Nikad ranije tako daleko nije otputovao objekt koji je napravio čovjek. Otkako je u rujnu 1977. upućen u svemir Voyager 1 je prešao 17,4 milijarde kilometara. Ako sve bude išlo po planu sonda bi se za četiri godine definitivno trebala oprostiti od Sunčevog sustava i prodrijeti u takozvanu heliopauzu. To je područje gdje prestaje utjecaj Sunca.
Od 2004. godine Voyager 1 leti kroz vanjsko područje Sunčevog sustava. Tu sunčev vjetar, koji kreće sa Sunca brzinom od 1,6 milijuna kilometara na sat, sve više gubi na snazi. Znanstvenici NASA-e su u lipnju ove godine utvrdili, zahvaljujući upravo Voyageru 1, da je brzina Sunčevog vjetra u prostoru kojim se kretala ta sonda iznosila ‘samo’ 61.000 km na sat. A to je približno brzina kojom se kreće i Voyager 1.
Slike vanjskih planeta
Kad napusti Sunčev sustav Voyager 1 će ući u interstelarni prostor. Znanstvenici očekuju da će doći u dodir s interstelarnim vjetrom koji je, kažu, sporiji, hladniji i gušći nego Sunčev vjetar.
Skupa s Voyagerom 1 (točnije, 16 dana prije njega) u svemir je upućena identična sonda Voyager 2. Ona leti također prema rubu Sunčevog sustava, ali u suprotnom smjeru. Voyager 1 je još 1979. ‘posjetio’ Jupiter, a 1980. Saturn i na zemlju poslao spektakularne slike njihovih mjesecova. Obje sonde su na Zemlju poslale fotografije svih vanjskih planeta Sunčevog sustava i već odavno nadmašile i najoptimističnija očekivanja znanstvenika.
Autor: Bachir Amroune / Anto Janković, deutsche welle
