Tuđman nakon određenog vremena biti prisiljen odustati od Hrvatske koju je projektirao, zamišljao i gradio po uzoru na države sa totalitarnim sistemom vlasti.

Da opčinjenost vođom može imati ozbiljne posljedice potvrđuju nam posljednje izjave onog smiješnog ministra od vanjskih poslova Gordana Grlića-Radmana. Obogativši se za ratnih događanja u politički namještenoj privatizaciji kao izabranik Franje Tuđmana, bilo je sasvim očekivano od Gordana Grlića-Radmana čuti:

„Ja sam proizvod Franje Tuđmana“!
„I am the Product of Franjo Tuđman“!

Tekst je prvobitno objavljen 17.11.2021.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Vedran Sršen

Vedran Sršen

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Ne sanira li se tzv. slučaj Pupovac u ovih tjedan-dva saborske stanke, moguća je destabilizacija vladajuće većine i prije no što se očekivalo. Istodobno, Hrvatskim...
Može li se od onoga tko je jučer odlikovao Zlatana Miju Jelića očekivati oduzimanje ordenja osuđenoj šestorki? Na predsjedniku Zoranu Milanoviću je izabrati ispravan put...
Nakon Zekanovićeva krvožednog ispada usred Hrvatskog sabora na konstituiranju 11. saziva, nereagiranja tzv. pravne države i nove političke vlast te mutavog SDP-ova odgovora na prijetnju...
Kako sa svakom plemenitom idejom o naseljavanju nekog zaostalog područja stvari pođu u krivo, tako se bojim da i planovi Domovinskog pokreta neće dobro završiti....