U trenucima dok u rukama drže kompas, većina ljudi nije svjesna da on iglom ne pokazuje sjeverni pol. Umjesto toga, kompas upućuje na magnetski sjeverni pol koji, iako blizu geografskog sjevernog pola, nije na vrhu Zemljine osi. Vrh se ustvari trenutno nalazi u Arktičkom oceanu, sjeverno od Kanade, i kreće se zajedno sa Zemljinim magnetskim poljima.
Otopljena željezna jezgra rotirajuće Zemlje čini planet divovskim magnetom. Zbog te pojave otprilike svakih pet godina dolazi do pomicanja magnetskog pola od jednog stupnja. Tijekom nekih razdoblja skretanje magnetskog sjevernog pola bilo je relativno malo. Kada je 1831. godine pomicanje prvi put identificirano, desetljećima je ostalo prilično stabilno. No, počevši sa 1904. godinom, znanstvenici su počeli promatrati sjeveroistočni pomak od oko 15 kilometara na godinu. Od 1989. skretanje magnetskog sjevernog pola ubrzano je na oko 50 kilometara na godinu u smjeru Sibira.
U isto vrijeme, izgleda kako Zemljino magnetsko polje slabi. Znanstvenici smatraju kako je u posljednjih dva stoljeća polje oslabilo za ukupno deset posto, nakon što je u prijašnjem razdoblju bilo razmjerno stabilno. Opširne i pouzdane informacije o tome skupljene su s povećanjem broja pomorskih putovanja. Dugo su mornari koristili kompas za navigaciju i točno u svojim knjigama bilježili detaljne i pouzdane informacije o vjetrovima, plimama, smjerovima, zvijezdama i ostalim varijablama. Magnetska orijentacija minerala, stijena i ostataka lončarskih krhotina također je dala dokaze o Zemljinom magnetskom polju u različitim povijesnim razdobljima.
Zemljino magnetsko polje moglo bi biti u procesu obrtanja svoje polarnosti, a znanstvenici smatraju da se to u dalekoj prošlosti već dogodilo. Iako se ta promjena zbila tako davno da o njoj nema zapisanih podataka, geolozi su u stanju povezati naslage lave s određenim razdobljima planetarne povijesti. Na osnovu svih prikupljenih podataka, čini se da su te korekcije prvi put počele krajem osamnaestog stoljeća. Tada je poznati pomorac, kapetan James Cook, bio jako zaokupljen prikupljanjem podataka o snazi magnetskih polja širom svijeta. Izgleda kako su promjene magnetskog polja i varijacije u njegovoj jakosti posljedica intenzivnih temperatura u Zemljinoj jezgri te protjecanja tekućeg željeza i nikla što Zemlju čini elektromagnetskim dinamom. Znanstvenici imaju nekoliko alata s pomoću kojih proučavaju Zemljinu jezgru. Budući da se ovdje radi o velikim dubinama, intenzivnoj podzemnoj vrućini i kompleksnosti bilježenja tokova otopljene mase koja protječe Zemljinom jezgrom, znanstvenici se moraju osloniti na mjerenja s površine kako bi nagađali o povijesti i budućnosti magnetskog polja našeg planeta.
Neki znanstvenici previđaju da će sve veće promjene pozicija magnetskih polova donijeti nestabilnost vremenskih prilika. Postoji mogućnost izbijanja sve snažnijih i snažnijih oluja koje će izazivati ogromne probleme za normalno funkcioniranje života. Te nadolazeće super-oluje rušit će sve pred sobom i jedini spas će biti evakuacija ljudi iz naseljenih područja. Istovremeno, Zemljino magnetsko polje štiti planet od svemirske radijacije. Postoje mišljenja kako će slabljenjem tog polja dolaziti do mutacija unutar ljudskog DNK i do češćeg obolijevanja od raka.
No, to nije sve. Glavna opasnost za ljudsku egzistenciju zasigurno će biti eventualno preokretanje Zemljinih polova. Prema najnegativnijim prognozama, ta pojava bi ugrozila funkcioniranje sveukupne moderne tehnologije i dovela do totalnog kolapsa vezanog uz transport.
