Oko 600 škola u Bosni i Hercegovini nemaju internet konekciju, podatak je Ministarstva saobraćaja i komunikacija ove države.
I one koje imaju internet, nemaju dovoljno opreme, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Emina Zolota, članica IT Girls inicijative i studentica elektrotehnike u Sarajevu.
“Često smo u osnovnoj školi pisali kodove doslovno na papiru. Nastavnici su nas mogli naučiti samo neke osnovne stvari. Tada sam učila osnove programiranja, a ostalo smo ponavljali na neki način. U srednjoj školi nikada nismo prešli na učenje objektno orijentiranog programiranja. Imala sam osjećaj da svake godine prolazimo kroz iste stvari”, kaže Emina, koja je još u srednjoj školi odlučila da će se baviti informacijskim tehnologijama.
Tokom zimskog raspusta u četvrtom razredu srednje škole prijavila se putem programa IT Girls za praksu u firmi Ministry of Programming.
“Potrošila sam svoj zimski raspust na to iskustvo, jer sam željela shvatiti kako je raditi punih osam sati dnevno. Nisam ni trenutka zažalila, iako sam shvatila da nisam imala dovoljno predznanja potrebnog za tu praksu”, prisjeća se Emina i dodaje da je inicijativa IT Girls Ujedinjenih nacija u BiH imala ključnu ulogu u njenom daljem obrazovanju.
A da Zapadni Balkan zaostaje za državama Evropske unije kada je riječ o digitalnoj transformaciji, ocjena je koja se nedavno čula na sigurnosnom forumu koji je održan u Sarajevu.
Malo djevojaka u IT-u
Emina je jedna od rijetkih djevojaka koje su se odlučile za IT sektor. Ona primjećuje da od četiri zaposlenika u IT kompanijama u Bosni i Hercegovini je samo jedna žena.
“Kada sam radila u firmi, primijetila sam da je bilo mnogo više muških nego ženskih zaposlenika”, kaže Emina za RSE.
Slična situacija je i na Kosovu. Tome svjedoči Teuta Sahatqija, osnivačica “Women in Tech Kosovo”, koja je jedna od prvih žena programerki u toj zemlji.
“Iako se broj ženskih studenata na Kosovu brzo povećava i iznosi 50-50, primjećujemo da se taj broj eksponencijalno smanjuje kada dođemo do vlasnika kompanija, profesora i donositelja odluka. To je problem koji treba riješiti”, navodi ona.
Ističe sličnosti u izazovima s kojima se suočavaju žene u IT sektoru u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
“Sličnosti su u tome da se broj ženskih studenata na elektrotehničkim i inženjerskim fakultetima brzo povećava. Nažalost, također je slično to što broj profesora nije dovoljan, broj vlasnika kompanija nije onakav kakav bi trebao biti, i donosioci odluka su u manjini među ženama. Postoji razlika u plaćama… Primjerice, jedan softverski inženjer, bez obzira na spol, ne dobiva jednaku plaću. I mnoge druge stvari su slične u ovom regionu, ali i šire”, kaže Sahatqija.
I predstavnica UN Women u Bosni i Hercegovini Jo-Anne Bishop ocjenjuje da su žene u tehnološkom sektoru suočene s izazovima.
“Tokom proteklog desetljeća, isključenost žena iz digitalne sfere smanjila je BDP zemalja s niskim i srednjim prihodima za jedan trilijun dolara. Stoga je stvarno važno ulagati u iskorištavanje punog potencijala žena i poticati ih da se aktivno uključe u STEM [science, technology, engineering i mathematics] poslove u tehnološkom sektoru”, kaže Bishop.
Vještačka inteligencija i diskriminacija žena
Kada je riječ o primjeni vještačke inteligencije danas, Sahatqija naglašava da je izazov kako spriječiti jaz između polova i iskoristiti vještačku inteligenciju kao sredstvo za osnaživanje žena.
Navodi i problem vještačke inteligencije.
“Vještačka inteligencija se oslanja na dva ključna stuba: velike količine podataka i mašinsko učenje. Kada analiziramo obimne podatke, primećujemo da se veći dio ovih podataka odnosi na muškarce. Sa druge strane, mašinsko učenje koristi ove obimne podatke kako bi generisalo predviđanja, a zatim vještačka inteligencija donosi odluke.
Na primjer, ako softver za ljudske resurse koji se oslanja na vještačku inteligenciju traži CEO kompanije, u tim obimnim podacima postoji osam od deset CEO-a koji su muškarci. Kao rezultat toga, vještačka inteligencija će u prvom koraku diskriminisati gotovo sve žene i zadržati samo dvije, što vodi do reprodukcije postojećih predrasuda”, objašnjava Sahatqija.
Jednakost u investiranju
Selma Prodanović, osnivačica “Brainswork-a” i “1MillionStartups-a” radi na promicanju jednakosti u investiranju i podršci start-upovima koje su osnovale žene.
“Da bi smo povećali broj žena koje su poduzetnice ili suosnivačice nekog biznisa, moramo promijeniti i s druge strane ko investira u biznise, jer jedno vuče drugo. Investiranje na ranom niovu, uvijek je bazirano na povjerenju”, kaže Prodanović.
Jedna od poduzenica, koja je investirala u biznis je Denisa Sarajlić, osnivačica Skripta IdeaLab. Ona ističe važnost stvaranja prostora za razgovor o temama važnim za društvo, poput digitalne transformacije.
Naglašava potrebu za podrškom ženama u svim sektorima, uključujući IT, te poziva na zajednički rad i podršku među ženama.
“Došla sam na ideju da imamo prostor gdje ćemo izaći iz okvira formalnih razgovara da pričamo o temama koje su bitne za naše društvo, ili pojednim populacijama za koje treba da se brinemo kao što su npr. žene, ili neke renjive grupe ili marginalizirane grupe”, dodaje ona.
Praksa u Evropskoj uniji
Aida Kamišalić-Latifić, državna sekretarka u Ministarstvu digitalne transformacije u Sloveniji, za Radio Slobodna Evropa kaže da je neophodno usklađivanje politika i suradnja na razini vlada kako bi se potaknula digitalna transformacija i povećala prisutnost žena u tehnološkom sektoru.
“Ministarstvo je počelo s radom u martu ove godine, tako da imamo jednu promjenu u sistemu gdje smo željeli pokazati koliko je digitalna transformacija bitna. Znači, da imamo zajedničku politiku”, kaže Kamišalić-Latifić.
Europski parlament je 22. novembra prošle godine nakon 10 godina odgađanja donio Direktivu o ženama u upravnim odborima, koju će morati primijeniti sve države članice.
Do 30. juna 2026. godine sva trgovačka društva u Europskoj uniji uvrštena na burze morati će osigurati da najmanje 40 posto neizvršnih direktorskih mjesta ili 33 posto svih direktorskih mjesta zauzimaju žene.